NEDJELJNE MOLITVE
RAZMIŠLJANJA ZA SVAKI DAN MOŽETE NAĆI NA OVOJ STRANICI
http://www.isusovci.hr/prostorduha/
Popričesna meditacija
6. nedjelja kroz godinu B (Mk 1,40-45)
“Ako hoćeš, možeš me očistiti!”
“Hoću, budi čist!”
Gubavac dolazi k Isusu. To nije bilo zakonski dopušteno. On je već time prekršio zakon. Vjerojatno je tada svu svoju nadu stavio u ovaj susret s Isusom. Isus se ne ograđuje od tog čovjeka. Dotače ga se. Dakle, ni Isus ne poštuje zakonske propise.
U ozračju čudesne ljubavi i dobrote, Isus svojom čistoćom zahvaća u čovjeka koji je bio nečist. Tako će biti i u sljedećim situacijama koja će nam evanđelja donositi: Isus blaguje s grešnicima, prihvaća bludnice, ne bježi pred carinicima, razgovara s farizejima. Ne boji se zaraze grijeha. No, od tog časa, mnoštvo ide k Isusu. Tako će Isus na križu uzeti mjesto grešnika, uzeti na sebe svu bol svijeta, da bi sve ljude privukao k sebi.
Danas Isus kaže meni i tebi: “Dajem ti čistoću. Povjeruj da sam jači od tvoje gube, da svojom čistoćom mogu oprati svaku tvoju nečistoću. Bogu je sve moguće. Ljubav je moja bolja od života. I neka pokraj tebe i drugi postaju čišći.”
Gospodine! Daj mi shvatiti da je spasenje u Tebi. I daj da onda, po čudesnom obraćenju moga srca, ja doprinosim svijetu pravde i ljubavi.
Priredio: Dario Miletić
5. nedjelja kroz godinu B (Mk 1,29-39)
“...povuče se na samotno mjesto.” (Mk 1,29-35)
Duhovna samoća je prijateljevanje s Bogom - onime koji jedini može ispuniti i odnjegovati čovjekovu dušu. Čovjeka koji ne moli - život će slomiti - sa svojim izazovima i nesrećama. Tako: njegujemo samoću da ne budemo osamljeni. Njegujemo li ovakvu samoću s Bogom - neće nas moći slomiti jadi svijeta.
Isus se povlači u samoću, a nakon molitve u osami počinje djelovati, obilaziti mjesta i propovijedati. I mi ćemo u povučenosti na samotnom mjestu nalaziti hrabrost slijediti Božju volju umjesto svoje, i vršiti Božja djela umjesto svojih. Otac koji je u meni tada će činiti svoja djela.
“Svi te traže”, govore učenici Isusu. I mi ga tražimo, u potrebi da stavi ruku na nas kao nekoć na Petrovu punicu.
Gospodine! Podari mi mudrost da Te uvijek prepoznajem kao svoga Učitelja! A Ti me prepoznaj kao svoga učenika!
Čisto srce stvori mi, Bože! I daruj mi milost da slijedim Tvoju volju umjesto svoje!
Priredio: Dario Miletić
4. nedjelja kroz godinu B (Mk 1,21-28)
Isusova riječ nas neprestano ispituje, provjerava, ispravlja, obnavlja i uznemiruje. I danas on, koji je čist, ne želi da pored njega itko bude nečist. On, koji je dobar ne želi da pored njega budemo zli.
Možemo pretpostaviti da su zločini koje čini čovjek tragovi oca laži, neprijatelja čovjekova od početka. Još je sigurnija činjenica da je Isus s nama, da je Emenuel – “Bog s nama”, da je snažnije prisutan od svakog drugog duha.
Gospodine! Dovoljno je biti pokraj Tebe, u Tvojoj blizini, u dodiru s Tobom pa da se osjetimo slobodni od zla koje želi uništiti čovjeka.
Stoga nas, Gospodine i danas svojim riječima neprestano uznemiravaj, ne dopusti da budemo robovi nečistih sila, nego nas obrani, sačuvaj i za sebe spasi.
Priredio: Dario Miletić
3. nedjelja kroz godinu B (Mk 1,14-20)
“Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike na put on privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.” (Ps 25,8-9)
Gospodine!
Znaš svu moju ljudsku ograničenost i slabost, znaš padove, znaš što mogu i što ne mogu pružiti. Ti imaš toliko povjerenja u čovjeka...
Ipak, znam: od mene očekuješ samo ono što mogu dati. Drugo ćeš učiniti Ti. Od mene očekuješ da krenem, a Ti ćeš proslaviti svoju dobrotu. Jer, što sam slabiji, to će se Tvoja dobrota jače očitovati; znat će se – to je Tvoje spasiteljsko djelo; nipošto djelo ljudskog nastojanja.
Proslavi se, Gospodine Isuse Kriste, i po pozivu kojim mene pozivaš. Neka se taj Tvoj poziv oživotvori na dobro čovjeka i Crkve!
Priredio: Dario Miletić
2. nedjelja kroz godinu B (Iv 1,35-42)
“Učitelju, gdje stanuješ?” Bilo je to bojažljivo pitanje ljudi koji su nešto osjetili, koji su se našli zatečeni privlačnošću Isusove osobe. To je bila neka zahvaćenost na prvi pogled.
A Isus ne zatvara svoje boravište. Otvoreno je svakome. Na jednostavan je način pozvao prve učenike, koji su puni želje i znatiželje krenuli za njim. Bilo je to za učenike tako značajan susret da su zapamtili: Bila je otprilike deseta ura.
Smijemo se pitati o času kada smo mi sreli Isusa. Bismo li se mogli prisjetiti točnog trenutka koji je zapisan u kronici života?
Gospodin nas vodi tamo gdje stanuje – vodi rado, često – upravo je zato i – nastanio se među nama.
Učitelju, povedi nas k sebi!
Priredio: Dario Miletić
Krštenje Gospodinovo godine B (Mk 1,7-11)
Isus dolazi na Jordan, rijeku koja dijeli pustinju od Obećane zemlje, ondje gdje je oslobođeni narod uveden u zemlju obećanja.
Pri svakom krštenju djeteta ponavlja se isti prizor i čuje isti glas - za tjelesna osjetila na nevidljiv način - koji je govorio Isusu pri njegovom krštenju: “Ti si sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!” To bi se još moglo izreći kao: “Ti si moj ponos, ti si moja radost!” Na svakom našem krštenju, koje – možda - premalo ozbiljno shvaćamo, Bog je i nama rekao: “Ti si moje ljubljeno dijete, ti si moja radost, moja ljubav!
To je rečeno i meni. Ja sam dijete Božje ljubljeno, subaštinik neba.
Neka me te riječi uvjeravaju da je ova zemlja ljepša jer ja postojim, da je nebo ljepše jer sam za nebo određen. I daj da, po čudesnom obraćenju moga srca, ja doprinosim svijetu pravde i ljubavi.
Priredio: Dario Miletić
Tri kralja - Bogojavljenje godine B (Mt 2,1-12)
Pogani su prepoznali Zvijezdu i ispunjenje proroštva, a njegov je narod ostao slijep pred pojavom Mesije. U kraljevima se tako dade prepoznati Bog kao Bog svih ljudi, svih naroda, jer su, prema staroj kršćanskoj tradiciji, mudraci koji dođoše izdaleka predstavnici ljudskih rasa. Oni su ovdje slika novog Božjeg naroda, Crkve, koja okuplja sve ljude, a u koju se stupa po vjeri i pokonstvu.
Zlato, tamjan i pomast u istočnoj su kulturi puni simbolike: prineseno zlato simbolizira da novorođenoga priznaju kraljem, tamjan da ga priznaju Bogom, pomast da ga priznaju čovjekom.
A što sam ja spreman darovati Tebi? Jesam li spreman darovati svoje zlato? Jesam li spreman barem što žrtvovati za Tebe? Vide li ljudi da pripadam Tebi? Da je moj život osmišljen u predanju Tebi? Širi li se oko mene miris čežnje za Tobom?
A po meni se Bog danas objavljuje budućem naraštaju. Ljudi oko mene slavit će “Oca našega na nebesima” ako vide moja dobra djela koja proizlaze iz predane ljubavi. No, nije smisao vjere tek “biti dobar”, nego: svojom dobrotom proslavljati Boga. To je autentičan znak Isusovog učenika.
Želim se danas pokloniti Zvijezdi, Kristu, koji kao “Svjetlo istinsko koje dođe na svijet” neka obasja moj životni put i prosvjetli moj život. Daj, od danas pa nadalje, da cijeli moj život bude neprestano poklonstvo pred Tobom.
Priredio: Dario Miletić
Sveta Marija Bogorodica - Nova godina - godina B (Lk 2,16-21)
“Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!” (Ps 67,4)
Jedna je godina prošla. Unatoč svim teškoćama imali smo razloga pjevati “Tebe Boga hvalimo”.
Počinje nova godina. Zasigurno neće nedostajati poteškoća u svijetu, u domovini, ali i u našem osobnom životu. No, obasjani licem Gospodnjim, unatoč svim teškoćama možemo vjerovati da je za nas najbolje upravo ono što nam se događa.
U današnjem evanđelju pastiri hite u Betlehem. Izabrani narod čvrsto je ukorijenjen u pastirsku tradiciju svojih praotaca koji su sa svojim stadima na Božji poziv krenuli prema Obećanoj zemlji.
Tom narodu, koji je bio “kao ovce bez pastira” najavljen je dolazak Dobroga pastira. Pastir dobri objavio se najprije pastirima. Mudraci s istoka još su daleko, k Isusu dolaze najprije oni koji nemaju darovati što drugo osim svoga poklonstva. Tako poklonstvo siromašnih pastira objavljuje da je Isus Dar onima koji dolaze pokloniti mu se.
Gospodine! S pouzdanjem u Tvoju dobrotu danas započinjemo novo vrijeme koje nam darivaš. Po porodu Svete Marije Bogorodice darovan je novi smisao našem vremenu i našem životu.
“Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu.” (Lk 2,19) Nadahni i nas da poput Marije umijemo Tvoju riječ čuvati u srcu kako bi ona bila put i svjetlo našem životu!
Priredio: Dario Miletić
Sveta Obitelj godine B (Lk 2,22-40)
Gospodine! Čovjeka si stvorio kao muško i žensko, kao biće koje ne može samo, nego je dio zajedništva. Tvoj je naum ljubavi da svatko ima oca i majku, da je ovisan o drugome, upućen na drugoga, da svatko duguje svoj život i rast drugome. Nadalje, čovjeka si stvorio na sliku Sina koji je svoj ljudski život proživio unutar jedne obitelji i zajednice.
Isuse, Tvoji su roditelji u riječima starca Šimuna stekli još jedno iskustvo o veličini djeteta koje prinose. Taj svjetao trenutak ubrzo se pretvara u tamu Golgote. Život svake ljudske obitelji ima svoje radosti i žalosti, svjetlosti i tame. Želimo uz ovaj blagdan Svete Obitelji moliti Gospodina da vrati snagu onima koji su na rubu svojih ljudskih sila i u opasnosti da popuste pred silama razdora.
Ti si, Isuse, živio u Svetoj Obitelji, ali Ti nastavljaš živjeti u svakoj našoj obitelji, jer Ti si u svakom srcu koje Ti otvara vrata. U Svetoj Obitelji dao si nam uzor krjeposnog života i uzajamne ljubavi. Daj da je naše obitelji nasljeduju, te i same budu Tvoj dostojan dom.
Priredio: Dario Miletić
Božić godine B (Lk 2,1-14)
Bog je velik i malen, nedokučiv i pristupačan, Gospodar svemira i dijete u štali... To je previše jednostavna istina da bi je odrastao čovjek lako prihvatio. Mali Bog, Božić, poziv je na evanđeosku malenost.
“Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama!” Potom se dječak seli na različita mjesta, kao odrastao dobrovoljno napušta dom i “nema kamo bi glavu naslonio”. Udomljuju ga Zakej, i farizej Šimun, i mnogi drugi. Nažalost, događa se i da “k svojima dođe a njegovi ga ne primiše”.
Njegovim ulaskom u svaki dom dolazi i spasenje. Božić je stoga blagdan doma, blagdan obitelji. Isus je novi član svake naše obitelji i za svaku ljudsku obitelj ispunja Izaijino prorošvo: “Dijete nam se rodilo, Sin nam je darovan!”
Bog nam je darovan, dar nad darovima! Bog se ne da nadmašiti u ljubavi i darivanju. Ali - možemo ga nasljedovati, činiti ono što On čini, naravno - na naš ljudski, nesavršeni način. Običaj je da se pod borom ostavi neki dar, neki znak pažnje. Kao da svi postaju nekako bolji, topliji, pažljiviji. O, kad bi i ove godine Božić vratio mnogim obiteljima osjećaj topline i vjernosti!
Pridružujemo se radosti pastira, Marije i Josipa. Dobro došao, mali Isuse, u naše velike gradove i u naša stisnuta srca. Tvoj rođendan neka bude čas našega novoga rođenja.
Priredio: Dario Miletić
4. nedjelja došašća godine B (Lk 1,26-38)
“Kako će to biti?” “Sila će te Svevišnjega osjeniti...” Još dok su Izraelci bili pustinjski putnici, usred tabora bio je Šator sastanka. Pri Božjim pohodima i susretima s Mojsijem, nad njega se spuštao oblak. Šator, prekriven oblakom, tako je bio osijenjen. Kršćanska će tradicija potom Mariju nazvati Škrinjom zavjetnom.
Božić je blizu. Marijine riječi priprave bile su: “Neka mi bude po Riječi Tvojoj!” I mi se pripravljamo. Mnogo se toga nabavlja, kupuje, sređuje. Najbolja priprava ipak bi bila: srce skrušeno, predano volji Božjoj, srce koje Gospodinu spremno kaže: “Evo me! Računaj sa mnom!”
Za svoje djelo spasenja Ti trebaš suradnju čovjeka. U povijesti spasenja sveti su Ti ljudi često davali svoje sposobnosti da čine ono što si od njih tražio. Mnogo je divnih primjera ljudi koji su Ti rekli i ostvarili svoj: “Evo me!”
Gospodine! Hvala Ti za svaki trenutak koji mi govori da još uvijek računaš sa mnom, da imaš planove sa mnom i da sam Ti važan. Želim biti suradnik Tvoje milosti. Daj mi snage da i ja kažem: “Evo me!”
Priredio: Dario Miletić
3. nedjelja došašća godine B (Iv 1,6-8.19-28)
Rečenica u današnjem evanđelju navodi na razmišljanje: “Među vama stoji koga vi ne poznate!” Koliko smo mi sposobni otkriti, prepoznati Isusovu prisutnost u svojoj sredini? On i među nama stoji, a ipak tako malo utječe na naš život, naša raspoloženja, naše planove.
A Ti si, Gospodine, među nama! Tako su Te i proroci navijestili: Tvoje ime je Emanuel, što znači S nama Bog. Izgleda da Te slabo poznajemo i zaboravljamo Tvoju prisutnost, blizinu, Tvoju želju da izgubljeno nađeš, ranjeno poviješ, griješno spasiš.
Svako vrijeme treba svoje preteče, ljude poniznosti koji će dati svoje svjedočanstvo - kao što ga je dao Ivan. To je poslanje kršćana svih naraštaja. Hoće li Te današnji svijet upoznati, hoće li otkriti Tvoje lice i ljubav - to ovisi o nama.
Možda će netko i nama, kao onda Ivanu, doći s pitanjem “Tko si ti”. Odgovor bi trebao uputiti na Onoga za kojim svaki čovjek čezne. Jer, Ivan Krsitelj nije Svjetlo, nego - onaj koji svjedoči za Svjetlo. Jer ja nisam Svjetlo, nego - onaj koji svjedoči za Svjetlo. A, Isus je Svjetlo svijeta. Isus treba mene i svakog kršćanina - da raznosimo Svjetlo do nakraj zemlje.
Emanuel... S nama Bog... Želim to nositi ovih dana u svom srcu. Pa, ako smo otkrili onoga koji je jači, ako smo otkrili onoga koji se nalazi među nama, znajmo velikodušno tu radost posvjedočiti drugima. Neka i po meni, neka i po nama, Svjetlo svijeta bude razneseno do nakraj zemlje!
Priredio: Dario Miletić
2. nedjelja došašća godine B (Mk 1,1-8)
Gospodine! I danas trebaš preteče! Trebaš ljude koji će pripravljati put za Tvoj dolazak. Trebaš mene i svakog kršćanina.
Za Ivana Krstitelja bilo je jasno: on se umanjivao, a Ti si, Gospodine, bivao sve prisutniji u srcima ljudi koji su Te čekali. Bojim se, Isuse, da Te ljudi često ne mogu vidjeti kroz moju osobu, da Te ne mogu dokučiti preko mojih riječi. Bojim se da ljudi, zbog moje slabosti, često ne požele ići naprijed, da im ja kakav jesam priječim da dođu k Tebi. Očisti moje nakane, moje želje, operi moj govor i moje srce!
Ivan je bio glas koji viče, glas koji se nije dao nadjačati od drugih ponuda svijeta. Kako ću, Isuse, pozivati ljude da poravnavaju staze i prokrče put kroz pustinju, ako su i staze moga života krivudave i grbave? Kako ću pomoći drugima da Te otkriju i nađu, kada i sam često lutam daleko od Tebe?
Nisam dostojan odriješiti Ti remenje na obući, ali ipak Te molim, učini da budem od neke koristi za Tvoje kraljevstvo. Neka se u meni dogodi život obraćenja, da bih i ja bio glas koji će ljude upućivati na Tebe!
Priredio: Dario Miletić
1. nedjelja došašća godine B (Mk 13,33-37)
Bdijenje je iščekivanje susreta s onim koga se ljubi, susreta koji više neće biti ugrožen rastankom. To je iščekivanja srca koje ljubi - poput čekanja majke na povratak sina, žene na povratak muža, poput iščekivanja prijatelja kojem se obojica raduju kao novom obogaćenom susretu: Tako Crkva čeka Krista.
A Crkva smo: ti, ja. Bdijmo, jer ne znamo dana ni časa!
Gospodine, koji dolaziš kao onaj koji hrani svoj narod, kao onaj koji oprašta grijehe, kao onaj koji rađa na novi život! Dolaziš da nas spasiš! Želim da me Tvoja Riječ vodi, a moje srce ostaje u nadi da ćeš me prepoznati kao svoga – u času konačnog susreta s Tobom!
Priredio: Dario Miletić
Krist Kralj godine A (Mt 25,31-46)
ospodine! Otkako si ušao u ljudsku povijest, ona postaje mjesto gdje čovjek postaje za čovjeka odgovoran; i mjesto gdje čovjek svoj život zadobiva ili ga proigrava. Pri tome čistunska pravovjernost i zakonski ispravan moral, koji računa s plaćom ne vrijede, ako nema spontane, neproračunate brige za čovjeka.
Tvoja rečenica “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste”, treba svakom kršćaninu biti pravilo života. Rečeno je što će se pitati na ispitu na Dan suda. Ni za jedan ispit nemamo već odavno znana pitanja kao za ovaj.
Poput apostola i ja tražim gdje stanuješ, a ti odgovaraš: “Dođi i vidi!” I s Tobom mogu biti koliko hoću. Čovjek lišen Tvoje milosti i prijateljstva gol je, prepušten udarcima okoline. Zaogrni me svojom ljubavlju!
Daj da Te prepoznam u svima koje mi stavljaš na put života. Želim se na času Suda naći među Tvojim izabranima. Dođi, Gospodine Isuse!
Priredio: Dario Miletić
33. nedjelja kroz godinu A (Mt 25,14-30)
Talent uključuje odgovornost djelovanja. Ako Gospodar i odlazi daleko, on ipak ostaje i dalje gospodar talenata. Sve ako se i produljuje vrijeme njegova povratka, on će jednom ipak doći.
Sadašnji čas nam je darovan. Ali on je u isto vrijeme i vrata u budućnost. O odluci u sadašnjosti ovisi naš život za budućnost, i - za vječnost. Kad jednom dođe čas da se dadne račun o upravljanju, tada će se otkriti jesmo li bili za ili protiv Gospodara.
Prva dvojica možda riskiraju sve što imaju, ali i inače živimo u kontekstu životnih nesigurnosti.
Treći ima odnos prema Gospodaru prožet strahom. Strogom Bogu ljudi se pokoravaju samo koliko naređuje slovo zakona. Takva se poslušnost nikada neće razviti u stvarateljsko predanje. Taj zadnji vraća što je tvoje; on nema ništa dati od svoga. Ispunjava pravednost farizeja; ne otvara se riziku predanja.
Gospodine, učini da shvatim da Ti daruješ talente - darove Duha Svetoga - da obogaćen njima učinim svijet ljepšim. I da shvatim da od mene očekuješ takvu novu, udvostručenu ljubav.
Priredio: Dario Miletić
32. nedjelja kroz godinu A (Mt 25,1-13)
Crkva je zaručnica i čezne da bude sa svojim Zaručnikom. Ulje za svjetiljke, to je otvoreno srce za dobro djelo. To znači imati srce za drugoga. Srce za drugoga je takve naravi da se ono ne može drugome posuditi ili ustupiti.
Poziv na ljubav ne može se ostvariti tuđom uslugom. To je osobni poziv, nenadomjestiv, i nitko drugi ne može svojom ljubavlju ispuniti ono na što sam ja pozvan i što se od mene u planu Božjem očekuje. To ulje ljubavi je neposudivo, jer je to prilika svakog čovjeka da ostvari svoje poslanje na ovom svijetu.
Isus nam daje priliku da prikupimo dovoljno ulja za svoje svjetiljke. Pa da u noći kada On bude odlučio doći - svi imamo dovoljno ulja za svoje svjetiljke.
Zoveš nas da s upaljenim svjetiljkama znademo dočekati Tvoj dolazak. Darovao si nam svjetlo da i mi budemo svjetlo ovome svijetu.
Umor života često nadvlada želju da neprestano bdijemo. Ono što tražiš, to je posjedovanje svjetla i svega onoga čime se svjetlo uzdržava da se ne ugasi. Svjetlo vjere može doći u pitanje ako se ne hrani u drugovanju s Tobom, ako se ne vrše djela ljubavi - jer je vjera bez djela mrtva.
Neće Te znati dočekati s upaljenim svjetiljkama oni koji nisu znali budno i revno u životu otkrivati prostore za ostvarivanje djelotvorne ljubavi.
Gospodine! Pozvao si me da budem svjetlo ovome svijetu. Nisam uvijek opravdao Tvoj poziv. Hvala Ti što se vrata Tvoje dvorane - Tvoga srca još nisu zatvorila. Još uvijek imam vremena ići nabaviti ulja.
Molim Te neka nikoga na ovom svijetu Tvoj dolazak ne zateče bez kapi ulja u svjetiljci njegova srca.
