Trodnevnica Sv. Nikoli Taveliću

Obavlja. se11., 12. .i 13. studenog, prije večernje mise, u 18,50 sati.

Sveti Nikola Tavelić rodio se oko 1340. u gradu Šibeniku. Kao mladić stupio je u Franjevački red i postao svećenik. Djelovao je najprije 12 godina kao misionar u Bosni među bogumilima. Zatim je pošao u Svetu Zemlju. U Jeruzalemu je s trojicom braće franjevca, zbog  javnog  propovijedanja kršćanske vjere, stekao palmu mučeništva 14. studenog 1391. Papa Pavao VI. proglasio ga je svetim 2., lipnja 1970.

Bože, u pomoć mi priteci.

Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku tako i sada i vazda i u vijeke vjekova, Amen.

1.         - Plemeniti izdanče i ponose hrvatskoga naroda, svijetli uzore kreposna Života, Sveti Nikola Taveliću, mi se s velikim pouzdanjem tebi obraćamo i molimo te, isprosi nam od Boga milost da budemo urešeni svim divnim kre­postima koje su tebe resile. Osobito te molimo da nam is­prosiš veliku ljubav prema Bogu i bližnjemu svome kojom je tvoja duša plamtjela i koja te je dovela do palme mučeništva. Amen.

Slava Ocu,.,

2.         - Mučenice pravovjerja i sjajna zvijezdo na nebu Kristove Crkve, Sveti Nikola Taveliću, ti si naučavao pravu Kristovu nauku u