Priredio: Dario Miletić
Svetkovina Svih svetih godine A (Mt 5,1-12a)
Tko će uzići na Goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu? (Ps 24,3)
Siromasi duhom nisu oni koji ništa ne posjeduju, nego oni koji ništa ne pridržavaju za sebe. To su oni koji sve što primaju ili stječu, podlažu Božjem naumu ljubavi za sve ljude. Takvih je Kraljevstvo Božje. Ono nije u posjedovanju i u moći nad drugima, nego u snazi odricanja i oslobođenja od svega što priječi ljubav prema drugima.
Gledano iz aspekta “svijeta”, teško bi bilo naći više “ludosti” u tako malo riječi Govora o blaženstvima. Kako može biti “blago” gladnima, žednima, progonjenima, žalosnima? No, “lude svijeta izabra Bog da posrami mudre”. Kristov učenik morat će prihvatiti da ga, kao i njegovog Učitelja, svijet smatra ludim, jer nasljeduje “ludost Božje ljubavi”. U toj je “ludosti” Bog postao čovjekom, živio i umro za čovjeka. Uistinu, vjera nas stavlja u oprječnost sa svijetom koji ima svoju “mudrost” - svijetu, u kojem vladaju oholost, laži i prijevare “ludost” je Božji poziv na poniznost. No, Kristovi će učenici biti “zaštićeni u Dan gnjeva Gospodnjega.” Stoga ostaje pitati se: Tko je luđi – svijet koji ulaže u prolaznost ili oni koji ulažu u vječnost?
Tko će uzići na Goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto:
duša mu se ne predaje ispraznosti. (Ps 24,3-4b)
Gospodine! Danas te molimo za sve kršćane: da se, okrijepljeni nadom u vječnost, svakodnevno suobličuju Tvojoj slici. Molimo za sve one koji su pritisnuti životnim tegobama: da im udijeliš nadu koja životne izazove pretvara u blaženstvo Tvojih izabranika. Sve nas obnovi svojim Duhom da umijemo svakodnevno rasti na putu svetosti i tako već na zemlji svjedočiti novo nebo i novu zemlju.
Priredio: Dario Miletić
31. nedjelja kroz godinu A (Mt 23,1-12)
Govoriš li to meni, Gospodine? Od drugih tražim da čine ono što sam nisam spreman činiti. Govorim, i ne činim. Danas: tolike riječi opomene! ...Počasna mjesta svima su važna briga. Osjetljivi smo na naslov kojima nas ljudi oslovljavaju. A Ti želiš da jedni drugima budemo maleni i - poslužitelji. Želiš da se pretječemo u poniznosti...
Skloni smo zamišljati da se naše zasluge očituju na ljudima oko nas i očekujemo da nas ljudi takvima priznaju. U nerazboritosti tako mislimo da mi uvjetujemo ono što je zapravo pridržano samo nebeskom Ocu - od kojega je svako očinstvo na zemlji.
Gospodine! Svima koji na bilo koji način obavljaju nešto od Tvoje službe, udijeli da žive i čine ono što govore. A meni, ćudljivom djetetu svome, budi Učitelj po svom Duhu i upućuj me u svu istinu Tvoje Riječi u svakoj prigodi života. I udijeli mi milost da Riječ živim.
Priredio: Dario Miletić
30. nedjelja kroz godinu A (Mt 22,34-40)
Gospodine! Svaki se puta na početku mise kajemo i taj pokajnički čin posvješćuje nam činjenicu da smo daleko od ideala istinskog čovjeka kako si ga jedino Ti, Kriste, proživio.
Sveti Augustin je kazao: “Ljubi i čini što hoćeš!”. Jer, istinska ljubav može činiti samo ono što je dobro. Trebali bismo se otvoriti životu drugih, uživiti se u situaciju brata i ponuditi se za svaku pomoć, za prisutnost koja ohrabruje.
No, podložni smo slabostima i žalostima. Trebali bismo biti radosni u ljubavi prema Tebi. A žalosni samo stoga što “Ljubav nije dovoljno ljubljena!”
Gospodine, znam da Te ne ljubim dovoljno. To je najveća zapovijed, a opet je tako nesavršeno obdržavam. Pomozi mi da Te savršenije ljubim!
Ti veliš: “Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!” Kažeš da je druga zapovijed jednaka onoj prvoj. Stoga: pomozi mi da otkrijem ljubav prema Tebi upravo u ljubavi prema bratu čovjeku.
Priredio: Dario Miletić
29. nedjelja kroz godinu A (Mt 22,15-21)
Gospodine! Ljudsko biće nije tek podanik vlastodržaca, nego je dragocjena osoba u stvarnosti Tvojih planova. A moguće je da između jednog i drugog dolazi do napetosti. Čovjek se teško snalazi u tom prostoru napetosti i nejasnoća između ljudskih smicalica u težnji za zaradom, i zahtijevnosti novoga života u slobodi djeteta Božjeg.
Danas Te molim i za pastire Crkve i sve odgovorne u ravnanju Tvojim narodom: da uvijek jasno razlikuju što je carevo, a što Božje.
Molim Te i za mene: ne dopusti da me od Tebe odijele zamamnosti ovoga svijeta. Ne dopusti da ja - dakle ono što pripada Tebi, što je Tvoje - srcem prione za drugo. Tebi povjeravam svoj život, svoje sposobnosti, u Tvoju se službu stavljam. Tvoj sam: Bogu Božje.
Pa dok obavljam svoje poslove dana, daj da se stalno sjećam da je na meni Tvoja slika i natpis! Daj da hodam kao da pripadam Tvome kraljevstvu. I dok živim u ritmu ljudi ovoga svijeta, neka se osjeti da je moje blago na nebesima. Neka to vide i ljudi oko mene. Neka moj život, neka svaki naš život - bude na veću slavu Tvoju!
Priredio: Dario Miletić
28. nedjelja kroz godinu A (Mt 22,1-14)
Gospodine! Najprije pozivaš Židove. Njima prvima upućuješ poziv spasenja. Kad su oni odbili poziv na svadbenu gozbu, onda sluge dobivaju novu zapovijed - ići k drugima: zlima i dobrima - grješnicima i poganima.
Gospodine, a što znači to svadbeno ruho? Ljude se gotovo prisiljava da uđu u svadbenu dvoranu, a nisu upozoreni niti su imali vremena dolično se obući. Čini mi se da je ovdje riječ poruke slična onoj o deset djevica s upozornjem: Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa! (Mt 25,13)
Mnogo je zvanih, a malo odabranih. Živimo u katoličkoj domovini. Mnogo je onih pozvanih na svadbenu gozbu. Ipak, mnogi nemaju svadbeno ruho. A svadbena haljina - to je sam Isus. Sveti Pavao će to reći riječima: “Kristom se zaodjenuste! (Gal 3,27)
Stojim pred tajnom Tvoga poziva! Taj poziv je dar, milost, počast! No, izgleda da je nekima teret, nepoželjna obveza.
Taj poziv Dođite na gozbu vrijedi i danas. A i danas čovjek traži isprike kako bi se oteo toj obvezi.
Gospodine Isuse Kriste, koji zoveš Dođite k meni na vodu života, ostavite se presahlih bunara, udijeli mi srce sposobno da shvati da nema druge vode života osim Tvoje i druge svadbene gozbe osim stola Tvoje ljubavi!
Priredio: Dario Miletić
27. nedjelja kroz godinu A (Mt 21,33-43)
Gospodine! Slušaju Te glavari svećenički i starješine narodne. Oni misle da su vlasnici Saveza i zato iz njega isključuju sve grješnike, a pogani uopće nemaju pristup u Savez spasenja. Budući da se u
tom smislu Ti drukčije ponašaš od njih, oni će i Tebe izbaciti.
Plod trsa - krv je prolivena za mene, a prouzrokovali su to nevjerni vinogradari koji postadoše ubojice.
Danas se trebam upitati: Tvoji su protivnici uspjeli čuti Tvoju riječ kao sebi osobno upravljenu. A ja, prijatelj Tvoj, tako često slušam iste riječi, a one prolaze mimo mojih ušiju i mimo moga srca.
Radnici očekuju plaću za svoj rad, ali Gospodar očekuje plodove rada. Primio sam milost djetinjstva, otvorila su mi se vrata Crkve, član sam Božjega naroda. Donose li te milosti svoj rod?
Kad bi Ti danas došao i zatražio plodove moje berbe života, kako bih Te primio? A doći će čas kad ćeš to tražiti.
Neka me ovo evanđelje neprestano upozorava da nisam gospodar primljenih darova, nego samo upravitelj povjerenih mi dobara.
Priredio: Dario Miletić
26. nedjelja kroz godinu A (Mt 21,28-32)
Gospodine, žeže Tvoja riječ. Prispodoba o dva sina i danas snažno govori. Svaki je čovjek kao prvi ili drugi sin, ili - tijekom života malo prvi, malo drugi sin. A Ti si onaj koji neprestano zoveš u svoj vinograd - u svako doba, u svako vrijeme života.
Često sam prvi sin. Učinio je Tvoju volju, premda mu je prvi odgovor bio grub. Ti si kazao: Neće se spasiti oni koji samo govore Gospodine! Gospodine!, nego oni koji vrše volju Božju. Utješen sam što ne računaš moje buntovne misli, krive riječi, i što mi još uvijek vjeruješ.
A još sam češće drugi sin. On je odgovorio: Evo me, a nije otišao u vinograd. Koliko sam puta kazao: odričem se grijeha, a onda iznevjerujem zadanu vjernost Tebi. Moje predanje je tako slabo. Želio bih biti svjedokom Tvoje ljubavi u svijetu... a tko pored mene tu ljubav osjeća?
Mogao bih nizati cijeli život: život obećanja i nevjere, čekanja i praznih riječi... Ono jedino što smijem reći s pouzdanjem u Tvoju dobrotu je hvala što primaš i obraćenog grješnika. S tom nadom iščekujem svaki, pa i onaj posljednji Tvoj poziv, vjerujući da će Tvoja milost pobijediti.
Priredio: Dario Miletić
25. nedjelja kroz godinu A (Mt)
Gospodine, koji uvijek iznenađuješ - iznenađuješ i ovom prispodobom. Iznenadio si i tada. Oni koji su cijeli dan radili, dobili su istu plaću kao i oni koji su zatečeni na trgu u opisanoj – posljednjoj - jedanaestoj uri. Sve si izjednačio u nagrađivanju... Zar oni prvi nisu privrijedili više od onih posljednjih?
Više? Pitam se što znači taj Tvoj denar, moj Gospodine? Je li to nagrada Tvoje božanske ljubavi, dakle - stoga - nagrada koja nadilazi svaku ljudsku zaslugu? Tko onda smije posmisliti da je više zaslužio?
Dao si prvima denar, čistu nagradu svoga srca! Dao si posljednjima denar, čistu nagradu svoga srca! ...Dar je Tvoj poziv za rad u vinogradu. Dar je radno mjesto kod Tebe! Muka je čekati na suncu da te tko opazi, primijeti, da iskaže povjerenje. To je muka; a dar je biti dionikom milosti Tvoga poziva.
I oni koje si u zadnji čas pozvao... svi su dobili svoju mogućnost. One prve izvukao si u njihovoj neizvjesnosti već na početku njihova dana. Darovao si im milost redovitoga vjerničkoga života. To nije razlog za zaslugu... - nego za zahvaljivanje!
Smijem li tražiti više, smijem li misliti da sam zaslužio više? Hvala Ti, moj Gospodine, jer si dobar, jer si Ti moja jedina prilika u ovoj - jedanaestoj uri mojega života!
Priredio: Dario Miletić
24. nedjelja kroz godinu A (Mt 18,21-35)
Tamo gdje ljudi skupa žive ima napetosti, sukoba, povreda, pa je onda potrebno i praštanje. No, čovjeku izgleda da je nemoguće uvijek iznova praštati. Naravni osjećaj za pravdu ne dopušta da se čovjek pomiri s mnogim nepravdama, s mnogim ranjavanjima u svakodnevnom životu. Ipak, Isus od kršćana, svojih učenika, zahtjeva potpuno praštanje.
Otkriva nam se novost Božjega svijeta. To nije novost koja bi zanemarila pravednost, nego novost koja ističe ljubav. Ovdje je na djelu velikodušnost i povjerenje u brata. Umjesto da se teretom prošlosti pogubi grješnik, njemu se opraštanjem daje nada novoga života. Bog nas ovdje želi ohrabriti da se usudimo, nasuprot razočaranju, okrenuti stranicu i započeti u novosti života. Tako nasljedujemo Boga.
Budući da smo iskusnici obilja Božjeg praštanja, i na nama je da praštamo i tako svakom čovjeku kraj nas dademo nadu novog radosnog življenja. Praštanjem nasljedujemo Onoga koji je uništio snagu grijeha i čovjeku dao nadu Kraljevstva nebeskoga.
Nadahni, Gospodine, kršćane, da budu svjedoci Tvoje blizine i nositelji Tvoje ljubavi!
Priredio: Dario Miletić
23. nedjelja kroz godinu A (Mt 18,15-20)
Gospodine!
Ohrabruje me Tvoje obećanje da ćeš uvijek biti s nama, da ćeš biti prisutan tamo gdje su dvojica sabrana u Tvoje ime. Gdje se tako nađu dva brata u Tvoje ime, tu si i Ti prisutan.
No, ja sam brat koji često pogriješi. A Ti me koriš i upozoravaš nasamo, u četiri oka. U sebi nosim duboko iskustvo Tvoje strpljivosti, milosrđa i dobrote. Daj mi milost da na sličan način i ja mogu biti brat svakome oko sebe.
Ne dopusti da netko kraj mene, zbog njegove očitovane slabosti, prestane meni biti brat. Ne dopusti da ja ikoga isključim iz svoga srca zbog njegova pada. Daj mi ustrajnu i strpljivu ljubav, poput Tvoje, kojom ću znati svakom čovjeku oko sebe pokazati da mi je brat.
Gospodine! Daj mi ustrajnu i strpljivu ljubav, poput Tvoje, molim Te!
Priredio: Dario Miletić
22. nedjelja kroz godinu A (Mt 16,21-27)
Gospodine! Kad si govorio o svom hodu u Jeruzalem, rekao si da će Te tamo uhititi, pogrditi, ubiti. Pa što mi možemo očekivati od ovoga svijeta, ako su Tebe, izvor svakog dobra, lišili života raspećem na križu? Što se uopće može očekivati od ljudske pravde, ako su Tebe, Boga, nepravedno osudili i smaknuli?
Što o tome misliti? Želim biti Tvoj učenik, a bojim se križa, otimam se njegovu doticaju. Mi udaljujemo i odbacujemo svoje križeve. Želimo se lišiti osoba koje su nam teške. Kad u braku ne ide, mislimo da je rješenje u rastavi. Kad nam starije osobe smetaju našem standardu, šaljemo ih u domove. Činimo ono, po čemu ćemo, zapravo, izgubiti svoj život. Ti tražiš svakodnevno ustrajno nošenje križa. Zato nas otkupi od želje da spasenje shvaćamo isključivo u rješenju vlastitih poteškoća.
Došao si nam pomoći nositi križ, kako ne bismo drugom stavljali na leđa svoje muke. Došao si otkupiti svijet u našem srcu, u nama samima, da bi na svijetu bilo više ljubavi. Daj nam shvatiti da je spasenje u Tebi. I da nema pod nebom drugog spasenja niti drugog Spasitelja. I daj da, po čudesnom obraćenju moga srca, ja doprinosim svijetu pravde i ljubavi.
Priredio: Dario Miletić
21. nedjelja kroz godinu A (Mt 16,13-20)
I danas nas zatičeš svojim pitanjem: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?”
Što mi vjernici, koji svake nedjelje idemo na misu, držimo o njemu? Što ti, kao kršćanin, držiš o Isusu? Na nama je da u dubinama svoje savjesti odgovorimo na to pitanje, a potom smo pozvani da kao Isusovi svjedoci to isto svjedočimo i svijetu.
Isusov program vezan je uz križ, odricanje. Svoje učenike poziva da ga u tome slijede, prepoznaju i prihvate. To će biti najteže za Isusove učenike, nekad i danas. Druge logike Isus ne poznaje: spašavati svoj život znači gubiti; darovati svoj život, kao što je to Isus učinio, to znači otkriti pravi smisao života.
Čudesa evanđelja ponavljaju se iz dana u dan. Međutim, Ti, Isuse, želiš da Te prepoznamo i kao onoga koji mora ići u Jeruzalem. U nama se, kao i u Petru, sve buni na takav ishod Tvog poslanja. Treba umrijeti da bismo postali sjeme za novi, uskrsnuli život. Kako se svi radije okrećemo putu laganog, a opiremo se čitavim bićem svakom trpljenju. A ipak, bez toga se ne može biti Tvoj učenik...
Ti, Isuse, pitaš Petra i apostole i mene i sve nas: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?”
Isuse, Ti si za mene zahtijevni Učitelj! No, Ti me izdižeš iznad svega što pripada starom svijetu. U Tebi nalazi smisao i moja patnja i moja radost.
Priredio: Dario Miletić
20. nedjelja kroz godinu A (Mt 15,21-28)
Isus ove riječi upućuje ženi poganki: “Ženo, velika je tvoja vjera!”
Žena traži od Isusa, ali ne na temelju svojih zasluga, nego jednostavno kuca na vrata njegova srca.
Božji dar, bio mrvica ili čitav kruh, uvijek je nenaplativ, darovan iz čiste ljubavi onoga koji ga rasipno daje.
Gospodine, pouči nas tajnama svoga kraljevstva! Daj nam Duha mudrosti, da svoj život gradimo na vrijednostima koje si nam dao u evanđelju!
Priredio: Dario Miletić
19. nedjelja kroz godinu A (Mt 14,22-23)
“Dođi!” – zapovijedaš mi, Isuse.
I Petar je zakoračio. Dok je gledao u Tebe, nije bio obuzet strahom. Kad je njegov pogled pao na valove, počeo je tonuti.
Ti mi poručuješ: “Malovjerni, zašto si posumnjao? Ja sam, ne boj se! Ne gledaj na poteškoće. Imaj svoj pogled uprt u mene i sve će biti dobro!”
Valovi, oluje, protivni vjetrovi mogu ugrožavati naš svakodnevni život. Isus nam nije obećao lagodan život bez kušnji i poteškoća. Ali nam je obećao i darovao svoju prisutnost. Valja samo zadržati svoj pogled na njemu.
Oluja je velika, vjetrovi su protivni, u mnogo prilika izgleda kao da tonemo. Kada je Isus ušao u lađicu zajedno sa spašenim Petrom, oluja i vjetar su utihnuli. Već sama Isusova prisutnost donosi mir. Najteže zlo koje se Isusovim učenicima može dogoditi je to da se odijele od njega.
Od neprijatelja zlobnoga brani me.
Na času smrti moje zovni me.
I ne dopusti da s odijelim od Tebe.
Priredio: Dario Miletić
18. nedjelja kroz godinu A (Mt 14,13-21)
Današnje nam evanđelje donosi dojmljiv događaj umnažanja kruha. Isus na konkretan način pomaže ljudima koji su ustrajali u osluškivanju Riječi.
Želimo li se prepoznati kao Isusovi učenici, onda vrijedi i za nas Isusova zapovijed koju je tada upravio apostolima: “Dajte im vi jesti!”
Pet kruha i dvije ribe – naoko malo – ali kada se nesebično daruje za ljubav biva umnoženo.
Pozvani smo Isusu dati ono što imamo, jer Isus može od naših sitnih darova učiniti čudesne stvari.
Sva duhovna i materijalna dobra nama su darovana i povjerena da bismo živjeli dobro, ali još više i zato da bismo činili dobro. Ne smatrajmo se njihovim neograničenim gospodarima, nego kao Božji sluge, njihovi povjerenici. Tako ćemo svjedočiti da je kraljevstvo Božje među nama.
Priredio: Dario Miletić
17. nedjelja kroz godinu A (Mt 13,44-52)
Kraljevstvo je Božje istinska stvarnost koju treba uvijek iznova otkrivati. Tako orač nalazi zakopano blago na svojoj njivi, a trgovac jedinstveni biser neprocjenjive vrijednosti. Ova dva čovjeka prodat će sve što imaju da bi zadobili ono što je neprocjenjivo.
Prispodobe o blagu i biseru otkrivaju nam zahtjeve kraljevstva. Kraljevstvo Božje nije nešto što se može tek nadodati našem osobnom životu; kršćanski je život istinski tek kad je potpun, beskompromisan.
Vjera nas poziva na čin potpunog predanja. Nema predanja u slučajevima kada se čovjek daje ali vodeći računicu o svojoj koristi.
Gospodine! Ti si svoje ljubio dokraja. Ja čvrsto i ljubomorno čuvam svoje ništa i time riskiram da ne uzmognem primiti Tvoje neizrecivo bogatstvo. Nauči me umrijeti sebi - da bih u potpunosti bio dijete Tvoga kraljevstva.
Priredio: Dario Miletić
16. nedjelja kroz godinu A (Mt 13,24-43)
Ova je prva prispodoba u evanđeoskom nizu o neprijatelju – koji, dok drugi spavaju, posred žita posije kukolj - bliska svakodnevnom životu. Čovjek često doživi neprijateljstvo, čak i od onih koji mu izgledaju bliski.
Kukolj, o kojemu je riječ, nije lako prepoznatljiv. Točno ga se može razlučiti tek u vrijeme žetve. Zato Isus poziva da se na taj trenutak čeka, da se ne ugrozi ono dobro sjeme koje donosi zdrav urod. Mi bismo brzo prelomili trstku koja je napuknuta i ugasili stijenj što tek tinja.
U ovom evanđeoskom odlomku važan je razgovor između gospodara i radnika. Riječ je o činjenici da su dobro i zlo na neki način uvijek pomješani. To je činjenica našeg zemaljskog života; ljudi su dobri i zli, svatko od nas osjeća i u samome sebi da ima i dobrih i loših postupaka. Već radi takvih naših iskustava moramo prepoznati i svu mudrost poruke ovih prispodoba. Naši prebrzi sudovi i sankcije mogli bi često učiniti više zla nego li dobra.
Isus upozorava: ne bi bilo dobro odmah čupati. Bog je strpljiv. Bog daje vremena svakom čovjeku. Želi da se svi ljudi spase. Psalmist Staroga zavjeta ovako je pjevao: “Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati?”
Nitko od ljudi nije ni potpuno dobar, ni potpuno zao. Svećenik Ananija iz Djela Apostolskih vidi pred sobom Savla, A Gospodin već vidi Pavla. Dok je prema ljudskoj prosudbi taj Savao bio kukolj kojeg treba spaliti, Krist u njemu vidi posudu za Božji plan.
Gospodine, molim Te da nam ove Tvoje riječi budu na rast prema nebu. Probudi u svima nama odgovornost za spasenje drugih, te za kršćansko lice svijeta u kojemu živimo.
Priredio: Dario Miletić
15. nedjelja kroz godinu A (Mt 13,1-23)
Moje je srce tlo na koje padaju Tvoje riječi. A moje je srce nekad zemlja, nekad kamen, nekad plodno tlo, a nekad trnjem obrasla njiva.
Koliko Tvojih riječi, Gospodine, padne uz put... Ima riječi koje ni ne zamijetim. Ima i onih koje ne želim čuti. Moje je srce često nepropusno za Tvoju riječ, Gospodine. K tome, nemam vremena pozabaviti se Tvojim riječima, jer mislim da imam toliko drugih stvari koje mi se čine važnijima.
No, ima i časova u kojima bih krenuo za Tobom kamo god Ti hoćeš. Ipak, oduševljenje brzo nestane. Jer, kao da u srcu nema dubokih korijena. Sve ostaje na površini i htio bih da me ne stoji previše.
Gospodine Isuse Kriste! Učini da moje srce bude plodna zemlja. Želim da sve što u nj posiješ donese stostruki plod. Da nadoknadim obilnim plodovima ono što sam proigrao. Proslavi se u meni; neka iz moga srce nikne plod Tvoje ljubavi.
Priredio: Dario Miletić
14. nedjelja kroz godinu A (Mt 11,25-30)
U današnjem se evanđelju susrećemo s Isusom koji zadivljeno kliče jer je upravo malenima povjerena tajna da Bog nije Bog daleki nego Bog neizrecive blizine.
U Isusu Bog pristupa čovjeku, da ga potraži i pozove u svoju slobodu.
Taj Božji plan koji "silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne" i "gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne" (Lk 1,52) potiče Isusa, koji je na zemlji kao "sin drvodjelje" pripadao malenima, da zahvalno kliče... i možemo mu se i mi pridružiti u ovoj zahvali: stojimo pred Bogom u stavu siromaha koji zna da ga Bog hoće obdariti, jer samo Bog može ispuniti srce.
Bog je onaj koji ljubi, nosi teret opterećenih i naš životni mučni put vodi prema dobrom kraju, punom smisla. Neka ova poruka i nas zadivi kao Isusa, tako da složnije i zahvalnije molimo predslovlje:
"Uistinu je dostojno i pravedno,
Tebe, Oče, Gospodaru neba i zemlje, slaviti,
jer si nas po Isusu, našem Spasitelju i bratu,
pozvao iz tmine u svjetlo, iz daljine u svoju blizinu!"
Slavim Te, Oče, što si to sakrio mudrima i umnima, a otkrio malenima…
Priredio: Dario Miletić
13. nedjelja kroz godinu A (Mt 10,37-42)
Ove se riječi nalaze u evanđelju: “Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan...” Znam da Te ne ljubim dovoljno.
Učenici su toliko puta iskusili da su, radi čuvanja vjernosti Kristu, morali prihvatiti prekid najdubljih obiteljskih i prijateljskih veza. Isus traži da njegov učenik bude spreman živjeti bez oslonaca, bez potpore i zaštite. To je temeljna odlika proroka: biti spreman žrtvovati sve. No, to je način oslobođenosti i nenavezanosti do mjere koja relativizira svaku zemaljsku vrijednost koja bi se suprotstavila istinitosti vječnoga.
Danas u evanđelju čujemo: s jedne strane nešto neobično – proročko i pomalo nedohvatljivo, a s druge strane nešto sasvim obično, svima nadohvat ruke – čaša vode. Nedostaje nam i jedno i drugo. Pružena čaša vode koja nije nošena proročkom snagom gubi svoju vrijednost. No, isto tako, i proroci koji nisu sposobni svoju riječ s neba pretočiti u ljudski govor i ispuniti čašu za najžednije, ostaju glas izgubljen u suhoći pustinje.
Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj! Nisam dostojan, i neću ni biti. No Ti si Isuse, u svojoj dobroti, htio prihvatiti malenost moje ljudske naravi. Prihvati nedostojnost moga bića. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj, ali samo reci riječ i ozdravit će duša moja...
Priredio: Dario Miletić
Tijelovo godine A (Iv 6,51-58)
Osjetljivi smo na prisutnost. Često doživljavamo krize zbog pomanjkanja prisutnosti osoba koje bi nam trebale biti blizu.
Isus je čovjeku bio blizu. Ljudi su za Isusova zemaljskog hoda osjetili njegovu raspoloživost za drugoga. Nikoga nije površno slušao.
U Isusovom životu susrećemo brojne primjere njegove djelatne prisutnosti za čovjeka i brojne primjere čovjekove potrebe za osobom povjerenja koja ima vremena i ljubavi za drugoga.
Gospodine Isuse Kriste!
Danas Te molimo da Tvoja Crkva bude kruhom koji se lomi za život svijeta. Molimo Te za svakog našeg brata i sestru koji osjete duhovnu glad: neka u Tebi nađu kruh života.
Priredio: Dario Miletić
Svetkovina Presvetoga Trojstva godine A (Iv 3,16-18)
“Budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša
Duha Sina svoga koji kliče: Abba! Oče!”
(Gal 4,6)
Danas je proslava Boga ljubavi: stvaralaštva, zajedništva i darova.
Tajnu se često promatra kao nešto neshvatljivo, zid pred kojim se mora stati, jer um počinje mucati. Ako mislitelji i mucaju, molitelji mogu živjeti Otajstvo.
Za to trebaju: šutnju, molitvu i klanjanje.
Bože sveti! I velik si i neizmjeran, vječan i svemoguć. I malen kao dijete i sputan ograničenošću ljudskog bića i nemoćan pred čovjekom u njegovoj slobodi.
Smijemo Ti doći kao djeca, da nam ne budeš Bog daleki nego Bog neizrecive blizine. Ti si nam rekao da nas nećeš ostaviti siročad!
A apostolima si zapovijedio: “Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.” (Mt 16,19)
I stoga kličemo:
“Gospodine, Bože naš,
divno li je ime tvoje po svoj zemlji!” (Ps 8,10)
Priredio: Dario Miletić
Duhovi godine A (Iv 20,19-23)
Na blagdan Duhova, 2003. godine, Sveti Otac je, na misi na Delti, citirao Ezekijela i kazao: “Od sva četiri vjetra dođi, Duše, i dahni u ova trupla da ožive!” (Ez 37,9)
Duhovi – rođendan Crkve! Nije rođena ni voljom većine ni zalaganjem ljudi. Crkva je rođena kao dar Uskrsloga Krista. Apostoli osjećaju silnu povezanost... Treba nam Duh Sveti. “Bez Božanstva Tvojega čovjek je bez ičega!”
Jednom je u jeruzalemskom hramu Isus uskliknuo: “Ako je tko žedan neka dođe k meni i neka pije: i iz njegove će utrobe poteći potoci žive vode!” (Iv 7,37-38) Čovjek i čovječanstvo žedni su Duha. Čovjek - stvoren na sliku Božju, Bogu sličan - prožet Duhom može radosno služiti, ustrajati u požrtvovnosti, iskreno praštati, strpljivo prihvaćati brige svijeta.
Stoga:
“Rijeke žive vode potecite,
neka Duh se razlije,
svakom žednom srcu donesite
Božju ljubav zauvijek.”
Stoga:
“Ti zapuši sa sve četiri strane svijeta,
neka suhe kosti ožive,
cijela zemlja nek zbog Tebe bude sveta,
Tvoja vatra nek zapali sve.”
Priredio: Dario Miletić
Uzašašće godine A (Mt 28,16-20)
“Pođite i učinite mojim učenicima sve narode, govori Gospodin;
ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta” (usp. Mt 28,19a. 20b)
Uskrsli susreće jedanaestoricu u Galileji, ondje gdje je i sam započeo djelo spasenja. U tom polupoganskom kraju Isus “ostavlja” učenike; poslanje koje im daje nije naznačeno samo riječima: “Pođite i učinite sve narode mojim učenicima”, nego i samom “ostavljenošću” među polupoganskim narodom. Galileja nam je ovdje slika svijeta. A uzašašće nije rastanak, jer: “Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta”.
Gospodine! Ti si iz trpljenja i smrti uzašao na novi život. Svima koji trpe rasvjetli smisao križa.
Ti si učenike poslao da budu svjedoci velikih djela Tvoje ljubavi. Probudi u svima nama odgovornost za spasenje drugih, te za kršćansko lice svijeta u kojemu živimo.
Priredio: Dario Miletić
7. vazmena nedjelja godine A (Iv 17,1-11a)
“Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta.” (Iv 17,6)
“Ja za njih molim, za one koje si mi dao jer su tvoji.” (Iv 17,9)
Isuse, hvala Ti što si molio za mene na Posljednjoj večeri. Da! - nisi molio samo za one apostole, nego i za sve koji će na njihovu riječ povjerovati. Veseliš se što sam Tvoju riječ sačuvao. Premda ima toliko toga upitnog u načinu mojeg postupanja i ponašanja, Ti mi iskazuješ povjerenje.
Molim Te za Duha Svetoga kojim želiš obogatiti svoju Crkvu i ispuniti je i mirom i poletom. Pohodi mene, iznenadi me i ispuni Duhom koji je sposoban preobraziti lice zemlje, i lice moje. Neka mi preobrazi lice i srce i učini me Tvojim učenikom u potpunosti!
Priredio: Dario Miletić
6. vazmena nedjelja godine A (Iv 14,15-21)
Gospodine!
Suočenje sa svijetom upozorava na činjenicu da je protivljenje, čak i progonstvo, sastavni dio evanđeoskog života. Uvijek je Tvoja riječ takva da ne da mira. Kada Crkva ili kršćani svojim životom više nikoga ne izazivaju, ničim ne iznenađuju, postoji opasnost da se posumnja u životvornost vjere. Kao i u prvim kršćanskim stoljećima, tako i danas, kršćani su pozvani pred sudištem svojih bližnjih “dati razlog nade” koja je u njima.
Zašto bih se trudio da svojim stavovima ne izazovem protivljenje? Nisam li tada premalo evanđeoski? Isus mi kazuje o Branitelju koji će pomoći nadići prepreke koje stoje na putu Riječi. Bitno je da kršćanina ništa ne odvoji od ljubavi Kristove: “ni nevolje, ni progonstvo, ni mač!”
Gospodine! Treba mi Branitelj, Branitelj milosnog života, Onaj koji će dati riječ kada bude trebalo svjedočiti za Riječ.
“Neću vas ostaviti siročad!” Hvala ti, Isuse, za utjehu ovih riječi. “Šaljem vam Duha Branitelja!”
Priredio: Dario Miletić
5. vazmena nedjelja godine A (Iv 14,1-12)
“Filipe! Toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?” (Iv 14,9)
“Ja sam Put, Istina i Život!” (Iv 14,6)
Često je Isus tijekom svoga života svojom prisutnošću i svojim riječima ulijevao ljudima mir u srce i oslobađao ih straha. Silno su i nama danas potrebne ove Isusove riječi mira i sigurnosti.
Hvala Ti, Isuse, što si nam Ti Put, što smijemo kročiti tim putem, kojim si nam učinio stazu do neba. Jer, jedino po Tebi dolazimo k cilju života, k sreći.
Isuse, Ti i ja smo tako dugo skupa, a katkad izgleda kao da Te tako malo poznam. Stoga Te molim: Nastanite se sada Ti i Otac milosno u meni, da bih se ja jednom, u vječnosti, s Tobom
nastanio u Njemu. Amen.
Priredio: Dario Miletić
4. vazmena nedjelja godine A (Iv 10,1-10)
“Kroza me tko uđe, spasit će se. (...) Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.” (Iv 10,9-10)
Isus se predočuje u jednostavnoj slici vrata i dobroga pastira. Pastir je sav u službi ovaca. One prepoznaju njegov glas i otkrivaju da je vrijedno ići upravo za njim.
Gospodine! U Tebi i po Tebi tako nalazimo sklonište. Ti si jedini koji ništa ne tražiš za sebe, jer si dostatan samome sebi, jer si punina života i sve je Tvoje. Ti si vrata na koja smijemo ulaziti i izlaziti i ispašu nalaziti.
No, često lutamo i okrećemo Ti leđa. A Tvoja su vrata pak uvijek otvorena.
Dobri pastiru! Vrata moga srca često su zatvorena za Tebe. Daruj mi milost da se ohrabrim vrata otvoriti, te srce raspoložiti za povjerenje i ljubav!
Priredio: Dario Miletić
3. vazmena nedjelja godine A (Lk 24,13-35)
“O bezumni i srca spora da vjerujete...” (Lk 24,25)
Ukazuješ se dvojici razočaranih učenika koji su se zaputili u mjetašce Emaus. Nisu ni drugi učenici bili manje razočarani i žalosni. “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu?”, čude se. Svi su na sličan način zabrinuti i pogođeni. Sveti Luka nam podrobno opisuje ovaj susret. I čudim se kako Te nisu odmah prepoznali...
Čudim se...? A gdje su tako često moje uši i oči? Rijetko mi srce zaigra kao ovoj dvojici. Oči ostaju zatvorene. I često Te prečujem.
Isuse, obnovi to čudo Emausa u mome srcu. Jer srca sam spora da vjerujem. A Ti često dolaziš na moje putove i presrećeš me na mojim stazama. A srce je još sporije i tvrđe za vjerovanje nego srca Tvojih učenika.
A želio bih Te osjetiti u svojoj sredini. I želio bih biti Tvoj svjedok pred ljudima. Gospodine! Preokreni u mom životu očajnu situaciju u radostan događaj pobjede ljubavi!
Priredio: Dario Miletić
2. vazmena nedjelja godine A (Iv 20,19-31)
“Gospodin moj i Bog moj!” – izjavi Toma. (Iv 20,28)
Nakon nemira pred ostajstvom smrti, u Tomi se pojavio nemir zbog otajstva prisutnosti. Nije mogao vjerovati da je Isus živ – nije mogao prihvatiti spasonosni nemir. Toma je jedan od nas – netko tko želi ostati čvrsto na zemlji, bez primisli iluzije.
Bog ponekad uslišava i naše pogrešne molbe. On rasipnom sinu daje baštinu i dopušta mu da ode... A Tomi veli: “Prinesi prst ovamo”. Dugim riječima: Evo ti moje tijelo. Učini ono što si tražio. Toma je zadobio uslišanje i to je njemu bilo kao kazna i prijekor.
Međutim, prvi koji zove Isusa svojim Bogom je Toma. Od Tome, prepunog sumnje, Isus je izvukao najljepšu ispovijed vjere.
Danas Isus očekuje od nas da naša vjera pokaže znakove života kako bismo imali lice koje će drugima svjetliti vazmeno svjetlo. Možda je Toma postao “nevjerni Toma” jer apostoli nisu pokazivali svoja preobražena lica...
I dok mi danas poput Tome vapimo Bogu da nam pokaže znakove, ne vidimo da nam ih daje u izobilju – znakove svoje prisutnosti i darivanje čovjeka. Pozvani smo Bogu dati jedini mogući dar ovdje na zemlji: vjerovati u njega malo prije nego li ga vidimo; vjerovati u nebo malo prije nego li u njega uđemo.
“Tijesna je za te kuća duše moje: proširi je! Ruševina je: popravi je!” Gospodine! Neka se u meni dogodi novo srce i nova duša - da postanem vjeran a ne nevjeran - i da postanem nositelj Radosne vijesti - Tvoga uskrsnuća!
Priredio: Dario Miletić
Uskrs godine A (Iv 20,1-9)
Vjerujem u Isusa, čovjeka za druge, prijatelja siromašnih i grješnih, onoga koji je imao za svakoga ljubavi i milosrđa. Vjerujem da je taj Isus uskrsnuo, ne zato da pobjednički vlada, već da oživi moje nade. I sve je to dar ovog jedinstvenog dana – Uskrsa.
Radujem se stoga znakovima Uskrsa: uskrsnoj svijeći, blagoslovljenoj vodi, blagoslovljenoj hrani koja se blaguje u domovima u povezanosti s novim životom.
I vjerujem da je moguće da svjetlo Kristova uskrsnuća zasja i danas u svemu što čovjek upravo danas živi: Jer Krist danas živi u meni, u Crkvi, u svakome od nas, jer smo u njegovo uskrsnuće ugrađeni.
Gospodine, molim Te, dođi k meni pa makar i bila zatvorena vrata moga srca. Ti si tako došao svojim učenicima kada su zatvoreni, u strahu od Židova, čekali što će se dogoditi. A dogodio si se Ti i preplavio ih uskrsnom radošću. Obdari me milošću da i ja budem apostol Tvoga uskrsnuća u današnjem svijetu!
Priredio: Dario Miletić
Cvjetnica godine A (Mt 26,14-27,66)
“Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
Kakvu li si morao osjetiti prazninu oko sebe u času raspeća...! Bog nikog ne ostavlja, no može udijeliti iskustvo ostavljenosti! Privini me na križ da s Tobom podijelim taj osjećaj kojim otkupljuješ svijet!
“Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!”
Hvala Ti što me opravdavaš. Ne znam što činim kada Ti okrećem leđa. Oprosti meni koji sam danas prisutan podno Tvoga križa, jer umireš za mene.
“Žedan sam!”
Žedan si djela ljubavi - žedan si mene. Oprosti što nisam u stanju utažiti Tvoju žeđ. Oprosti i što danas drugi ostaju žedni pokraj mene.
“Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!”
I ja bih htio biti dokraja predan. Učini moj život vječnim darom Tebi!
Klanjam Ti se, Presveti Gospodine Isuse Kriste, ovdje i po svim crkvama svijeta, i blagoslivljam Te, jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet. Otkupio mene.
Priredio: Dario Miletić
5. korizmena nedjelja godine A (Iv 11,3-7.17.20-27.33b-45)
Gospodine! Dovoljno Ti je reći “Bolestan je onaj koga ljubiš” i Ti već znaš što trebaš činiti.
O kad bih mogao imati vjeru u snagu Tvoje ljubavi! O kad bih vjerovao u moć koja suhe kosti pokreće...!
Pomozi mi da se vjerom uzmognem nasloniti na snagu Tvoje ljubavi. Da vjerujem da si Ti uskrsnuće i život ne samo kao daleko obećanje posljednjih dana svijeta i svemira, nego da obilno dijeliš svoju ljubav i snagu već sada, u ovome mome danu.
Neka Tvoja riječ “Lazare, iziđi van!” odjekne meni danas. Daj da iziđem iz svoga groba i svoga skrovišta na sunce dana, obasjan svjetlom Tvoje ljubavi!
Priredio: Dario Miletić
4. korizmena nedjelja godine A (Iv 9,1.6-9,13-17.34-38)
“Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvjetlit će ti Krist.” (Ef 5,14)
Gospodine! Došao si kao svjetlost svijeta. Svijet je u tami; čovjek je u mraku. Ti pak želiš svakog čovjeka i čitav svijet osvijetliti: da svaki koji vjeruje hodi u svjetlosti.
U današnjem evanđelju nailaziš na čovjeka koji nikada u svom životu nije vidio svjetlost dana i ljepotu prirode. Učimo da je trpljenje dio života i može biti blagoslovnim križem.
A mene oslobodi od sljepoće duše, od mraka srca. Danas Te molim: Upali u meni svjetlo da bih i ja po Tebi drugima svijetlio Tvoju svjetlost.
Priredio: Dario Miletić
3. korizmena nedjelja godine A (Iv 4,5-15.19b-26.39a40-42)
Samarijanka Isusu najprije pomalo prijezirno kaže: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene?”, zatim važe, ispituje: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio...”, da bi ga na kraju oslovila kao Božjeg čovjeka: “Gospodine, vidim da si prorok.”
Bio je to razgovor pun obrata u kojemu Isus od prosjaka vode postaje darivateljem vode.
Samarijanka uvijek ide istim putem: zagrabi vodu, napuni krčag i vraća se kući. I sutra će biti isto kao i danas. I odjednom se pojavljuje netko tko je gleda drukčijim očima. Nudeći joj novi pogled na svijet.
Samarijanka priča o hramu, kako bi izbjegla priču o sebi, kako bi izbjegla odluku. Ono što je izgledalo da ima posvemašnju prednost, prelazi u drugi plan.
Najzad, “žena ostavi svoj krčag pa ode u grad.” Tako završava ovaj Ivanov navještaj. Susret s Isusom uvijek je zbunjujuć, uznemirujuć, jer nikada ne ostavlja stvari onakvima kakve su prije bile.
Isus upravo čeka na zdencu. Kad prihvatimo njegovu ponudu, sve se mijenja pod težinom značenja.
Gospodine Isuse Kriste! Daj nam vode žive! Nadahni nas da žeđamo i napajamo se Tvojom Riječi.
Priredio: Dario Miletić
2. korizmena nedjelja godine A (Mt 17,1-9)
Gospodine, povedi i mene na vrlo visoku goru, što više i dalje od ovozemnih zabrinutosti.
Uvedi me, Gospodine, u svjetlo svoga lica jer mnogo je tame u meni i oko mene; treba mi novo prosvjetljenje, nova snaga, nova bjelina da bih mogao živjeti.
Ti si došao u ovu našu dolinu da nas povedeš na visoku goru odakle se mogu vidjeti prave dimenzije života. Došao si dati smisao svemu što izgleda teško, besmisleno i mračno.
Slušat ću te, Gospodine, i kada krenem s Tobom ponovno iz visine u nizinu, u svakodnevni život, u iste brige. Želim s Tobom sići u svoju obitelj, na posao, na ulicu, u urede gdje se čovjeka katkada ne shvaća kao osobu.
Gospodine Isuse Kriste, želim s Tobom poći u svoj svakodnevni život i otkriti da u Tebi i po Tebi sve postaje svjetlo i preobraženo.
Priredio: Dario Miletić
Pepelnica godine A (Mt 6,1-6.16-18)
“Ti naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica.” (Mt 6,3)
Što je život i koja mu je svrha? Netko će se zaustaviti na tijelu i vidjeti u njemu čudesno preoblikovanu zemlju. No, ubrzo će shvatiti da pri svršetku života na zemlji tijelo postaje ono od čega je stvoreno.
I kada gledamo na nebo, u kratkom ovozemnom životu u kojem se izdižemo iznad zemlje, nikada ne smijemo zaboraviti svoju povezanost sa zemljom. Na to nas podsjeća obred Pepelnice.
Započinje korizma u koju smo pozvani ponijeti misao kojom je prožeto cijelo Evanđelje: darivanje, dijeljenje, davanje. U korizmi i sami možemo nekoga rasteretiti, a okvir za to je skrovitost.
Gospodine, molimo Te da dani ove korizme budu dani našega rasta prema nebu.
Priredio: Dario Miletić
1. korizmena nedjelja godine A (Mt 4,1-11)
Gospodine, molim Te da mi pretvoriš tvrdi kamen života u mekani kruh, da me oslobodiš od svake muke, Ti to možeš ako hoćeš. No Ti mi odgovaraš da “ne živi čovjek samo o kruhu”, i “tražite najprije Božje kraljevstvo”, i “tko želi život svoj spasiti, izgubit će ga”.
Molim Te da me oslobodiš od svake nevolje i teškoće, jer Ti možeš ispuniti svaku želju. A Ti mi odgovaraš “ne iskušavaj Gospodina Boga svojega”, i “nema veće ljubavi od ove: dati život svoj za prijatelje”.
Još bih želio da mi podariš dobar položaj i novac da si tako pružim užitke života. A na to kažeš “ne možete služiti dvojici gospodara: Bogu i bogatstvu”, i “tko želi biti prvi neka bude posljednji”...
Gospodine, pomozi mome srcu da shvati i prihvati Tvoju Riječ!
Priredio: Dario Miletić
9. nedjelja kroz godinu A (Mt 7,21-27)
Olako molimo: „Budi volja tvoja!“ Kad tu volju osjetimo, kažemo: Može li to Bog od nas tražiti? Onda, molimo: „Kao što i mi otpuštamo dužnicima našim.“ A kad susretnemo te dužnike, ne mislimo nikako pružiti im ruku. Što koriste riječi koje nisu u skladu sa životom?
Ako nam netko nešto obeća, kažemo: „Držim te za riječ!“ I Bog nas drži za riječ. Razmislimo o tome da ne bismo čuli: „Zašto me nazivate Gospodinom, a ne činite što vam kažem?“ (Lk 6,46).
U čemu je razlika između onih „koje Gospodin u onaj dan neće poznati“ i onih koji kao „sveci svijetle kao zvijezde nebeske“ (usp. Dn 12,3).
Isusov učenik nije nužno čovjek od velikog uspjeha, nego je čovjek koji vrši volju Božju onako kako ju je Isus vršio u svom životu. Isusov učenik zna da je sve što čini i što smije činiti Božja milost i dar.
Kuća mora imati čvrste zidove i siguran krov, ali ako je sagrađena na pijesku, a ne na čvrstom temelju, srušit će se kad se na nju sruči nevrijeme.
Graditi kuću na pijesku lakše je. U životu se snalaziti, u školi i na poslu varati. Možda kuća takvog života izgleda izvana pristojno, izobilno, i uz društveni položaj i čast. No, izgrađena je na propadljivom temelju.
Drugi pak odluči sagraditi kuću na stijeni. Gradnja je teška i naporna, zahtijeva mnogo žrtve. Život je to izgrađen na istini, ljubavi i pravdi. Taj nije bezgrješan niti teži takvim se prikazati, ali temelj mu je čvrst – Kristov.
Tek će na sudu biti očito jesmo li bili mudri ili ludi graditelji svoga života, jesmo li gradili na pijesku ili na stijeni, je li naš život bio fasada iza koje ne stoji ništa ili je bio čvrsta građevina, utemeljena u jedinom temelju koji je jači od svake bujice.
Gospodine, daj nam Duha mudrosti, da kuću svog života gradimo na Tebi i na Tvojim vrijednostima koje si nam dao u evanđelju!
Priredio: Dario Miletić
8. nedjelja kroz godinu A (Mt 6,24-34)
Često se događa da te razočara i najbolji prijatelj. Događa se da nas razočara rođeni brat ili sestra. Djeca zaborave svoje roditelje. A muž i žena međusobno se izrane. Sretan je onaj tko nije imao takvih iskustava... A u Svetom pismu čitamo: “Može li žena zaboraviti svoje dojenče? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću!”
Kad se osjetim osamljen i napušten, kad oko sebe osjećam hladnoću, kad sam očajno umoran od mnogih pokušaja koji su propali, kad tražim oslonac, tada bih se trebao sjetiti tih neizrecivih riječi: “Tebe ja zaboraviti neću!”
Kad me muče brige i problemi, i obuzima strah radi onoga što donosi sutrašnji dan, i kad strepim zbog nepredvidivih raspleta zastrašujućih događanja, i kad me boli glava zbog mučnih kombinacija traženja rješenja, i kad sam žalostan jer sam u dugovima a plaća je mala... iznad svega toga je Bog koji najvjernije ljubi: “Tebe ja zaboraviti neću!”
Možda je temeljni izvor ljudske zabrinutosti i straha upravo u tome: jer čovjek najprije traži sve ostalo, a za kraljevstvo Božje ne brine. Pa gradi krovove i postavlja crijepove na kuću kojoj nije učvrstio temelje u Kristu.
Iznad svega je Bog koji ljubi. O tome svjedoče ptice nebeske i ljiljani u polju. Ne dopusti da se izgubimo u traženju svega ostalog, a da zaboravimo na najbitnije!
Gospodine, daj nam odvažnosti da tražimo najprije Tvoje kraljevstvo, pa tek potom neka i drugo bude nadodano!
Priredio: Dario Miletić
7. nedjelja kroz godinu A (Mt 5,38-48)
Ljubiti prijatelje nije herojstvo. Tako čine pogani i carinici. Vlastitost Isusovih učenika je ljubav prema neprijateljima.
To je teško. Međutim, nije moguće vjerovati u Isusa, a preskočiti njegove riječi.
Isus je sam doživljavao neprijateljstva prema sebi, ali nije u njegovom srcu izraslo neprijateljstvo.
Gospodine! Ti ljubiš bez prosuđivanja je li osoba dostojna Tvoje ljubavi. Ti daješ da sunce izlazi svako jutro nad sve ljude i da kiša jednako zalijeva polja dobrih i zlih. Judu u gesti izdajstva nazivaš prijateljem, ljudima pod križem opraštaš.
Tvoja je poruka - Ljubite i budite spremni umrijeti sebi. Ljubite kao što sam ja vas ljubio.
“Ljubite svoje neprijatelje.” Da, nije moguće vjerovati u Tebe, a preskočiti Tvoje riječi. Obdari nas milošću da Te u svemu nasljedujemo.
Priredio: Dario Miletić
6. nedjelja kroz godinu A (Mt 5,17-37)
“A ja vam kažem...” (Mt 5)
Isus kaže za pismoznance i farizeje da ispravno naučavaju objavu, ali ih Isusovi učenici ne smiju nasljedovati "jer govore, a ne čine".
U Isusu su ljudi suočeni s milošću i s Božjom zahtjevnošću, pa trebaju djelima činiti ono što Bog traži, a ne samo usnama priznavati.
Veća pravednost jest sadržajna poslušnost Bogu, radosno podlaganje Bogu. "Čuli ste... A ja vam kažem..." nije toliko suprotstavljanje koliko produbljivanje, ispravno razumijevanje.
Isus zabranjuje i srdžbu na bližnjega. Nije dopušten ni uvredljiv govor protiv brata i sestre.
Isus traži da svatko zaviri u vlastito srce. Isus zabranjuje i zaklinjanje, jer je ono izraz nepovjerenja među braćom i sestrama.
I ovdje je u pitanju unutarnja nakana, više od vanjskog čina.
Gospodine! Daj nam srce za novu pravednost - da dane svoje živimo po Tvome “A ja vam kažem”!
Priredio: Dario Miletić
5. nedjelja kroz godinu A (Mt 5,13-16)
Popričesna meditacija
“Ukloniš li iz svoje sredine jaram,
ispružen prst i besjedu bezbožnu (...)
tvoja će svjetlost zasjati u tmini
i tama će tvoja kao podne postati.” (Iz 58,9-10)
“...ni tmina tebi neće biti tamna:
noć sjaji kao dan
i tama kao svjetlost.” (Ps 139,12)
Sol je u hrani nevidljiva, a čini svaku hranu ukusnijom. Sol sama po sebi nema smisla, ona je sva u službi druge hrane kojoj dodaje svoj okus. Ako sol ne odgovara toj namjeni, onda više nije vrijedna ni da postoji. Ona se baca. Biti sol zemlje ozbiljan je poziv. Kao što je i ozbiljna Isusova opomena da sol može obljutaviti, da se može baciti i gaziti. Mi smo, kao učenici Isusovi, odgovorni hoće li ovaj svijet biti ukusniji, životniji.
“Vi ste svjetlo svijeta!” Na svjetlu je da gori, da rasvjetljuje prostor, da ljudi vide, da se snađu. Isusov će učenik promašiti cilj svoga poslanja i života ako prikrije to svjetlo što ga je primio od svoga Učitelja. To svjetlo mora biti u služenju svijetu. No, nismo uvijek spremni da nas se stavi na svjećnjak kako bismo rasvjetljavali tamu svijeta.
I u prvoj i u drugoj usporedbi Isus vrlo izravno kaže: “Vi ste!”
“Vi ste...” Danas mi se valja zapitati: A jesam li ja svjetlost svijeta i sol zemlje?
Priredio: Dario Miletić
4. nedjelja kroz godinu A (Mt 5,1-12)
“Radujete se i kličite! Velika je plaća vaša na nebesima!” (Mt 5,12)
“Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru.” “Mnoštvo” su svi ljudi u potrazi za blaženstvom. Svatko je od nas tražitelj “blaženstva” u smislu težnje za puninom života. Neprestano čeznemo i gubimo. Čak i kad bi netko dostigao sreću na zemlji, čeka ga smrt pa mu sreća brzo izmiče.
Isus, započinjući svoje propovijedanje, govori o blaženstvu. Čini to odmah nakon poziva na obraćenja zbog blizine Kraljevstva nebeskoga te nakon izbora nekolicine učenika. Govor na gori prve su njegove riječi koje evanđelist donosti u cjelosti. One otkrivaju koje vrijednosti čovjek treba u sebi razvijati ako želi ići za Kristom i biti dionik njegova blaženstva.
Gledano iz aspekta “svijeta”, teško bi bilo naći više “ludosti” u tako malo riječi. Kako može biti “blago” gladnima, žednima, progonjenima, žalosnima? No, “lude svijeta izabra Bog da posrami mudre”. Kristov učenik morat će prihvatiti da ga, kao i njegovog Učitelja, svijet smatra ludim, jer nasljeduje “ludost Božje ljubavi”. U toj je “ludosti” Bog postao čovjekom, živio i umro za čovjeka. Uistinu, vjera nas stavlja u oprječnost sa svijetom koji ima svoju “mudrost” - svijetu, u kojem vladaju oholost, laži i prijevare “ludost” je Božji poziv na poniznost. No, Kristovi će učenici biti “zaštićeni u Dan gnjeva Gospodnjega.” Stoga ostaje pitati se: Tko je luđi – svijet koji ulaže u prolaznost ili oni koji ulažu u vječnost?
Isusov Govor na gori jamči da je Bog uvijek uz one koji su ugroženi i imaju jedino Njega za uzdanje. A spremnost da Njega prepoznamo u tim ljudima – “cijena” je našega vječnog blaženstva.
Priredio: Dario Miletić
2. nedjelja kroz godinu A (Iv 1,29-34)
“Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!” (Ps 40)
Dragovoljni pristanak na ulogu žrtvenog jaganjca i spremnost da prihvati odbačenost, krivnju naroda, te najzad i smrt - što će se dogoditi na koncu Isusova puta – već odzvanjaju u Ivanovim riječima na samom početku služenja.
“Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” (Iv 1,29) Grijeh svijeta je okrenutost svijeta od svoga Stvoritelja.
Gospodine! Pohodi nas svojom milošću da uvijek umijemo čuti Tvoju riječ i prepoznati Tvoje lice! I raspoloži nas da te u radosnom služenju vjerno slijedimo.
Priredio: Dario Miletić
4. nedjelja došašća godine A (Mt 1,18-24)
“Tko će uzići na Goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:
duša mu se ne predaje ispraznosti.” (Ps 24,3-4)
Sveti Josip je Gospodina ljubio poput Marije. On zauzima istaknuto mjesto među svetima i odabranima, jer je prihvatio postati Isusov otac pred zakonom, dati mu ime i zahvaljujući njemu, može Davidova loza prihvatiti u tom sinu – Boga s nama.
Gospodin uzima tijelo čovjeka da učini djelo spasenja svijeta i da posveti čovjeka. Isus je potomak Davidov iz Jesejeva korijena, On je znak narodima, ključ koji nama sužnjima otvara vrata tamnice i onda vrata vječnoga života.
Gospodine! Okrijepi nas milošću da Božić dočekamo otvorena srca - i Tebe prihvatimo kao Put svojega života!
Priredio: Dario Miletić
3. nedjelja došašća godine A (Mt 11,2-11)
“Ukrijepite ruke klonule, osnažite koljena klecava!”
“Evo Boga vašega... hromi će skakati kao jeleni!” (Iz 35)
Isus je došao. Oko njega otkrivamo, prepoznajemo ljubav, blagost. Trstke napuknute neće prelomiti. Želi podržati svaku klicu života – ne želi čupati korov da se ne bi iščupala pšenica. Ljudi hrle k Isusu jer ne zaziva gromove s neba, ne najavljuje odmazdu nego pohod Božje ljubavi.
Dok je Ivan asketski živio, pa mu se narod radi toga divio, Isus jede i pije poput ostalih. Isusova će blizina s grješnicima mnoge skandalizirati i zapriječiti im vjeru. Na Ivanovo pitanje “Jesi li ti onaj koji ima doći”, Isus nudi svjedočanstva vjere. Povjerenje je prvi korak vjere.
“Ukrijepite ruke klonule, osnažite koljena klecava!” Nadahni, Gospodine, kršćane, da budu svjedoci Tvoje blizine i nositelji Tvoje ljubavi!
Priredio: Dario Miletić
2. nedjelja došašća godine A (Mt 3,1-12)
Već je sjekira položena na korjen stablima... U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno...
O učinku Kristova došašća danas nam govore dvije slike: Ivan Krstitelj govori o oštrici koja je položena na korijen stabla koje ne donosi rod, a prorok Izaija o mladici koja izbija iz usahlog panja. I jedna i druga slika opomena su svima koji čekaju Gospodina. Prva govorio o obraćenju, a druga o vjernosti i ustrajnosti.
Pustinja je bila mjesto kušnji i pročišćavanja izraelskog naroda. Trebali su se očistiti od svih egipatskih idola. Čitav se naraštaj morao pročistiti tijekom punih četrdeset godina hoda pustinjom. To je značenje pustinje u kojoj Ivan propovijeda: Preko toga glasa Bog poziva svoj narod na obraćenje - da bi ljudi pripravili svoja srca za obnovu Saveza.
Gospodine! I danas nam dolaziš. Daješ nam ovo blagoslovljeno vrijeme da se pripravimo za Tvoj dolazak. Hoćeš nas upozoriti da još imamo vremena. Mnogi smo robovi različitih navika i zarobljeni raznim idolima. Pa, iako je sjekira položena na korjen, još nije kasno. Toliko se toga još može ispraviti, dogoditi. Neka nas ovaj poziv Glasa u pustinji nađe raspoložene na djelo obraćenja.
Priredio: Dario Miletić
1. nedjelja došašća godine A (Mt 24,37-44)
Vrijeme prolazi u svom ustaljenom ritmu. Katkada se čovjek upita koji je smisao života općenito, koji je smisao moga vlastitog života. Koji je smisao čovječanstva i svijeta? Koji je konačni cilj toga
hoda?
Isus u evanđelju najavljuje svoj drugi dolazak. On je zajamčen kao i njegov prvi dolazak.
Mnoge stvari ovoga svijeta nisu toliko važne. U Noino vrijeme nitko ne sluti kraj. Najvažnije im je bilo jesti, piti, ženiti se. Potop prekida ljude u njihovom uhodanom načinu života.
Evanđelje nas poziva na budnost. Život kršćanina u tom bi smislu trebao biti obasjan novim svjetlom.
Počinje nova liturgijska godina. To je nova godina spasenja. Neka nam bude na blagoslov! Gospodine, pouči nas tajnama svoga kraljevstva! I daj nam milost da to svjetlo nosimo drugima!
Priredio: Dario Miletić
Blagdan Krista Kralja godine C (Lk 23,35-43)
Potresan je prizor današnjeg evanđelja. Slavimo blagdan Krista Kralja, a evanđelje nam donosi odlomak iz izvještaja o muci.
Križ... Sinovi tame pomislili su da je to znak njihove pobijede, a naprotiv, to je bio početak poraza staroga svijeta.
Blagdan Krista Kralja i nas poziva. Jer si nas oteo vlasti tame, i htio da uđemo u to kraljevstvo ljubavi, svjetlosti i mira.
Kriste Kralju!
Hvala Ti što si kraljevstvo svoje utemeljio na drvu križa. Hvala Ti što nisi kao kraljevi i vlastodršci ovoga svijeta koji spašavaju sebe. Ti daješ život svoj za svoje.
Isuse, sjeti me se u kraljevstvu svome. Osmisli moj život i kad visim na križu poput razbojnika tebi zdesna. Otkrij mi tajnu da i to mogu biti vrata života!
Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Priredio: Dario Miletić
33. nedjelja kroz godinu C (Lk 21,5-19)
“Svojom ćete se postojanošću spasiti.” (Lk 21,19)
Pojedinac i zajednica nalaze se u čudnom međuprostoru i međustanju: već sudjeluju na životvornoj moći Uskrsnuloga, a u isto vrijeme moraju podnositi suprotnosti ovoga svijeta i potom neko neshvatljivo sustezanje Božje, tako da izgleda da sile i vlasti ovoga protubožjeg svijeta određuju njegovu povijest.
Vi se ne bojte! Vama su i vlasi na glavi sve izbrojene.
“Nije na vama da znate vrijeme i čas... na vama je da mi budete svjedoci sve do kraja zemlje.” (usp. Dj 1,7-8)
Gospodine!
Daj mi istinsko pouzdanje u Tvoju dobrotu i vjeru u Tvoju riječ koja neće proći.
Potakni snagom svoje riječi svu braću i sestre koje je zarobila ljepota ovoga svijeta – daj im otkriti život koji ne prolazi!
Priredio: Dario Miletić
32. nedjelja kroz godinu C
“Blaženi koji prebivaju u Domu tvome,
slaveć te bez prestanka. (Ps 84,5)
U Evanđelju današnje nedjelje saduceji postavljaju Isusu zamku. Mojsije, na koga se pozivate, veli Isus, odgovara na vaše pitanje: Bog je Bog živih i kod njega žive Abaham, Izak i Jakov.
Sveti Augustin piše: Sve vidljivo prolazi. Propast će sva slava, užitci i znatiželje ovoga svijeta. Milosrdni je Bog htio osloboditi ljude te propasti. Uvjet je da ne budu sami sebi neprijatelji i da se ne odupiru milosrđu svoga Stvoritelja. Bog će biti svako uživanje i sitost svetog grada.
A sveti Pavao: “Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.” (1Kor 2,9)
Gospodine!
Daj da hodam kao da pripadam Tvome svetom gradu. I dok živim u ritmu ljudi ovoga svijeta, neka se osjeti da je moj život na nebesima.
Ono jedino što smijem reći s pouzdanjem u Tvoju dobrotu je hvala. S tom nadom iščekujem svaki, pa i onaj posljednji Tvoj poziv, vjerujući da će Tvoja milost pobijediti.
Priredio: Dario Miletić
30. nedjelja kroz godinu C (Lk 18,9-14)
“A carinik, ostajući daleko, ne usudi se ni oči podignuti prema nebu...” (Lk 18,13)
Čovjek je u svojoj biti pozvan služiti Bogu i slaviti ga svojom molitvom. To je ono najdublje čovjekovo određenje. Međutim, farizej slavi sebe, uzvisuje sebe i svoja “dobra djela”. Druga njegova zabluda jest odnos prema ljudima. Farizejevo srce ostaje zatvoreno za čovjeka. On je sposoban osuđivati, prezirati.
Carinik je pred Bogom skrušen. Jedino je Bog pravedan i svet. Čovjek to nije, svaki je čovjek pred Bogom slab. Carinik osjeća silnu potrebu da moli za oproštenje i smilovanje.
Gospodine Isuse, pomozi mi danas shvatiti da je najvažnije pred Tobom se naći u istini svoga bića. Podari mi milost da u jednostavnosti prihvatim nezasluženi dar Tvoje ljubavi i da, zadivljen pred Tvojom dobrotom, otkrijem da je Tvoja ljubav izvorište moje ispravnosti, pravednosti i svetosti.
Dolazim k tebi, Gospodine. Nisam dostojan, no Ti mi trebaš. A Tebi istinski zahvaljujem što si tajne kraljevstva objavio malenima.
Bože, milostiv budi meni grješniku!
Priredio: Dario Miletić
29. nedjelja kroz godinu C (Lk 18,1-8)
Isus govori o siromašnoj udovici koja nema nikakvog zemaljskog zaštitnika, koja je prepuštena samoj sebi. No, ova je siromašna udovica mnogo puta tražila ispunjenje svog zahtjeva: da je sudac obrani od protivnika. Najzad je dobila što je tražila. Ustrajnošću.
Mi postupamo nepravedno prema drugima, jer smo zli. A Bog je neizrecivo dobar, drugačiji od ovog nepravednog suca. Kod Boga je svatko odmah na redu. Bog samo čeka na tebe.
Molitvom nećemo mijenjati Boga, jer je on neizrecivo dobar i u tom pogledu neće molitvom postati bolji, milosrdniji. Međutim, molitva mijenja nas, molitvom mi postajemo bolji. Evanđelje nas ovdje želi upozoriti na provjeru naših molbi. Možda svaka molitva nije pravedna. Kroz molitvu uspijevamo vidjeti pravednost ili nepravednost onoga što tražimo. Molitva će nam oblikovati srce da spoznamo da je najbolje ono što Bog hoće.
No, Isusov usklik na kraju današnjeg evanđeoskog odlomka kao da bi htio izraziti žalost njegova srca: kad ćemo shvatiti kakav je Bog. Hoće li Sin Čovječji naći vjere na zemlji?
Priredio: Dario Miletić
28. nedjelja kroz godinu C (Lk 17,11-19)
Isus se dotače gubavaca. To je nečuveno u higijenskim i religioznim poimanjima ljudi onoga vremena.
Devetorica nastavljaju svoj put. Deseti se vraća zahvaliti Isusu. Ili, kako će to Isus reći, “podati slavu Bogu”. A taj je k tome bio Samarijanac.
Isus je dirnut njegovim dolaskom. A razočaran devetoricom samoživih i sebičnih koji se nisu vratili.
A što mi tražimo od Isusa? Ne tražimo li tjelesno zdravlje i pomoć u materijalnim poteškoćama? A dopuštamo li Isusu da zahvati u naše srce, da nas spasi od nas samih, od ograničenosti i gluposti
naše pameti i srca? Tko će se prepoznati u ovoj devetorici samoživih i sebičnih?
Gospodine!
Daješ mi život i zdravlje, a ja prigovaram na sitnicama za koje mislim da mi nedostaju. Ne znam reći hvala što živim i još dijelim s onima koji su potrebniji kruha i riječi.
Ne znam zahvaljivati... Jesam li uopće ikada rekao hvala što nisam gubav? Držim da je sve moje pravo, a ne Tvoj dar.
Daj mi milost da postanem poput onog Samarijanca pa da barem katkada u nedjeljnoj euharistiji “podam slavu Bogu” i kažem Ti: hvala.
Priredio: Dario Miletić
27. nedjelja kroz godinu C (Lk 17,5-10)
“Kad izvršite sve što vam je naređeno, recite:
‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’” (Lk 17,10)
Čuli smo prispodobu o sluzi. Služenje je poziv na koji je svatko pozvan. U svim okolnostima, na svim položajima, u svakoj životnoj dobi, na svakome mjestu: čovjek koji poslužuje ostvaruje volju Božju. Činiti ono što treba učiniti na svom mjestu - već je time primljena nagrada života! Čovjek treba biti zahvalan za taj prostor služenja po kojemu je tako blizu svome Gospodinu!
Mnogi su radi Isusa ostavili oca i majku, braću i sestre, polja i sve ostalo, te pošli za njim. Mnogi su zaista ozbiljno shvatili Isusovo obećanje "Tko izgubi život radi mene, naći će ga" i pošli u smrt. Takva je vjera djelotvornija od premještanja duda u more.
Dobro djelo, za koje nije primljena zahvalnost ni plaća, nikakav uzvrat, nego je učinjeno iz čiste ljubavi i vjere, nije li svakodnevno čudo koje vrijedi više nego u vodu premješteno drvo?
Gospodine!
Daj da shvatim da mi nisi dužan nikakvu plaću ni nagradu za službu Tebi, već da je sve što primam dar Tvoje ljubavi i dobrote.
Ostaje mi poput apostola moliti: Umnoži mi vjeru. Pa i ako ne budem mogao premjestiti brdo ili dudovo stablo, možda ću uspjeti premjestiti neku travku. Kada učinim sve što sam mogao, u srcu ću reći: Učinih sve što sam mogao, sluga sam beskorisan. I biti ispunjen srećom – i nadom da sve mogu u Onome koji me jača.
Priredio: Dario Miletić
26. nedjelja kroz godinu C (Lk 16,19-31)
“Umuknut će veselje raskošnika.” (Am 6,7)
Evanđelje nas upozorava da je život nakon smrti povezan sa zauzimanjem u ovozemaljskom životu. Prikazane su dvije sudbine: bogataš i siromah. Nije bogataš zao jer ima bogatstvo, nego zato što je bogatstvo koje ima njegovo srce zatvorilo za ljubav. Krivica ovog bogataša je u tome što nema ljubavi za Lazara.
Isuse, Lazaru pred našim vratima, obrati nas! Trgni nas iz naše ravnodušnosti! Daj da danas čujemo Tvoju riječ koja određuje našu budućnost! Ako Te prepoznamo sada, tada ćeš nas Ti prepoznati u vječnosti!
Priredio: Dario Miletić
25. nedjelja kroz godinu C (Lk 16,1-13)
“Isus Krist, premda bogat, posta siromašan,
da se vi njegovim siromaštvom obogatite.” (2Kor 8,9)
Mi smo u svemu samo upravitelji Božjih dobara. Sve što jesmo, sve što imamo, povjereno nam je na upravljanje da bismo se time služili na dobro. Jedino ispravno služenje dobrima u evanđeoskom smislu je namijeniti ih za druge, služiti dobru drugih. Evanđelje poziva na pozornost i život za one najmanje, u kojima pravi vjernik prepoznaje Isusa.
“Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima.” (Kol 3,23) – reći će sv. Pavao.
To se tiče svega što jesmo i što imamo: talenata, osobina, tjelesnih i psihičkih sposobnosti, baština, radnog mjesta, baš svega što imamo. Evanđeoski gledano, sve nam je to povjereno, dano na upravljanje. Svaki puta kada smo okrenuti sebi, mi smo kratkovidni: ne vidimo konačan smisao i cilj ljudskog života.
Evanđelje nas poziva da stječemo prijatelje koji nam neće ovdje uzvratiti – nego one koji će nas prepoznati pred Božjim licem.
U današnjem evanđelju, strah od gubitka onoga što je do tada imao i što je do tada rasipao, upravitelju otvara oči za ograničenost upravljanja. Rasipao je živeći u iluziji da dobara ima napretek, da mu upravljanje neće nikad prestati.
Gospodar je neobičan. Postaje nam shvatljiv tek kada u njemu otkrijemo nebeskog Oca koji dijeli besplatno i obilato i komu je stalo da ljudi jedni drugima ne stvaraju dugove njegovim dobrima.
Nedjeljna je misa susret s neobičnim, bogatim Ocem. Sve što vjernik ima dano mu je na upravljanje. Možda se vjera i sastoji najbitnije u ovome: priznati Boga vlasnikom, a sebe upraviteljem dobara koje živimo.
Gospodine! Dobri i neobični gospodaru! Sitiš nas svojom Riječi. Daj da prepoznamo blago koje si nam udijelio. Daruj nam milost da budemo mudri upravitelji Tvojih dobara.
Priredio: Dario Miletić
24. nedjelja kroz godinu C (Lk 15,1-32)
Čovjek je sklon tražiti svoje pravo, zahtijevati ono što mu pripada. Bog, kojemu jedinomu sve pripada, nudi ljubav i milosrđe. Mlađi sin traži “što ga ide”. Stariji u tom pogledu nije ništa bolji. On prigovara da za vjernu službu nije dobio ni jareta. Kako bismo slabo prošli kada bismo od Boga zahtijevali “ono što nas ide”! Bog daje puno više: “Sve moje tvoje je!”
U današnjem evanđelju slušamo tri prispodobe: izgubljena ovca, izgubljena drahma, izgubljeni sin. U priči o izgubljenoj ovci riječ je o Isusu dobrom pastiru koji brine za svoje stado i ne miruje dok i onu posljednju, onaj “propali slučaj”, ne podigne na ramena.
Ove bismo prispodobe mogli nasloviti i radosnije: prispodobe o nađenoj ovci, o nađenoj drahmi, o nađenom sinu. Utješna je objava da se Isus neće umoriti u svom traženju: Sve moje tvoje je!
Provoditi život u rasipnosti, bez reda i odgovornosti, uživati bez ljubavi, misliti samo na sebe, sve to nije život. Nema života bez oslonjenosti na Onoga koji najviše ljubi. Istinski se živi samo onaj život koji je utrošen za ljubav prema čovjeku, za ljubav prema Bogu.
Priredio: Dario Miletić
23. nedjelja kroz godinu C (Lk 14,25-33)
“Licem svojim obasjaj slugu svoga
i nauči me pravilima svojim.” (Ps 119,135)
Mnogima se čini da je često izgubljeno sve ono što nije bilo u njihovim planovima, zanemaruju svoja ograničenja i nevažnost vlastitih ciljeva u Božjem planu. Započeta gradnja kule se ne može dovršiti... Neki se tada slome i zatvore u pesimizam. A pogledamo li Isusa - dogodio se čas kada je svima oko njega izgledalo da njegov životni put nije uspio... a zapravo ostvaren je Božji plan po kojemu danas mi živimo.
Isus nas uči da svaka nevolja treba biti blagoslovljeni križ. Mudrost je Isusovih učenika da iz svake nevolje izađu čišći, preobražavajući patnju u blagoslov.
Postoji, dakle, Božja logika nad našim životom. Ali, trebamo odabrati Isusa za cilj života - prihvatiti njegov život kao svoj!
U današnjem drugom čitanju postavljeno je pitanje ljudskih zakona. Sveti Pavao štiti roba Onezima koji je pobjegao. Po zakonu, zaslužio je tešku kaznu; no Pavao piše Filemonu ne samo da ga ne kazni, nego da ga primi s ljubavlju (Flm 17). Pružajući potporu odbjeglom robu, Apostol svjedoči da se nekad može biti u pravu sa zakonom, ali ne i u skladu s Božjim evanđeljem. Isus naučava da nije čovjek radi zakona nego zakon radi čovjeka. Stoga kršćanin neće pristati na zakone i uz zakonodavce koji se ne obaziru na čovjeka i čine ga nesretnim.
Gospodine Isuse Kriste! Danas, na početku nove školske godine, molimo Te za one koji odgajaju mlade: rasvjetli ih mudrošću da mladima usade vrijednosti koje su trajnije i važnije od materijalnih dobara koje je moguće steći.
Molimo Te za mlade: Ti im budi svjetlost u traženju životnih spoznaja i Ti im budi svjetlost u nalaženju smisla života.
Priredio: Dario Miletić
22. nedjelja kroz godinu C (Lk 14,1.7-14)
“Prijatelju, pomakni se naviše!” (Lk 14,10)
Evanđelje govori o nekim pravilima kod gozbe. U tome se kriju poruke kraljevstva Božjega.
Slušamo mudro pravilo o prihvaćanju određenog mjesta kod gozbe. Nije dobro sebe smatrati višim od drugih. Na razini poruke o kraljevstvu Božjem Isus poziva na poniznost.
Ovo evanđelje nas upućuje da na svoje gozbe pozivamo kao osobite goste siromahe, sakate, hrome, slijepe, to su oni koji su u Isusovo vrijeme bili kategorija odbačenih, nespretnih za život. Gospodin, koji je domaćin misne gozbe ne prima nas na temelju naših zasluga, već po svojoj dobroti. Njegov je poziv u skadu s pravilima današnjeg evanđelja: zove malene. Djeca smo Božja i svi imamo u njegovu srcu prvo mjesto njegove ljubavi.
Hvala Ti, Gospodine, što se u pozivu na svoju gozbu nisi opredijelio jedino za svete i savršene, već pozivaš i one koji Ti neće moći uzvratiti ljubav kojom Ti ljubiš. Ja Ti nemam uzvratiti; pripadam među one koji potpuno ovise o Tvojoj dobroti. Hvala Ti što i meni takvome daješ u svom srcu prvo mjesto svoje ljubavi.
Priredio: Dario Miletić
16. nedjelja kroz godinu C (Lk 10,38-42)
Isus ne kori Martu jer radi, niti brani Mariju jer ne radi. Naglasak je drugdje: Isus kori Martu jer zabrinuto radi, uznemireno, jer u svojoj zabrinutosti zanemaruje ono što je bitnije. U silnoj želji da pogosti Isusa sposobna je i posvađati se sa svojom sestrom. Ta joj zabrinutost također ne daje mogućnost shvatiti da u ovom času može biti i nešto važnije od njene želje da bude gostoljubiva.
Nebo će i zemlja proći, ali neće proći Božja riječ! Marija je zaista odabrala najbolji dio jer sve se drugo dade nadoknaditi, sve drugo nije toliko bitno. Da bi mogla upiti tu riječ, Marija jednostavno sluša u miru i sabranosti. Ponesena je unutarnjim mirom i zaštićena od svakog izvanjskog nemira. Ona dakle nije tjeskobno zabrinuta, nego smirena - to je ono što Isus želi i Marti.
Zapažamo još ovaj detalj: Marija šuti u trenutku kad je Marta na neki način napada i dok joj prigovara. Kao da sve prepušta Isusu. I zaista, Isus preuzima obranu Marijina stava. Često ljudi ne mogu na kraj s drugima. Možda bi bilo spasonosno i za nas kad bismo u mnogim slučajevima svoju obranu prepustili Isusu.
Gospodine! Marija je sjela do Tvojih nogu. Danas svi ljudi trče, muče se, nemaju vremena, a pogotovo ga nemaju za Tebe i Tvoju riječ. Zapravo, smatraju to izgubljenim vremenom.
Došao si da nas pogostiš svojom Riječi, a mi trošimo svoje sile da zaradimo svoje ništa. Nauči nas kako i danas izabrati onaj najbolji dio koji nam se neće oduzeti.
Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu!
< Priredio: Dario Miletić
15. nedjelja kroz godinu C (Lk 10,25-37)
Početno pitanje zakonoznanca iz evanđelja je: “Tko je moj bližnji?” Pitanje upozorava na mogućnost da neki nisu bližnji, pa ih onda ne treba uključiti u krug svoje brige i ljubavi. Isus hoće ispraviti takav stav. Evanđelje je poziv na okrenutost svakom čovjeku - jer svaki čovjek nas poziva na potrebnu mu ljubav i milosrđe.
Samarijanac iz evanđelja pomaže vinom i uljem, novcem i dobrim riječima, svojim vremenom i mogućnostima. Crkva prepoznaje u tom Samarijancu, koji uljem zalijeva rane izranjenom čovjeku, istinskog Pomazanika, Krista.
Isus se saginje nad unesrećenim čovjekom, nad bijednim čovječanstvom. On će ponijeti čovjeka kao što pastir nalazi izgubljenu ovcu i prima je na ramena. To su slike o Isusu, dobrom pastiru, milosrdnom Samarijancu. Nije ispunjenje milosti tek jednokratna podijela milosti potrebitom čovjeku, nego se Isus hoće trajno dati njemu. Isus je isplatio sve što je čovjeku potrebno, dao je cijenu dovoljnu da čovjeku bude dobro do njegovog drugog dolaska.
Isus i nas poziva u evanđelju riječima: “Idi i ti čini tako!”
Priredio: Dario Miletić
14. nedjelja kroz godinu C
“Bude li tu tko dostojan mira, sići će na nj mir vaš.” (Lk 10,6)
“Tko vas sluša, mene sluša.” (Lk 10,16)
Isus određuje svojim učenicima da pri ulasku u svaku kuću kažu: “Mir kući ovoj!” Učenik je Isusov pozvan nositi mir. Po uskrsnuću, prvi Isusov pozdrav bio je: “Mir vama!”
Apostoli su oni koji će u Isusovo ime nosti taj mir kao njegov dar. Nosit će taj mir svojim životom, svojim riječima i navještanjem.
Gospodine Isuse Kriste! Daruj nam i danas dovoljno navjestitelja Tvoga mira. Blagoslovi sve radnike u svome vinogradu!
Priredio: Dario Miletić
13. nedjelja kroz godinu C
“...a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.” (Lk 9,60)
Isuse, za Tobom ću, samo...
Bojim se da ćeš toliko toga od mene tražiti, a ja sve to ne mogu. Radije bih ja za sobom nego za Tobom...
Ti si, Isuse, Put, a ja stalno hoću stramputicom.
Ti si Istina, a ja često lažima uvjerim sebe da sam u svjetlu, a ne u tmini.
Ti si Život, a ja mislim da ću promašiti život i izgubiti normalan život krenem li za Tobom.
Da, teško je biti Tvoj učenik. Ali, stavio sam ruku na plug. Pomozi mi shvatiti da se ne smijem okretati. Pomozi mi prihvatiti Tvoj izazov, Tvoju ponudu, Tvoj život.
Hvala Ti što me još uvijek zoveš, što me još uvijek čekaš.
Priredio: Dario Miletić
12. nedjelja kroz godinu C
Prepoznajemo u Petrovu odgovoru svu dubinu njegove vjere i prianjanja uz Isusa. Isus je očekivanje stoljeća, nada povijesti. Ali, Isus je i Petrovo osobno iščekivanje, njegova osobna nada. Sve je ostavio, žrtvovao je sve druge sigurnosti života i pošao je za Isusom. Isus je njegova sigurnost. Petar zna da je za njega Isus sva njegova budućnost.
Isusov program vezan je uz križ, odricanje. Svoje učenike poziva da ga u tome slijede, prepoznaju i prihvate. To će biti najteže za Isusove učenike, nekad i danas. Druge logike Isus ne poznaje: spašavati svoj život znači gubiti; darovati svoj život, kao što je to Isus učinio, to znači otkriti pravi smisao života.
I danas nas zatećeš svojim pitanjem: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?”
Čudesa evanđelja ponavljaju se iz dana u dan. Međutim, Ti, Isuse, želiš da Te prepoznamo i kao onoga koji mora ići u Jeruzalem. U nama se, kao i u Petru, sve buni na takav ishod Tvog poslanja. Treba umrijeti da bismo postali sjeme za novi, uskrsnuli život. Kako se svi radije okrećemo putu laganog, a opiremo se čitavim bićem svakom trpljenju. A ipak, bez toga se ne može biti Tvoj učenik...
Isuse, Ti si za mene zahtijevni Učitelj!
No, Ti me izdižeš iznad svega što pripada starom svijetu.
Priredio: Dario Miletić
11. nedjelja kroz godinu C
Prispodoba o dvojici dužnika, te Šimunov odgovor na Isusovo pitanje, koji je ispravan i Isus ga potvrđuje, poziva nas da shvatimo da je oproštenje u redu stvarnosti prvo i da ono izaziva na obraćenje i ljubav. No Isus ne zaboravlja naglasiti i povratnu vrijednost inicijative ljubavi: “Onome tko se malo prašta, malo ljubi”.
“Šimune, imam ti nešto reći: “Vidiš li ovu ženu?”
...Ne vidiš njezinu čežnju za novim životom. Ne vidiš ono što i tebe optužuje. Pogledaj ovu ženu: ona mi je puno više učinila. Tko ima više ljubavi?
Ova je žena na moje noge izlila svoju godišnju plaću. Ovoj se ženi mnogo oprašta...
Gospodine! Činim prema Tebi koliko moram. Ne znam jesam li ikad osjetio potrebu da isplačem srce do Tvojih nogu. Ja nisam učinio neko veliko zlo. No nisam sposoban za Tebe žrtvovati nešto veliko, potrošiti svoje imanje.
I meni govoriš: Pogledaj ovu ženu i neka ti progovori o ljubavi.
Priredio: Dario Miletić
10. nedjelja kroz godinu C
“Mladiću, kažem ti, ustani!” (Lk 7,14)
“Evo, sin tvoj živi!” (1 Kr 17,23)
Naš je život često pun tvrdoće, nevolja, sučeljavanja.
A Isus kaže: Ustani, tebi kažem! Tebi, ne samo onom mladiću iz Naina. Tebi, u tvojim prilikama, sada kažem: Ustani!
Gospodine, hvala Ti za Tvoju riječ i za Tvoju ljubav. Budi na putu kojim prolazi pogrebna povorka moga života. Zaustavi je i usmjeri moj život prema – životu! Da milošću Tvojom nadvladam svaku brigu i budem radosnim svjedokom Tvoga evanđelja!
Priredio: Dario Miletić
Tijelovo godine C
“Dajte im vi jesti.” (Lk 9,13)
Našavši se pred teškoćom, učenici su bili u kušnji otpustiti mnoštvo, da bi se svatko pobrinuo za svoje potrebe. No, gozba s Isusom sprječava upravo to – otpustiti druge i prepusiti ih njima samima. Euharistijski ljudi ne mogu otpustiti druge, bez izražaja ljubavi. Umjesto otpuštanja, Bog traži upuštanje! Bog želi u suradnji s nama nasititi i osnažiti živote drugih, razlomljen i darovan za sve.
Dvanaest košarica preostale hrane govori da i oni koji su zakasnili na gozbu, koji nisu još posjedali oko Njega, imaju mogućnost nasititi se. Ako se dopustimo zahvatiti euharistijom, mijenjamo svijet – ne mi, nego Krist u nama.
Gospodine Isuse Kriste!
Danas Te molimo da Tvoja Crkva bude kruhom koji se lomi za život svijeta. Molimo Te za svakog našeg brata i sestru koji osjete duhovnu glad: neka u Tebi nađu kruh života.
Priredio: Dario Miletić
Svetkovina Presvetog Trojstva godine C
“Budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša
Duha Sina svoga koji kliče: Abba! Oče!”
(Gal 4,6)
Danas je proslava Boga ljubavi: stvaralaštva, zajedništva i darova.
Tajnu se često promatra kao nešto neshvatljivo, zid pred kojim se mora stati, jer um počinje mucati. Ako mislitelji i mucaju, molitelji mogu živjeti Otajstvo. Za to trebaju: šutnja, molitva i klanjanje.
Bože sveti! I velik si i neizmjeran, vječan i svemoguć. Bože! I malen si kao dijete i sputan ograničenošću ljudskog bića i stojiš nemoćan pred čovjekom u njegovoj slobodi.
Smijemo Ti doći kao djeca, te nam nisi Bog daleki nego Bog neizrecive blizine.
Ti si nam rekao da nas nećeš ostaviti siročad!
I zapovijedio si apostolima “Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.” (Mt 16,19)
Pa stoga kličemo:
“Gospodine, Bože naš,
divno li je ime tvoje po svoj zemlji!” (Ps 8,10)
Priredio: Dario Miletić
7. vazmena nedjelja godine C
“Ne molim samo za njih nego i za one koji će na njihovu riječ povjerovati!” (Iv 17,20)
“...da postanu potpuno jedno...” (Iv 17,23)
“Objavio sam im tvoje ime... da u njima trajno bude ljubav” (Iv 17,26)
Mi smo oni koji su na apostolsku riječ povjerovali. Uvučeni smo u taj krug ljubavi. Isusu u nakanama.
Stoga nećemo s nostalgijom za prošlošću zaviđati apostolima koji su imali Isusa kod stola. Niti čeznutljivo gledati u budućnost od koje očekujemo Isusov povratak. Misa je događanje ovoga časa. Isus sada moli i u svakom času i svakom mjestu neizrecivo je bliz svakom srcu.
Te ljubavi, naravno, po svojoj slabosti nismo dostojni. Ali, u velikosvećeničkoj molitvi Isus moli Oca da nas uzljubi ljubavlju kojom ljubi njega.
I tako se otvara nebo... “Objavio sam im tvoje ime... da u njima trajno bude ljubav.” Tako smo uneseni u plamen ljubavi koju nam je Isus zaslužio.
Gospodine! Ti oblikuj naše molitve da budu u skladu s voljom Očevom. Zagrli nas i ne dopusti nam izmaći Tvome zagralju.
Priredio: Dario Miletić
Klanjanje u uskrsnom vremenu (I. Uskrsna)
Neka bude blagoslovljen onaj trenutak kad si u rano jutro trećega dana nakon smrti slavno uskrsnuo. Neka bude slavljen onaj trenutak kad je hladni grob ostao prazan i kad grobni kamen nije imao više što čuvati. Neka bude slavljen onaj trenutak kad je zora uskrsnuća svanula ovome svijetu. Moje srce neka Ti pjeva, neka se raduje, neka Ti moja duša kliče. Neka se pridruži zboru svih svetih anđela i svega stvorenoga, jer Ti si pobijedio i Ti si živ.
Isuse, neka bude blagoslovljen onaj trenutak kad si proslavljen došao k svojoj Majci Mariji. Ona je uza Te najviše trpjela jer Te je kao Majka najviše voljela. I kad su svi izgubili nadu, Ona se nadala, jer je Tvoje riječi i riječi o Tebi čuvala u svome srcu. Kako je bio radostan onaj trenutak kad si njoj rekao: Majko, mir Tebi!
Marijo, hvala Ti što si u vjeri, nadi i ljubavi te potpunoj predanosti dočekala trenutak susreta nakon uskrsnuća.
Isuse, neka bude blagoslovljen onaj trenutak, kad si se ukazao ženama koje su Te u ranu zoru prvoga dana u tjednu uplakane i sa strahom tražile. Nisu znale da ih čekaš živ, nisu ni slutile da je već odvaljen kamen za koji su se pitale kako će ga odvaliti s groba, jer je za njih bio težak. Sve se već bilo dogodilo.
Sveti Ivan nam je zapisao:
11A Marija je stajala vani kod groba i plakala. 12Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu. 13Kažu joj oni: "Ženo, što plačeš?" Odgovori im: "Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše." 14Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
15Kaže joj Isus: "Ženo, što plačeš? Koga tražiš?" Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti." 16Kaže joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te će mu hebrejski: "Rabbuni!" - što znači: "Učitelju!" 17Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu."
18Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: "Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao." (Iv 20, 11-16).
-Rabbuni - učitelju moj - Ti si živ -aleluja!
PJESMA:
Radujte se, vi čete anđeoske! Radujte se uzvišena otajstva Božja! Svirajte, vi trublje spasa, jer je pobijedio Kralj naš! Raduj se nebeskim tracima obasjana zemljo! Obastrta si sjajnim svjetlom vječnog Kralja i oslobođena klete tame!
Raduj se, sveta mati Crkvo, ukrašena sjajem vječnog svjetla! Zdravo da si svečani dane, častila te sva vremena, jer je Bog-čovjek pobijedio pakao i postao Kraljem neba!
Radost obnovljenog svijeta svjedoči, jer je s Gospodinom zemlji sve povraćeno!
Krista, pobjednika tamnog groba, slavi nebo i zemlja! O Kriste, Ti Spasu svijeta, dobri Stvoritelju i Spasitelju svijeta, o jedinorođeni Sine Božanskoga Oca! Vidjevši duboko palo čovječanstvo, došao si da postaneš čovjekom, da ih spasiš! Nije Ti dosta bilo, o Isuse, roditi se za nas, već si htio za nas i umrijeti.
Ti si htio, o početniče života i Stvoritelju cijelog svijeta, da Te kao čovjeka i u grob polože te si dragovoljno primio smrt za spas naš.
Okovi smrti razriješeni su, tmina, Kristovim svjetlom raspršena posve iščeznu, guste koprene vječne noći padaju.
Pokaži nam opet svoje lice, da svijet ugleda svjetlost Tvoju!
Zdravo, da si svečani dane, častila te sva vremena, jer je Bog-čovjek, pobijedivši pakao, postao Kraljem neba.
O Ti krunom pobjednika okrunjeni Otkupitelju, tri dana boravilo je tijelo Tvoje u grobu. Tad se je vratila duša Tvoja u pratnji Anđela i oživivši Tvoje tijelo izađe iz zapečaćenog groba.
Zemlja se potrese, kad Anđeo Božji kao munja s neba siđe, da svali sa groba kamen.
Križ postade drvetom života, žezlom u ruci Tvojoj, o uskrsnuli Spasitelju moj!
Aleluja! odjekuje u visinama i u nizinama! Aleluja! odjekuje i u duši mojoj, koja se raduje danu uskrsnuća Tvoga!
Grijeh je od mene uzet, obamro je stari čovjek, a novi je uskrsnuo! S Tobom sam žrtvovan, o Ti neokaljani Jaganjče, preobratio si me u Tebe, postao sam udom otajstvenog tijela Tvoga.
Aleluja! slava, čast, ljubav i klanjanje budi Ti slavni Kralju moj u presvetom Sakramentu, gdje je Božanstvo i čovještvo Tvoje prisutno, ukrašeno sjajnim trakovima svetih rana Tvojih!
Neizrecivom slašću napunilo se srce svete majke Tvoje, kad su hvalospjevi anđeoski navijestili slavno uskrsnuće Tvoje. Blaženstvo odsijevaše njezinim blagim očima, gledajući uskrsnulog Sina svoga.
Blaženim uznesenjem čuje Magdalena riječi ljubavi Tvojih usta. Prepoznavši u Tebi Gospodina i Učitelja svoga, sruši se ona pred Tvojim nogama, da Ti se pokloni.
Nebeskom radošću potresu se srca tih žena zbog susreta s Tobom, a vijest: »Gospodin je u istinu uskrsnuo!« je tužne apostole i učenike utješila.
Blaženom slašću napunja se duša moja, kad Ti se klanjam pred Tvojim nogama u presvetom Sakramentu.
Utješen sam i blažen, premda sav opterećen ovozemaljskim nevoljama; jer Marija slavna majka Tvoja i moja više ne trpi! Ona, majka boli, koja je u neopisivoj tuzi stajala plačući pod križem Tvojim, blagoslovljena, blažena i usrećena je sad majka uskrsnulog.
Zdravo slatke rane Gospodina moga, vi svjedoci slavne borbe i vječne pobjede, zdravo vi neiscrpljiva vrela milosti.
Vi ste radost Anđela, ufanje smrtnika, pokoj duša, zalog vječne slave!
O Isuse, koji si Božanstvo čudnovato sjedinio s tijelom, napuni nutrinu moju sjajem svetih rana
Isuse moj, sišao si u krilo zemlje, otvorio si vječna vrata, riješio okove uznika i uskrsnuo poslije tri dana iz groba.
Spasitelju moj, Ti si se dragovoljno žrtvovao Ocu u svojem čovječanstvu, kao živu žrtvu; a kad si iz groba uskrsnuo, probudio si ujedno cijelo pokoljenje Adamovo na život. Doduše sišao si u grob, o neumrli, ali Ti si ukinuo moć paklenu i kao pobjednik uskrsnuo, o Kriste, Bože naš. Ženama, koje su donijele dragocjene masti, rekao si: Zdravo! Tvojim apostolima si mir dao, Ti, koji palima pomažeš, da se opet dignu.
Zaista sveta i puna uzvišenosti je spasonosna sjajna noć, navjestiteljica svijetloga dana i uskrsnuća, na koji je vječna svjetlost iz groba izašla na sve ljude.
Dođite, blagujmo od onoga ploda loze, uživajmo od Boga darovanu radost na dan uskrsnuća i gospodstva Kristova; slavimo Ga u pjesmama kao Boga, koji je od vijeka.
Svetkujemo zalaz smrti, pobjedu nad paklom, početak drugoga, vječnoga života; i radujući se pjevamo pjesmu Stvoritelju jednomu od otaca slavljenomu Bogu veličanstva.
PJESMA:
Božansko Srce Isusovo, ti si se na Križu žrtvovalo vječnomu Ocu za spasenje svih ljudi, te ponavljaš tu žrtvu svaki dan nebrojeno puta na oltarima našim; daj da se svi okoriste ovom neprocjenjivom žrtvom.
Čuvaj, brani i vodi svoju svetu Crkvu i njenoga vrhovnoga glavara. Ujedini s njim biskupe, s biskupima svećenike, a sa svećenicima sve vjernike, da svi budemo jedna zgrada, sazidana na temelju Apostola, na stijeni Petrovoj i na tebi, vječnom ugaonom kamenu. Ukloni od svoje svete zajednice svako krivovjerstvo, raskolništvo, sve smutnje, progonstva i svaku nehajnost.
Štiti vladaoce, poglavare i predstojnike, da sve podložnike tvojom mudrošću i jakošću u miru i slozi, u pravdi i ljubavi, u pravoj bogoljubnosti vode k vječnom spasenju i vremenitom blagostanju.
Podaj roditeljima milost da djecu odgajaju tebi na slavu, a sebi na spasenje; da im djeca u nevinosti i kreposti narastu te budu djeca Božja i baštinici neba.
Daj da djeca budu poslušna, puna poštovanja, zahvalnosti i ljubavi prema roditeljima, i božanskim ih blagoslovom obilno blagoslovi. A i slugama daj da vjerno i zdušno ispunjaju svoje dužnosti, da budu strpljivi i ponizni, da žive čisto i da se raduju u Duhu Svetom.
Čuvaj nevine, jačaj pokornike, obrati grešnike, ponizi neprijatelje kraljevstva svoga te ih opet privedi u ovčinjak svoj. Raširi slavu imena svoga sve više i više, i daj da svi ljudi spoznaju istinu te se spase.
Napokon, preporučujemo ti sve ljude. Smiluj se i vjernim mrtvima; našim roditeljima, rođacima, prijateljima, dobročiniteljima i svima onima kojih se nitko ne spominje, i daj da s njima zajedno u vječnom veselju i blaženstvu tebe hvalimo i slavimo po sve vijeke vjekova. Amen.
Priredio:
Boris Vukelić
6. vazmena nedjelja godine C
“Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši.” (Iv 14,1)
Suočenje sa svijetom upozorava na činjenicu da je protivljenje, čak i progonstvo, sastavni dio evanđeoskog života. Uvijek je Tvoja riječ takva da ne da mira. Kada Crkva ili kršćanin svojim životom više nikoga ne izaziva, ničim ne iznenađuje, postoji opasnost da se posumnja u životvornost vjere. Kao i u prvim kršćanskim stoljećima, tako i danas, kršćani su pozvani pred sudištem svojih bližnjih “dati razlog nade” koja je u njima.
Budući da nismo od ovoga svijeta, nije nam dostatan ni mir ovoga svijeta. A najveći nemir za kršćanina jest upravo mir ovoga svijeta.
Isus nam kazuje o Branitelju koji će pomoći nadići prepreke koje stoje na putu Riječi. Bitno je da kršćanina ništa ne odvoji od ljubavi Kristove: “ni nevolje, ni progonstvo, ni mač”.
“Neću vas ostaviti sirođad!” - Hvala ti, Isuse, za utjehu ovih riječi - “Šaljem vam Duha Branitelja!”
Gospodine! Treba nam Branitelj, Branitelj milosnog života, Onaj koji će dati riječ kada bude trebalo svjedočiti za Riječ.
Daj mi spoznati ljubav u kojoj nas ne prestaješ ljubiti i daj mi milost da Te u tome uspijem nasljedovati.
Priredio: Dario Miletić
5. vazmena nedjelja godine C
“Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus:
sada je proslavljen sin čovječji.” (Iv 13,31)
“Zapovijed vam novu dajem:
ljubite jedni druge.” (Iv 13,35)
Evanđelje ovoga dana govori o Isusovu času. Spominje se Juda koji izlazi iz zajedništva. Isus to naziva časom svoje proslave, a nama to izgleda časom Isusova razočaranja. Međutim, Isus uvijek sve drukčije gleda.
Isus, poslušan do smrti, sav je ispunjen ljubavlju. I kad mu Juda himbeno bude pristupio da ga poljupcem izda, Isus će ga nehimbeno, iskreno i iz dubine srca nazvati prijateljem.
Isusa su izdali, oklevetali, osudu ostvarili, a on ostaje u ljubavi prema svima.
Osjetljivi smo kad nam se ljubav ne uzvrati. Naša je ljubav krhka, nepouzdana, nestalna i kratkoročna. Ti, Gospodine, ljubiš i onda kada ne zavrijeđujemo.
Pitaš me, kao nekoć Petra: “Ljubiš li me?” Prečesto sam zatajio u ljubavi. Daj mi milost da rastem u ljubavi.
Priredio: Dario Miletić
4. vazmena nedjelja godine C
“...njegov smo narod i ovce paše njegove...” (Ps 100,3)
“...nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke...” (Iv 10,28)
Isus se predočuje u jednostavnoj slici dobroga pastira. Pastir je sav u službi ovaca. One prepoznaju njegov glas i otkrivaju da je vrijedno ići upravo za njim.
No, i svi smo mi pozvani jedni druge upućivati na vrata i dobru pašu - spremno za druge živjeti, služiti, sebedarno ljubiti.
U životu često lutamo i okrećemo leđa Dobrom pastiru. A Dobri pastir svoja vrata drži uvijek otvorena.
No, vrata moga srca često su zatvorena. A želio bih otvoriti vrata i biti raspoložen za povjerenje i ljubav.
Dobri pastiru! Ti si jedini koji si punina života. U Tebi i po Tebi svatko nalazi i sklonište i pašu.
Na ovaj dan Te posebno molim za Bogu posvećene osobe: neka budu pastiri i neka nasljeduju Tvoje kreposti, nega bdiju nad povjerenim im stadom i neka ga čuvaju kao Tvoje blago.
Daj im hrabrost da služe i svjedoče, i to po uzoru na Tebe: koji si sve ljude privukao k sebi - žrtvom svoga života!
Priredio: Dario Miletić
3. vazmena nedjelja godine C
“Večer donese suze, a jutro klicanje. (Ps 30,6)
Gospodine, budi mi na pomoć!” (Ps 30,11)
Pred nama je idila, prizor koji je apostolima i evanđelistima tako drag: more, lađe i ribarenje. Nekoć, na početku svoga djelovanja, isto je tako Isus susreo neke učenike u lađi i dogodilo se čudo – bogat ulov riba. Potom je uslijedio poziv i Isus je bio obogaćen novim učenicima i pratiteljima svoga djela.
A sada opet: nema riba, nema plodova. Dok smo zatvoreni u svoj uzaludni napor, kao da možemo čuti Isusove riječi: “bez mene ne možete učiniti ništa” (Iv 15,5). Potom je mnoštvo riba ulovljeno zahvaljujući poslušnosti njegovoj Riječi. Kad do obale dolaze i ostali, vide da je Isus pripravio vatru i hranu. Nije s njima išao u ribolov, ali je bio blizu i pomogao im.
Svu su se noć trudili, baš na tome mjestu. Zar je bitna desna strana lađe? Bitan je posluh, povjerenje u njega. On ih ne odvodi drugdje, nego baš na tome mjestu proslavlja svoje ime. Možda mislimo da bismo više uspjeli da smo na nekom drugom moru, u nekoj drugoj lađi... Umjesto toga, Isus nudi uspjeh posluhom na ovoj lađi.
Gospodine! Ti me uporno pitaš, kao i Petra: “Ljubiš li me?” A ja sam tako često zatajio u ljubavi. Ne znam ljubim li te više od drugih. Nauči me rasti u ljubavi. Daj mi milost da danas ljubim više nego jučer.
Priredio: Dario Miletić
2. vazmena nedjelja godine C
“Ne, neću umrijeti, nego živjeti,
i kazivat ću djela Gospodnja!” (Ps 118,17)
Bog ponekad uslišava i naše pogrešne molbe. On rasipnom sinu daje baštinu i dopušta mu da ode... A Tomi veli: “Prinesi prst ovamo”. Drugim riječima: Evo ti moje tijelo. Učini ono što si tražio. Toma je zadobio uslišanje i to je njemu bilo kao kazna i prijekor.
Međutim, prvi koji zove Isusa svojim Bogom je Toma. Od Tome, prepunog sumnje, Isus je izvukao najljepšu ispovijed vjere.
Danas Isus očekuje od nas da naša vjera pokaže znakove života kako bismo imali lice koje će drugima svjetliti vazmeno svjetlo. Možda je Toma postao “nevjerni Toma” jer apostoli nisu pokazivali svoja preobražena lica...
Katkad poput Tome vapimo Bogu da nam pokaže znakove, i nevjerna srca ne vidimo da nam ih daje u izobilju – znakove svoje prisutnosti i darivanja. Kako bi lijepo bilo čista srca Bogu uzvratiti darom: vjerovati u nebo prije nego li u njega uđemo.
Priredio: Dario Miletić
Nedjelja Uskrsnuća Gospodinova
(godina C)
Evanđelist Ivan ove je događaje opisivao desetljećima kasnije. I nakon dugo vremena nije zaboravio naoko nevažne detalje o tome tko je prvi stigao na grob, a tko prvi ušao u njega te koje je povoje našao, kako savijene i na kojem mjestu.
“Još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.” Ovdje se Pisma pokazuju kao nužna pretpostavka da se razumije svijet! I, naravno, uskrsnuće koje nadilazi obzor svijeta.
Isusovo uskrsnuće nije trijumf nad njegovim neprijateljima koji su ga osudili i ubili, nego je trijumf života nad smrću i ljubavi nad mržnjom. Nije bilo važno pobijediti Judu, ni Pilata, ni Heroda, ni Kajfu, niti farizejima i glavarima svećeničkim dokazati da su imali krivo. Sve je to bilo nevažno. Nego: apostole šalješ u svijet. I danas nas tako šalješ.
Gospodine!
Uskrsni u onima koji su dopustili da ih obuzme mržnja. Uskrsni u nama svaki puta kada dopustimo da klica osvete dotakne naše srce.
“Tijesna je za Te kuća duše moje: proširi je. Ruševina je: popravi je.” Neka se u meni dogodi novo srce i nova duša - da budem nositelj Tvoga uskrsnuća!
Priredio: Dario Miletić
Cvjetnica godine C
“Opkolio me čopor pasa...
...sve kosti svoje prebrojiti mogu.” (Ps 22)
Današnja je nedjelja najprije spomen Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem. Povorka koja je počela u Betaniji, postajala je sve veća i veća dok na ulazu u Jeruzalem nije postala procesija puna klicanja. Taj Božji grad prihvaća na tako jedinstven način Isusa i iskazuje mu dobrodošlicu. Međutim, to nije cijeli grad, tu nema gradskih, narodnih ni vjerskih starješina. Tu je običan svijet, posebno djeca.
Taj isti grad će pet dana kasnije potvrditi svoj loš glas: Jeruzalem koji kamenuje svoje proroke, koji ubija one koji su mu poslani.
Otvara se zastor najdublje drame u povijesti ovoga svijeta. Glumaca nema, jer je sve stvarno, sve se to odvijalo u istini života.
Povijest se ponavlja, Isus je i danas priznat i nepriznat, prihvaćen i neprihvaćen. Događa se to u svijetu i ljudima oko nas, ali se isto tako to događa i u našem životu.
Gospodine! Daj nam milost ovih dana i učini da postanemo bolji. Pomozi nam razumijeti Tvoju volju i onda kada na putu života susretnemo križ i trpljenje!
Priredio: Dario Miletić
5. korizmena nedjelja godine C
“Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci na nju kamen.”
“...stadoše odlaziti jedan za drugim počevši od starijih.”
Stariji su imali duži životni, pa i grješnički staž. Tko je bez grijeha? Nema tog pravednika koji ne pozna granice vlastite naravi.
Farizejima je ta žena dobra izlika da Isusa dovedu u nepriliku. A dobro je danas primijetiti da nisu doveli i muškarca koji je s njom zatečen u preljubu.
Isus, koji je jedini bez grijeha, smio bi baciti prvi kamen. Nije ga bacio. Pokazao je da je moguće također i oprostiti grijeh. Nema više smrtne osude, nego presude na život.
Isusov odgovor upozorava da su i tužitelji u isto vrijeme i tuženi. Svi smo pred istim sudom, pred istim sucem. Svi trebamo milosrđe i dobrotu.
Isusov stav prema grešnicima nije prezir nego ljubav koja je grešnicima ulijevala volju da se obrate.
Gospodine! Naši grijesi ostaju skriveni od javnosti, nitko o tome ništa ne zna. Ti sve znaš.
Svijesni vlastite grešnosti, zahvaljujemo Ti što nam nudiš novu šansu i molimo novu snagu da ne budemo okrutni suci svojih bližnjih.
A ako i ne bude ljudskih tužitelja za naše grijehe, možemo k Tebi doći da bismo u ispovijedi čuli tvoju presudu: “Ja te ne osuđujem!”
Priredio: Dario Miletić
4. korizmena nedjelja godine C
Redovito volimo ovu prispodobu nazivati “O izgubljenom sinu”. Međutim, ona je daleko više prispodoba o milosrdnom ocu.
I sami se možemo negdje pronaći slušajući ovu prispodobu.
Mlađi je sin sposoban za velika nedjela, ali također i za povratak, obraćenje, prihvaća i prepoznaje ljubav koju otac ima za njega. Stariji je sin pravedan, vrši sve što zakon propisuje. Međutim, on ne pozna ljubav. On misli da kod oca zarađuje određena životna prava. Odatle u njemu pobuna na rasipnu milosrdnu ljubav njegova oca.
Dakako da ova prispodoba ne želi nikoga ohrabriti na grešan život. Ono iskustvo što ga je mlađi sin imao nije bio život, nego smrt. “Ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje.”
Oče, sagriješih! Jer sam mislio da je moj život sputan dok se nalazim u Tvojoj kući, pod Tvojim okriljem. Sagriješih, jer sam misio da je pravi život negdje daleko od Tebe.
Oče, sagriješih! Jer sam Ti prigovorio da mi ni jareta nisi dao. Sagriješih jer sam se ljutio kada si oprostio mojem bratu. Sagriješih jer sam zaboravio da je Tvoje dijete ujedno i moj brat.
Oprosti meni, svom rasipnom sinu!
Oprosti meni, svom zavidnom sinu!
Nisam dostojan zvati se djetetom tvojim, ali primi me.
Jer si Ti dobar.
Jer si Ti milosrdan.
Hvala Ti što si Otac!
Priredio: Dario Miletić
3. korizmena nedjelja godine C
“Obratite se, govori Gospodin,
približilo se kraljevstvo Božje!” (Mt 4,17)
U današnjem evanđelju Isus preokreće smisao smrti ljudi u Galileji i Siloamu. Preživjelima se pruža vrijeme milosti. Preživjeti nesreću znači dobiti vrijeme milosti za plodove. Od pogleda koji traži razloge stradanja valja opaziti prigodu za obraćenje.
U Isusovoj priči, neplodna smokva iscrpljuje gospodarevu zemlju i njegovo strpljenje. Neplodna smokva oslikava život sebi. Neplodna smokva je slika odbijanja Božjeg dara. Zlo je nerodne smokve što samo prima, a ništa ne daje. Na pravom je putu dakle onaj koji se trudi živjeti za druge. Dok živiš za druge, ostvaruješ se.
Primjer smokve koja crpi sokove iz zemlje a ništa ne daje treba nas potaknuti na pitanje da li u životu više dajemo ili uzimamo – dakako dok smo u dobi i okolnostima kad možemo i trebamo davati.
Gospodine, k meni ne dolaziš samo tri godine, kao što si dolazio podno neplodne smokve, nego puno više godina. Nadajući se plodovima vjere i ljubavi.
Korizma je. Molim Te, Gospodine, počekaj još ove godine.
Priredio: Dario Miletić
2. korizmena nedjelja godine C
Moje mi srce govori “Traži lice njegovo!”
Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim. (Ps 27,8-9)
Poput Petra, Ivana i Jakova i mi bismo voljeli reći: “Lijepo nam je ovdje biti.”
Svakodnevni život umara. Mnogo toga se ne zbiva onako kako bismo htjeli.
Oboje nam je potrebno: uzlaženje – da bismo svoj život promatrali odozgor, ali i povratak u poniznost svakodnevnice.
Gospodine Isuse Kriste!
Povedi i nas na vrlo visoku goru, dalje od niskih briga, da nas ohrabri Tvoje lice. Obasjaj nas svjetlom svoga lica, jer mnogo je tame u nama i oko nas, treba nam novo prosvjetljenje, nova snaga, nova bjelina da bismo mogli više Tebi živjeti. Pa da, ohrabreni i obasjani svjetlom Tvoga lica, u Tvoje ime preobražavamo lice ovoga svijeta!
Priredio: Dario Miletić
1. korizmena nedjelja godine C
“Reci Gospodinu: Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!” (Ps 91,2)
Tri Isusova iskušenja oslikavaju đavaosku zavodljivost koja nudi snagu djeci ovoga svijeta.
“Gladan si – pretvori kamenje u kruh.” Priznaje Isusu moć da to može učiniti. Htio bi ga nagovoriti da moć iskoristi za sebe. To s kruhom Isus će učiniti kada će s pet kruhova nahraniti pet tisuća ljudi. Međutim, za sebe to ne čini.
Đavao nudi vlast. Isus pak nije došao da mu služe nego da služi i život svoj dadne za braću. I nama bi trebao neprestano govoriti taj Isusov odgovor: “Bogu svom se jedinome klanjaj i njemu jedinome služi!” Sve drugo može u konačnici biti poklonstvo đavlu.
Isus se ne želi razmetati svojim božanstvom. Nije tražio senzacije, teško mu je bilo kada su ljudi krivo shvaćali njegovo poslanje i razglašavali čudotvorstvo bez obraćenja. Nije sišao s križa.
Kušnje se ponavljaju, svijet se ponavlja. I mi katkad u svojim neumjesnim pustolovinama očekujemo da se Bog iskaže.
Svemogući Bože, nauči nas gladovati za kruhom živim i pravim, i živjeti od svake riječi što izlazi iz Tvojih usta. Udijeli nam da godišnjom proslavom korizme napredujemo u spoznaji kako nam valja živjeti da bismo bili baštinici Tvoga kraljevstva.
Priredio: Dario Miletić
6. nedjelja kroz godinu
Isus silazi među ljude i uči ih životu blaženstava. Blaženstva su poziv svim ljudima da grade Božje kraljevstvo u dolinama svojih života.
Isus je i sam bio gladan i žedan i nije imao kamo bi glavu naslonio. Isus govori iz svoga iskustva.
Blago nama ako nas tjelesna glad izazove na otkrivanje istinske hrane.
Blago nama u muci i žalosti. U ovom blaženstvu krije se ova istina: bolje je trpjeti nepravdu, doživjeti žalost, podnijeti zlo, nego nanijeti nepravdu, zadati žalost, učiniti zlo.
Gospodine! Daj da shvatimo da zapravo nemama ništa svojega. Sve smo primili od Tebe kao Stvoritelja. Zato i ne smijemo ništa posvojiti tako da to smatramo svojim posjedom. Sve je dar i sve nam je povjereno kao upraviteljima Tvojih darova.
Naše obitelji, pritiješnjene brigama za svagdanji život, nadahni da budu hram Tvoje prisutnosti. Daj da Tvoja blaženstva znamo utkati u izgradnju Tvoga kraljevstva u svijetu u kojemu živimo.
Dario Miletić
5. nedjelja kroz godinu
“Gospodine, tvoja me desnica spašava!
Gospodin će dovršiti što započe za me!” (Ps 138)
Današnja tri čitanja tri su osjećaja nedostojnosti pred Bogom koji zove. Izaija sa strahom priznaje: “Jao meni propadoh jer čovjek sam nečistih usana.” Pavao će biti još iskreniji: “Nisam dostojan zvati se apostolom.” A Petar se baca na koljena i zaklinje: “Idi od mene, Gospodine. Grešan sam čovjek.” Dakle, naše slabosti ne priječe Gospodina da izabere baš nas.
Poziv “Izvezi na pučinu” zahtjevna je riječ protiv koje govore iskustvo, okolnosti, vrijeme, trendovi i zato istinsko čudo nisu mreže koje se razdiru, već mreže koje su bačene na njegovu riječ.
Zacijelo bi rijetkima ponos dopustio da mu se nestručnjak miješa u posao. Isus traži nešto nelogično. Nema nikakve ljudske sigurnosti, naprotiv! Ali Petar ima pred sobom Isusa koji preuzima rizik takvog pothvata. Stoga Petar veli: “Na tvoju riječ!”
Svi poznajemo takve prilike u kojima smo se neizmerno trudili, mučili se, a rezultat je sasvim izostao. Život nam često izgleda kao more bez riba, najradije bismo kazali: to sve ionako nema smisla! Nameće se pitanje: želiš li ti pokušati s Isusom?
“Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” Međutim, Isus prihvaća Petra takvog kakav je. Takvog Petra treba, da sve što u budućnosti bude ostvareno sasvim očito bude Isusovo djelo. Možda na isti način treba i tebe, i mene?
Gospodine, Tebi ništa nije nemoguće. Rasprši, Isuse, sve naše sumnje. Na Tvoju riječ, Isuse, moguće je započeti novi život. Na Tvoju riječ moguće je da i ja budem prikladan za ribara tvoga kraljestva. Jer Ti od grješnika možeš učiniti apostola.
Dario Miletić
4. nedjelja kroz godinu
“Nije li ovo sin Josipov?” Njihova nevjera ugušila je mogućnost koja im se otvorila s Isusom.
Prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Nisu voljni čuti riječ, čuti istinu. Isus je za njih sin tesarov, dijete iz obrtničke obitelji. Čude se kako lijepo govori, ali nisu spremni poslušati što govori.
Ilija i Elizej su dva proroka koji stoje u kontaktu s nežidovima kojima Bog preko svojih proroka iskazuje milosrđe. Pozivajući se na Iliju i Elizeja Isus upućuje na svoje djelovanje.
Isus je napustio Nazaret. Zvat će ga Nazarećaninom, ali od ovoga trenutka njegov grad više neće biti Nazaret nego Kafarnaum. I po tome je vidljivo kako čovjeka u njegovom odnosu prema Bogu i svome pozivu, više od podrijetla određuju njegove odluke.
Koliko i u nama ima predrasuda i brana pred istinom! Koliko često omalovažimo nositelja neke poruke i tako se hoćemo zaštiti od same poruke! Kako volimo otkrivati nečije skrivene pogreške, da bismo sebe zaštitili od njegove poruke!
Može se i nama dogoditi da Isus između nas prođe i ode, da ni nad nama ne učini nikakvo čudo i da nas ne zahvati njegova riječ spasenja.
Gospodine Isuse Kriste! Udijeli nam mudrost da u životnim okolnostima iznova prepoznajemo Tvoju prisutnost i trajno prianjamo uz Tebe.
Dario Miletić
3. nedjelja kroz godinu
“Godina milosti Gospodnje”. To je u biblijsko vrijeme Staroga zavjeta bila godina kada su se praštali svi dugovi, oslobađali robovi, svatko je mogao svoj život početi ispočetka. To je bila jubilarna godina sveopćeg oproštenja i mira. U ritmu Starog zavjeta bilo je to svake pedesete godine.
Međutim, Isus je došao proglasiti godinu milosti Gospodnje koja više nikada neće prestati, jer je trajan i njegov dar oproštenja.
Gospodine Isuse Kriste!
Sužnji smo navika kojima robujemo. Sužnji smo poroka koji nam ne daju osjetiti unutarnju slobodu. Sužnji smo vlastitog uvjerenja da ne možemo biti bolji. Došao si, Gospodine, proglasiti sužnjima oslobođenje!
Došao si vratiti vid slijepima. Ne vidimo dobro. Često ne prepoznajemo svijet onako kako ga Ti gledaš, ne vidimo ljude onako kako ih Ti vidiš. I nama je potreban vid.
Očekujemo godinu Tvoje milosti!
Dario Miletić
2. nedjelja kroz godinu
“Vina nemaju!” Marija na svoj način ubrzava Isusov čas, trenutak Mesijanskog pojavka. Njezina vjera sažima se u jednoj jedinoj rečenici koju upućuje slugama: “Što god vam rekne učinite!”
I danas postoji Kana u mnogostrukim oblicima. Kana su svi oni koji su na kraju svojih snaga, kojima je iscrpljena sva svježina života i vjere.
Ta nam je zgoda ohrabrenje. Ono što mi možemo učiniti jest da naše prazne vrčeve ispunimo onime što imamo – možda svojim suzama – i da vjerujemo da će nam biti poklonjena punina slavlja, samo ako vjerujemo u promjenu koju će Isus učiniti.
Poput slugu u Kani moramo poslušati Marijinu riječ i po njoj djelovati: “Što god vam rekne učinite!”
Dario Miletić
Krštenje Gospodinovo
“Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine!” (Ps 104)
Isus dolazi na Jordan, rijeku koja dijeli pustinju od Obećanje zemlje, ondje gdje je oslobođeni narod uveden u zemlju obećanja.
Pri svakom krštenju djeteta ponavlja se isti prizor i govori isti glas: “Ti si sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!” To bi se još moglo reći kao: “Ti si moj ponos, ti si moja radost!” Na svakom krštenju, Bog je svakome od nas tako rekao: “Ti si moje ljubljeno dijete, moja radost, moja ljubav!”
Dakle, dijete sam Božje ljubljeno, subaštinik neba.
Neka me te riječi uvjere da je zemlja lijepa jer na njoj postojim, da me nebo čeka za koje sam određen!
Dario Miletić
Bogojavljenje
“Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova,
pa dođosmo pokloniti se Gospodinu!” (Mt 2,2)
Postoje oni koji su u toplome, u kući – kao što je to Herodova palača. S druge su strane oni koji su krenuli na put pema spilji i štali, suočavajući se s hladnoćom. S jedne strane ravnodušnost, koja dobiva obrise straha i sumnje, s druge strane traženje i klanjanje. Postoje oni koji su zadovoljni lagodnosti koju posjeduju, postoje i oni koji su otvoreni prema izvanrednom događaju i nude ono što posjeduju.
Vjera je ponajprije rizik, a vjernik nije smješten u neku vrstu duhovne udobnosti, nego njega trajno izaziva Božja riječ. Dobro je to imati na umu i ne zaboraviti da Božje kraljevstvo ne pripada onima koji mirno čekaju, već onima koji odlučno kreću, uvijek onim putem koji se ne može nadzirati, koji čuva novost.
Gospodine! Molim te za sve nas koji vjerujemo: da u poniznosti shvatimo da nam je vjera nepotpuna i slaba, te budemo dovoljno hrabri sa svom ustrajnošću nastaviti traganje za Bogom.
Želim se danas pokloniti “Svjetlu istinskom koje dođe na svijet” da obasja moj životni put. Daj da cijeli moj život bude neprestano poklonstvo pred Tobom.
Dario Miletić
2. nedjelja po Božiću
U početku bijaše Riječ... (Iv 1,1)
U njoj bijaše Život... (Iv 1,4)
Prva stranica Biblije počinje istim riječima kao i ovo evanđelje: U početku... Ispred svih početaka vidljivoga svijeta nalazimo Riječ: Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka!
Jednostavna, meni jasna slika: bez svjetla nema života, ono donosi toplinu, pokazuje put, unosi boje u moj život.
Mudrost o kojoj čitamo u prvome čitanju povezana je sa svjetlom: ona je upravo prosvjetljenost, sposobnost jasnog gledanja, odabiranje pravog puta.
Međutim, svijet ga ne upozna! Proroci su naviještali dolazak Svjetla na svijet, najvešteno je “Mlado Sunce s visine”. Možda nam svakodnevne teškoće i brige zasjenjuju Svjetlo? Možda lutamo “u tmini i sjeni smrtnoj”?
No, onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. Po Njemu smo pozvani biti bogolikiji, pozvani smo biti kćeri i sinovi Božji! Upravo na početku jedne nove godine dobro je poći s takvom dobrom zalihom povjerenja prema problemima koji nam se približavaju.
Danas mogu primiti “od punine njegove, i to milost na milost”. Kad bi i čitav svijet prekrila tama, On bi ostao svjetliti u mom srcu – kao što kaže Izaija: “A zemlju evo tmina pokriva i mrklina narode! A tebe obasjava Gospodin!” (Iz 60,2)
Gospodine Isuse Kriste! K svojima dolaziš i danas. Jesmo li bolji od tvojih suvremenika iz evanđelja? Zagrij nam srca i osnaži nas. Daj nam duhovne oči da prepoznamo Svjetlo, daj nam dobar sluh - da ti otvorimo vrata čim pokucaš.
Dario Miletić
Sveta Obitelj
Sveta Obitelj bila je posve okrenuta Bogu, otvorena za ostvarenje Božje volje, zauzeta za dobro. Pred nama je danas kao izazov i poziv na hrabrost.
U današnjega čovjeka kao da se uvukao neki pesimizam i razočaranost pred križevima i poteškoćama života, pa se mladi teško odlučuju za sklapanje braka, kao odgovorne veze.
No, moguće je u Bogu ljubiti do kraja, do kraja ljudskih snaga, do sedamdeset puta sedam.
U Božjoj snazi mladi će bez straha postati i djelitelji života. I pored svih okolnosti vanjskog svijeta, ljubav će biti plodna djecom koja će nastaviti svjedočiti život i radost.
Kako bi lijepo bilo kada u našem narodu više ne bi bilo ubijanja nerođene djece. Daj da otkrijemo milost i blagost - jer onima koji Tebe ljube sve okrećeš na dobro!
Dario Miletić
Sveti Stjepan
“A vas će mrziti svi zbog mene, ali tko ustraje do konca, taj će se spasiti.” (Mt 10,22)
Apostoli su, zadržavajući kao svoj glavni zadatak molitvu i služenje Riječi, odlučili zadužiti “sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti” kako bi se posvetiti službi pomaganja i karitativnom služenju.
Stjepan, “pun milosti i snage”, donosi novo tumačenje Mojsija i Zakona, iščitava Stari Zavjet u svjetlu navještaja Isusove smrti i uskrsnuća. Ovo izaziva reakciju Židova koji njegove riječi shvaćaju kao bogohuljenje.
U tvoje ruke predajem duh svoj,
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni. (Ps 31,6)
Stjepan predaje “Gospodinu Isusu” svoj duh te moli kako grijeh njegovih ubojica ne bi bio uračunat.
Nakon ubojstva Stjepana slijedi progonstvo Isusovih učenika u Jeruzalemu i okolici. Bilo je to prvo progonstvo kršćana u povijesti Crkve. No, prognani iz Jeruzalema, postali su putujući misionari.
O, kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota,
koju čuvaš za one koji te se boje. (Ps 31,20)
od zavjera ljudskih. (Ps 31,21)
Stjepan je bio jedan od sedmorice određen ponajprije za djela milosrđa, ali nije bilo moguće odvojiti milosrđe od navještaja. Tako, uz milosrđe, navješta raspetoga Krista, sve do prihvaćanja mučeništva. To je prva pouka koju možemo naučiti od svetog Stjepana: milosrđe i navještaj uvijek idu skupa. I sljedeća pouka: možemo shvatiti da križ uvijek ima središnje značenje u životu – pa i u našem osobnom životu. I u našem životu križ, koji neće nikad nedostajati, postaje blagoslov.
A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj! (Ps 31,15)
DODIJAVANJE STAROG PROFESORA
I nastani se među nama
Volim učenicima ispričati ovu priču:
Mnoštvo ljudi stajalo je oko Božjeg prijestolja i čekali su da Bog izrekne Sud. Mnogi su bili zadivljeni, ali neki su bili buntovni. "Zar Bog smije suditi ljudima? Zašto je dopuštao ljudska stradanja?", reče jedna žena i pokaže na ruci istetovirani logorski broj. "Samo zato jer sam bila Židovka", reče. Potom neki crni muškarac pokaže svoj vrat na kojem je bio ožiljak od vješanja: "A što kažeš na ovo? Zato što sam bio Crnac." Probije se i jedna mlada žena: "Zašto sam ja morala trpjeti? Bez svoje krivnje bila sam silovana."
Tako su mnogi prosvjednici prigovarali Bogu: "Kako Bog smije suditi ljudima? Lako je Bogu u ovoj svjetlosti i lagodi."
A onda su ljudi počeli zahtijevati:
"Neka Bog vidi kako je teško biti čovjek!"
"Neka vidi kako je biti Židov!"
"Neka zakonitost njegova začeća bude zasjenjena sumnjom!"
"Neka se muči za kruh svoj u znoju lica svog!"
"Neka vidi kako je to kad te izda prijatelj!"
"Neka bude osuđen na montiranom procesu!"
"Neka bude pogubljen u mukama!"
A onda su prestali bučiti. Shvatili su da je Dragi Bog već ispunio njihova traženja.
"I Riječ Tijelom postade i nastani se među nama." (Iv 1,14)
Božić
Bog je velik i malen, nedokučiv i pristupačan, Gospodar svemira i dijete u štali... To je previše neobična istina da bi je odrastao čovjek lako prihvaćao... Mali Bog, Božić, poziv je na evanđeosku malenost.
“Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama!” Potom se dječak seli na različita mjesta, kao odrastao dobrovoljno napušta dom i “nema kamo bi glavu naslonio”. Udomljuju ga Zakej, i farizej Šimun, i mnogi drugi. Nažalost, događa se i da “k svojima dođe, a njegovi ga ne primiše”.
Njegovim ulaskom u svaki dom dolazi i spasenje. Božić je stoga blagdan doma, blagdan obitelji. Isus je novi član svake naše obitelji i za svaku ljudsku obitelj ispunja Izaijino prorošvo: “Dijete nam se rodilo, Sin nam je darovan!”
Bog nam je darovan, dar nad darovima. Bog se ne da nadmašiti u ljubavi i darivanju. Ali - možemo ga nasljedovati, činiti ono što On čini, naravno - na naš ljudski, nesavršeni način. Običaj je da se pod borom ostavi neki dar, neki znak pažnje. Kao da svi postaju nekako bolji, topliji, pažljiviji. O, kad bi i ove godine Božić vratio mnogim obiteljima osjećaj topline i vjernosti!
Pridružimo se radosti pastira, Marije i Josipa. Dobro došao, mali Isuse, u naše velike gradove i u naša stisnuta srca! Tvoj rođendan neka bude čas našega novoga rođenja.
Dario Miletić
ISUS – RIJEČ BOŽJA
Isuse, utjelovljena riječi Božja, neka bude blagoslovljen trenutak kad si od vječnosti u svojoj vječnoj ljubavi odlučio postati čovjekom. Toliko nas od vječnosti ljubiš neizmjernom ljubavlju, da si ostavio vječno svijetlo i odlučio ući u tamu ovoga svijeta i postati svijetlom svijeta koje vodi u život vječni.
Neka budu blagoslovljene sve proročke riječi kojima je navješten tvoj dolazak i onaj trenutak kad je anđeo Gabrijel poslan da izgovori riječi navještenja, da je došlo vrijeme za dolazak Mesijin.
Ljudi bijahu zapleteni u bludnji i grijehu i Ti, o milosrdni Bože, navijesti djevici, koja bijaše jedina bez grijeha, da će joj se smilovati i poslati obećanog Spasitelja.
Anđeo Gospodnji donese Mariji čudesnu vijest o Otajstvu utjelovljenja, otkupljenja i Božanskom majčinstvu njezinu.
O Marijo, moć svetosti Tvoje dopire do same Riječi Svevišnjega Boga i privlači ju k Tebi.
Poražen milinom poniznosti i čistoće Tvoje, zaželi Sin Božji k Tebi doći. Ostavlja krilo svog nebeskog Oca, da uzmogne pod tvojim prečistim srcem počivati.
On šalje Arhanđela Gabrijela, kao prosioca k Tebi, da donese privolu Tvoju, kojom On htjede, da se s tobom svečano zaruči.
Nebo i zemlja uzda se u riječ Tvoju, koja palom rodu ljudskom osigurava milost i otkupljenje.
Ti si izrekla za otkupljenje ljudsko onu važnu riječ, koja nebo i zemlju slašću napunja.
Pjesma:
Punina vremena je nadošla i proroštva su se ispunila. Sveti nad svetima je pomazan i Riječ je tijelom postala, da već jednom grijehu bude kraj, bezakonje prestane, a pravednost i blagi mir svim svijetom zavlada.
Tvoj dolazak, Božanski Spasitelju, Ti sjajno sunce pravde, morao bi rastjerati tmine ovoga svijeta; ali zaslijepljeni ljudi ljube više tminu nego svijetlo.
U ovom svetom vremenu, vremenu Došašća, o Bože, nastojat ću biti sabranih misli da se tihom pobožnošću pripravim za dolazak tvoga Sina. Dođi, Spasitelju moj, te me rasvijetli i ogrij. Dođi vječni živote i oživi me! Daj da k nama dođe kraljevstvo tvoje, kraljevstvo pravde, istine i mira.
Koliku ti već zahvalnost i ljubav dugujemo, o Isuse, za milosno Otajstvo svetoga utjelovljenja Tvoga, koje se danomice, po riječima svećenika, na žrtvenicima našim obnavlja.
Gospodine Isuse, podaj puninu svoga života svim osobama koje su posvećene tebi, posvećene službi Crkve. Neka budu radosne u svome darivanju, neumorne u svom služenju, velikodušne u svojoj žrtvi i neka njihov primjer otvara druga srca da poslušaju i slijede tvoj poziv. Podaj puninu svoga života svim ljudima, osobito mladićima i djevojkama koje pozivaš u svoju službu. Prosvijetli ih kod izbora, podrži ih u vjernosti, učini ih hrabrima i spremnima darovati svoj život po tvom primjeru da bi drugi imali život.
Isus kaže: „sve će proći – ali moje riječi neće proći nikada!“ Isusova Riječ ostaje zauvijek i onaj tko se oslanja na Božju Riječ i tko po njoj živi ostaje zauvijek. Amen.
10. prosinaca, 2009.
Priredio:
Boris Vukelić
4. nedjelja Došašća
Susrećemo Mariju koja je došla Elizabeti da joj bude blizu, pri ruci. Elizabeta je starija žena u šestom mjesecu trudnoće. Marija je osjetljiva na to i dolazi pomoći, služiti, prati kuću i čistiti, kuhati i obavljati druge poslove umjesto Elizabete, kojoj će uskoro to sve biti prilično teško.
Zbog ovog susreta iz evanđelja i zbog riječi koje su tada izrečene, običava se trudnicu nazivati ženom u blagoslovljenom stanju.
Nažalost, sve se manje vidi trudnica. I sve su prisutnija zabrinuta pitanja ili jasni prigovori takvim ženama – pa čak i od kršćana - ako nose treće ili četvrto dijete. Po srijedi su ekonomija, standard i sebična lagodnost.
Kako je lijep ovaj opisani susret! U ovom susretu nema negativnih riječi, prigovaranja ili ogovaranja. Ovdje se zrcali samo radost i zahvaljivanje.
U okviru svojega života, u tijeku svojih dana, dok slušamo toliko negativnih riječi, vijesti, kad je govor o mržnjama i nepravdama toliko čest, čeznemo za riječima nade i radosti.
U ovo vrijeme godine, mnogi ne znaju izraziti svoju radost bez pucnjave i eksplozija petardi. Može li uopće pucnjava bilo kakve vrste podsjećati na bilo što osim na rat?
Gospodine! Ispuni nas radošću! I osposobi nas da tu radost i blagoslov nosimo drugima!
Dario Miletić
Četvrta nedjelja DOŠAŠĆA godina C
Ulazna pjesma
Rosite nebesa, odozgor, i oblaci daždite Pravednika! Nek se rastvori zemlja da procvjeta Spasiteljem! (Iz 45,8)
Zborna molitva
Gospodine, po anđelovu smo navještenju upoznali utjelovljenje Krista, tvoga Sina. Molimo te ispuni nas svojom milošću i mukom i križem njegovim privedi nas k slavi uskrsnuća.
Prvo čitanje (Mih 5,1-4a)
Iz tebe će izaći onaj koji će vladati Izraelom.
Čitanje Knjige proroka Miheja
Ovo govori Gospodin: I ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od dana vječnih. Zato će ih Gospodin ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će se ostatak njegove braće vratiti sinovima Izraelovim. On će se uspraviti, na pašu izvodit svoje stado silom Gospodnjom, veličanstvom imena Boga svojega. Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast
sve do krajeva zemaljskih. On - on je mir!
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam (Ps 80,2ac.3b.15-16.18-19)
Pripjev: Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
Pastiru Izraelov, počuj,
ti što sjediš nad kerubima, zablistaj:
Probudi silu svoju,
priteci nam u pomoć!
Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje,
sina kog za se odgoji!
Tvoja ruka nek bude
nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
pozivi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Drugo čitanje (Heb 10,5-10)
Evo dolazim vršiti volju tvoju!
Čitanje Poslanice Hebrejima Braćo: Krist ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: »Evo dolazim!« U svitku knjige piše za mene: »Vršiti, Bože, volju tvoju!« Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja (Lk 1,38)
Evo službenice Gospodnje,
neka mi bude po tvojoj riječi!
Evanđelje (Lk, 1,39-45)
Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerava da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«
Riječ Gospodnja.
Darovna molitva
Gospodine, svojim si Duhom u krilu blažene Djevice Marije sazdao čovještvo svoga Sina. Molimo te tim istim Duhom, posveti i darove na našem oltaru. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Evo, Djevica će začeti i roditi sina,
i nadjenut će mu se ime Emanuel - S nama Bog!
(Iz 7,14)
Popričesna molitva
Svemogući Bože, u ovoj smo pričesti primili jamstvo vječnog otkupljenja. Molimo te: s blizinom božičnih blagdana nek raste i naša spremnost da dostojno slavimo otajstvo rođenja tvoga Sina. Po Kristu.
3. nedjelja Došašća
“Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!” (Fil 4,4)
Riječi svetog Pavla imaju snažan osobni pečat. Pri kraju svoga života izriče sažetak, podvlači bitno. Zaboravio je svoje poteškoće, razočaranja i progonstva, i smatra važnim samo – radost.
Danas mi pak sve opipljivije doživljavamo da nas boljitak građen na ekonomskom dobru, katkad vodi u gubitak. Od slogana “jedino i samo čovjek” ostala je istina o “osamljenom čovjeku”.
Ivan Krstitelj pak u današnjem nam evanđelju objašnjava što to znači poravnati staze Gospodinu koji dolazi. To je put pravednosti, ljubavi i poštovanja drugih ljudi. Ivan ne kaže da se moraju povući iz svijeta koji je nagrižen nepravdom. Svatko treba ostati na svojem mjestu i činiti ono što mu je posao: promjena nije poglavito u vanjskim okolnostima već unutra, u čovjeku.
Tako se danas svatko može upitati: Što mi je činiti?
Gospodine! Molimo Te za nas i za ljude čija je životna radost pomućena patnjom – raspoloži nam srca da u Tebi prepoznajemo izvor radosti!
Dario Miletić
Bezgrješno začeće blažene Djevice Marije
Ulazna pjesma
Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti kao nevjestu, urešenu nakitom.
(Iz 61,10)
Zborna molitva
Bože, ti si po zaslugama smrti svoga Sina unaprijed oslobodio od svake ljage grijeha začeće Djevice Marije i tako pripravio dostojan stan svome Sinu. Po njezinu zagovoru daj nam da čista srca dođemo k tebi. Po Gospodinu.
Prvo čitanje (Post 3,9-15.20)
Neprijateljstvo ja zamećem između roda tvojega i roda njezina!
Čitanje Knjige Postanka
Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?» - reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti? Čovjek odgovori: »Žena koju si mi dao - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Sto si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena. Nato Gospodin, Bog, reče zmiji: »Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi poljskom! Na trbuhu svome puzat ćeš i prašinu jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.« Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam (Ps98,i-4)
Pripjev: Pjevajte Gospodinu pjesmu novu jer učini djela čudesna.
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.
Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, klici i pjevaj!
Drugo čitanje (Ef 1,3-6.11-12)
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti kojom nas zamilova u Ljubljenome. U njemu, u kome i nama - predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje - u dio pade da budemo na hvalu Slave njegove - mi koji smo se već prije nadali u Kristu.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja (Lk 1,28)
Zdravo Marijo! Milosti puna! Gospodin s tobom!
Blagoslovljena ti među ženama!
Evanđelje (Lk 1,26-38)
Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom!
Čitanje svetoga evanđelja po Luki
U ono vrijeme posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega sjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti vojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije emoguće!« Nato arija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo tiđe od nje.
Riječ Gospodnja.
Darovna molitva
Gospodine, milostivo primi spasonosni prinos o svetkovini bezgrešnog začeća blažene Djevice Marije. Nju si, vjerujemo, darom svoje milosti unaprijed očuvao od svake ljage: po njezinu zagovoru i nas oslobodi svake krivice. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Slavno se o tebi zbori, Marijo: iz tebe se rodilo Sunce pravde, Krist, Bog naš!
Popričesna molitva
Gospodine, Bože naš! Primljena otajstva neka iscijele u nama rane onoga grijeha od kojega si jedinstveno unaprijed očuvao bezgrešno začeće blažene Marije. Po Kristu.
2. nedjelja Došašća
Djelovanje Ivana Krstitelja evanđelist Luka stavlja u kontekst političkih i religijskih moćnika. On ih poimence i nabraja. Bili su to u bíti slični vladari. Svi su manje-više ostali zapamćeni po nečovječnosti. Židovski veliki svećenici toga vremena surađivali su s okupatorima i domaćim moćnicima. I prvi i drugi čuvali su svoje položaje koji su im osiguravali materijalnu sigurnost i moć. U takvo političko i religijsko ozračje evanđelist smješta pojavu čovjeka - Ivana Krstitelja - iz svećeničkoga roda, ali koji nije imao svećenička obilježja, jer nije nastupao u hramu ni u sinagogama. Značajno je da u takvom političkom i religijskom vremenu početak nove povijesti ne dolazi od svjetskih ili pokrajinskih moćnika. Nego: Božja riječ dođe Ivanu »u pustinji«. Svom narodu potom Ivan - poput Izaije - u Božje ime naviješta novo vrijeme u kojem će »svako tijelo vidjeti spasenje Božje«, ali uz uvjet da se ljudi duboko u sebi promijene, da se oslobode grijeha i postanu novi ljudi.
Božja riječ dođe Ivanu »u pustinji«, i on - njome zahvaćen - zahvaća: "Obiđe svu okolicu Jordansku propovijedajući." Ne može šutjeti o onome što ga je dotaknulo. Postaje glas Riječi. Posuđuje svoj glas Riječi.
Ivan nas poziva da budemo "cestari", "putari". Da pripravljamo put kojim nam Isus dolazi.
Bog je onaj koji otpočinje svako djelo. On će ga i dovršiti, ali za to traži i moju suradnju. Da mogu žeti, kaže psalmist, moram najprije sijati. Ali Bog neće djelovati na silu, protiv moje slobodne volje. Hoću li se odlučiti da u zemlju bacim sjeme, makar i u suzama? Hoću li ove godine poravnati stazu? Da mogu potom kliknuti:
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!
Dario Miletić
1. nedjelja Došašća
K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju!
Eshatološkim riječnikom Isus pripravlja svoje učenike i nas. Ono što čovjeku izgleda stabilno i vječno poljuljat će se. Sve stvari koje su uzrokom mnogih ljudskih briga – nestalne su.
Neka nam ne oteža srce u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama. To sve traže oni koji ne poznaju Isusa. Nama je darovana Radosna vijest.
Počinje nova liturgijska godina. To je nova godina spasenja. Neka nam bude na blagoslov! I Gospodin neka nas po svojoj Riječi pouči tajnama svoga kraljevstva!
Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje,
i daj nam svoje spasenje.
Dario Miletić
Krist Kralj
...Raširivši ruke... da smrt uništi, život objavi!
Današnja nedjelja Isusa naziva kraljem. A evanđelje ga prikazuje kao uhićenika koji će uskoro biti pogubljen.
Naizgled sam i bespomoćan stoji pred naizgled svemoćnim rimskim upraviteljem... Evanđelja čitav Isusov život opisuju kao jedan dugi proces vjerskih i nacionalnih autoriteta protiv njega.
U današnjem evanđelju Isus odgovara Pilatu: “Ti kažeš, ja sam kralj.” Riječi “ti kažeš” poručuju da je služba kralja samo ljudska oznaka i slika preko koje ga želimo približno razumijeti. I ovaj naziv, kao i sve riječi primijenjene na Boga, slabe su i neprikladne.
Kriste, kralju vijekova! Srcem predanim i poniznim želim biti privučen snagom tvoje ljubavi s križa, želim da u mom životu zavladaju istina i svetost, tvojem se vladanju u potpunosti povjeravam. Prihvati me i vodi – da nikakav knez ovoga svijeta mnome ne ovlada!
...Dođi kraljevstvo tvoje...!
Dario Miletić
33. nedjelja kroz godinu
Svatko od nas poznaje zlatne uzlete i niske padove. No, čovjek današnjice – a teško se oteti tom dojmu – živi kao da nikada neće umrijeti. A zapravo, smrt pojedinog čovjeka kao i uminuće cjelokupne materije sigurna je činjenica koja će se svakako dogoditi.
Oko Isusa svi se dive krasnoj građevini hrama, koji predstavlja stanoviti simbol ponosa. Ipak od njega će uskoro ostati samo - zid plača.
U drugom dijelu današnjeg evanđelja Isus potiče na budno iščekivanje svršetka, i upozorava da “o onom danu i času nitko ne zna”. Mi pak Isusa, koji će doći o koncu ljudske povijesti, nećemo čekati skršenih srdaca već vjerničkom zauzetošću.
Poznata nam je Isusova poruka o lažnim prorocima, o ratovima, pošastima i progonstvima. Naše je da budemo postojani. Kao kršćani čekamo novo nebo i novu zemlju.
Gospodine, ne dopusti da nam srce bude ispunjeno nemirom! Neka nam je uvijek u srcu znak smokve i blizina ljeta! I da neprestano prizivljemo onu vrednotu na kojoj se gradi ljudska sigurnost – tvoju ljubav u Novom Jeruzalemu!
Dario Miletić
32. nedjelja kroz godinu
Bogataši su se razbacivali novcem i bučno ga ubacivali u hramsku riznicu. Mislili su da su time zadužili Boga jer su dali mnogo. Isus tvrdi da je sirota udovica ubacila u riznicu više od svih.
“Imati” ili “biti”? Razbacivati se suviškom ili “biti” – to jest: drugome i Gospodinu darovati “sav svoj žitak”?
“Imati” se očituje na različite načine. Biti bogat, imati vlast, čast i priznanje. Po svaku cijenu, pa makar i po gubitak vlastite duše. Makar ne “biti”.
Često zavaravamo jedni druge materijalnim darovima, ne usuđujući se dati iz svoje dubine nešto što bi nas istinski stajalo žrtve i ljubavi.
Onaj koji misli da je sve u posjedovanu, koji se daje samo uz kalkulaciju, nikada ne dosiže dubinu ljubavi.
Isus pak pokazuje da siromaštvo može biti prostor slobode koji omogućuje potpuno darivanje. Bit ćemo bogati ako smo spremni prihvatiti da i u skromnosti možemo biti darežljivi, ako darujemo iskrena srca i ne tražimo nagradu u pogledu ljudi i njihovim hvalama, nego u Božjem pogledu koji na nama počiva.
Gospodine, razabireš ono što izmiče ljudskom oku. I mene promatraš negdje na ulazu u hram. Moja je vjera slaba. Moja je ljubav nepotpuna. Nauči me darivati sebe – to jest “sav svoj žitak”. Obrati moje srce - neka Ti i moj dar bude drag.
Dario Miletić
NEDJELJNE MOLITVE
Svi Sveti
“Takav je naraštaj onih
koji traže lice tvoje, Gospodine!” (Ps 24)
Svoje kraljevstvo Isus ne naviješta kao oslobođenost od nevolja života. Naprotiv, ono raste kroz nevolje. Pobjeda Njegovog kraljevstva ne poražava svijet - nego ga preobražava ljubavlju.
“Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju!” Valja osjetiti istinu toga blaženstva. Svjedoci smo mnogih borbi u sebičnom koristoljublju. Svjedoci smo da se u promjenama društva silnici još više hoće osiljavati. Isus pak krotke naziva blaženima. Tako smo blizu toj kreposti, a opet u duši tako daleko - jer se dajemo zarobiti zavišću i ogorčenjem.
Mi smo siromašni, ali nismo sretni. Htjeli bismo biti sretni, ali ne siromašni. Daj nam, Gospodine, da otkrijemo da je moguće posjedovati istinsko blaženstvo i u siromašnim okolnostima života. Nauči nas tajni toga temeljnog blaženstva.
Htjeli bismo biti blaženi, a srce nam nije čisto. A za blaženstvo gledanja Boga potreban nam je dar čistoće srca.
Pa dakle:“Tko će uzići na Goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?” (Ps 24)
Gospodine! Ti me zoveš na krotkost. Sam si bio krotak kao janje. Tvoj put krotkosti doveo te je na Kalvariju. Bojim se, Isuse, da tim putem krotkosti gubim sve prilike u društvu, da će me izigrati, da ću ostati bez baštine na zemlji. Pomozi mi, Gospodine moj, da ti vjerujem.
Progonjen sam. Ali to nije, Isuse, radi Tvoga imena. To je radi moje gluposti, radi mojih sebičnosti. Daj mi milosti da mogu u svakom času svoga života biti potpuno opredjeljen za Tebe, i da za Tebe i radi Tebe zahvalno podnesem svaku bol. Tada ću biti blažen - jer si to Ti obećao.
Dario Miletić
NEDJELJNE MOLITVE
Duhovna Obnova Pazin 16.-17.10.2009. „Prava vjera, savršena nada, čvrsta ljubav“
Kratko i jasno, predivno, produhovljeno i mnoštvo zajedništva
prožeto kroz vjeru, nadu i bratsku ljubav.
Upravo ovakvim riječima bih nekome u jednoj rečenici opisao ovogodišnje duhovne
vježbe frame Krnjevo,
Zaista kroz tri dana osjećala se jedna obiteljska intimna atmosfera.
No započnimo po redu.
Petak.16.10.2009.
Pomalo sramežljivo, ali nadasve radosno počeli smo
se okupljati ispred našeg samostana na Krnjevu. U zraku se osjećala jedna
euforija i uzbuđenje, svi su bili nestrpljivi i u iščekivanju konačnog dolaska u
Pazin i početka obnove.
U Pazinu, u našem dragom samostanu, za početak smo se smjestili i blagovali
večeru. Navečer je počeo uvodni molitveni program sa predstavljanjem teme
susreta.nakon kojeg slijedilo uvijek plodonosno druženje uz zabavu. Pa bilo je
igre i smijeha gotovo do 1h.
Subota 17.10.
Uz zvukove dežurnog buditelja Damira, nekako smo se
probudili i dan započeli molitvom jutarnje, u 8 h je već uslijedio doručak, te
smo radosno dočekali našeg dušobrižnika fra Zorana Bibića, koji je bio zadužen
za nagovore tokom dana.
On je temu vjere, nade i ljubavi toliko dobro i nama blisko rastumačio i
približio da smo ostali otvorenih usta od zapanjenosti. Neke stvari koje se kao
podrazumijevaju u našem vjerničkom životu, dobile su jednu sasvim novu
dimenziju. Uslijedio je rad po skupinama, te zajednički osvrt na temu. Uz
pozdrav našoj nebeskoj Majci, uslijedio je i objed, te zabava i rekreacija u
prirodi oko samostana. Nismo se ni okrenuli, a već je došlo vrijeme za nagovor
koji je bio priprema za sakrament pomirenja. Pri kraju osobne ispovijedi
uslijedila je krunica uz otajstva svijetla. Molili smo za bratstvo i za sve naše
potrebe. Vrhunac dana je bilo euharistijsko slavlje. Velika i neizmjerna radost
je bila pomiriti se s Bogom, te smo tako puni Duha, nakon večere, imali uistinu
blagoslovljenih trenutaka u molitvi i zajedništvu. Meni osobno jedan od
najdražih trenutaka sa framom uopće. Naravno, zabave i rekreacije nije falilo ni
ovu večer.
Nedjelja 18.10.
Samo ću kratko spomenuti, da smo taj dan, nakon
ručka napustili uistinu žalosna srca jer je našoj obnovi došao kraj. Ali opet
smo s nestrpljivošću čekali 19h, kada je započela euharistija, na kojoj smo
položili naša obećanja da ćemo u narednih godinu dana, truditi se živjeti
evanđelje.
Hvala svima koji su prisustvovali našem velikom danu, od fra Tomislava, fra
Anselma, fra Mata, fra Zorana, fra Kruna, do framaša iz Sinja, sa Trsata,
Žabice, Crikvenice!
30. nedjelja kroz godinu
Čovjek slijepac iz Jerihona želi nas poučiti: neka ono prvo u našim nakanama bude: doprijeti do Isusa.
Potrebno je dakle zbaciti ogrtač, potrebno je učiniti neki napor, ne dati se ušutkati u tom vapaju za životom. Trebamo pohrliti prema Isusu, ne ostati sjediti na rubu puta.
U današnjem evanđelju vidimo i hipokriziju onih koji idu za Isusom. Najprije nastoje ušutkati Bartimeja, a kasnije hineći suosjećajnost govore: “Hrabro. Zove te!” Da je Isus prošao, sigurno se ne bi potrudili dovesti ga k Isusu.
Stoga, istinski živeći svoje kršćanstvo trebamo sami, po svojoj pobudi, svima donijeti poruku nade: “Hrabro. Zove te!”
I tako je u današnjem evanđelju početnoj slici sjedenja pored puta suprotstavljena završna: “uputi se za njim”.
“Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!”
“Učitelju moj, da progledam.”
Dario Miletić
29. nedjelja kroz godinu
Molba dvojice učenika primjer je iskrivljenog shvaćanja kršćanske molitve. Kada su učenici zamolili Učitelja da ih nauči moliti, on ih je naučio da se Ocu obraćaju s prošnjom i predanjem: “neka bude volja tvoja”. U prizoru koji je opisan u današnjem evanđeoskom odlomku učenici su dali prednost vlastitoj želji.
Oni traže ne da se vrši volja Božja, nego da se ostvari vlastita želja. Žele Gospodinu nametnuti svoju volju i želju kao znak Božje vjerodostojnosti.
Pismo kaže da su se ostala desetorica počela gnjeviti. Isus upozorava svoje učenike da oni moraju živjeti ispunjeni drugačijim Duhom: “Nije tako među vama”.
Najveća kritika Crkvi ne dolazi od njezinih neprijatelja, nego iz samog Sv. evanđelja, koje pokazuje kakva treba biti prava Kristova zajednica.
Potrebno je u iskrenosti molitve pred Bogom pitati se u kojoj je mjeri evanđelje kritika našemu životu, osobnom i zajedničkom, našoj molitvi i nešemu apostolskom djelovanju.
Isus ne dokida “prva mjesta”. On samo kaže da prva mjesta nisu ona koja ljudi drže prvim. Gledajući na ljudsku rasporedbu mjesta i natjecanje oko vladanja Isus učenicima samo kaže: “Nije tako među vama”. Među svoje učenike Isus želi staviti natjecanje u služenju.
Piti iz Isusove čaše znači prihvatiti njegov put koji kroz ustrajno sebedarje ide do Kalvarije.
Postoji opasnost u našem kršćanskom životu da svoje kršćanstvo shvatimo kao učlanjenje u stanovito društvo, a zanemarujemo hod za Isusom.
Piti čašu trpljenja i muke bez Isusa je najgore što se u životu može dogoditi. Piti tu istu čašu s Isusom postaje služenje u ljubavi i potaje kvascem novoga svijeta.
Gospodine! Ti pitaš: Možete li piti iz čaše iz koje ja pijem? Raspoloži nas da te u radosnom služenju vjerno slijedimo.
Dario Miletić
28. nedjelja kroz godinu
“On se na tu riječ smrkne i ode žalostan”... (Mk, 10,21)
Ovaj čovjek kojega Marko ne opisuje detaljno (a Matej kaže da je mladić, a Luka da je uglednik), spreman je preuzeti još neku obvezu od Učitelja. Očekuje još kakvo djelo i postat će još bolji. Na njegovo iznenađenje, treba izgubiti, a ne dobiti. To je bilo suprotno njegovoj dotadašnjoj izgradnji.
Kod Židova se bogatstvo tumačilo kao znak Božje prisutnosti u domu pobožnika. Gomilanje dobara na zemlji davalo je i sigurnost za nebo. Isus traži drugačije usmjerenje života. I mi bismo radije prihvatili novi dio tereta na putu kojim idemo, a nismo baš spremni promijeniti put.
Ova nedjelja ostaje izazovna i u Isusovoj rečenici: “Jedno ti nedostaje.” (Mk, 10,21)
Ono što je za Isusa sve, možda nije naše sve, jer mi imamo naviku ostaviti nešto izvan svega, mali sebični komadić oslona. I zbog toga zatajenog oslona u svojem životu imamo prazninu.
Nitko tko je sve ostavio, izgubio radi evanđelja, neće ostati nenagrađen - već, nagrađen stostruko! No, za to je potrebno svakodnevno umiranje, svakodnevna smrt da bi se zbilo uskrsnuće.
I ova je rečenica znakovita: “Isus ga pogleda i zavoli ga.” (Mk, 10,22) Ovdje nas Isus upozorava da trebamo samo Njegov pogled. Bog je slab prema ljudskoj slobodi: čovjeka zadržava samo pogledom ispunjenim ljubavlju.
Gospodine!
Ti si stvorio bogatstva svijeta i povjerio ih ljudskoj dobroti: sve koji obiluju nadahni na evanđeosku pravednost prema onima koji oskudijevaju. Obdari nas zahvalnošću za zemljska dobra koja smo primili. Otvori nam oči da prepoznajemo potrebe svojih bližnjih, pa da budemo radosni djelitelji dobara koja smo primili – a ni zbog koje svoje zasluge, već jedino po Tvojoj ruci!
Dario Miletić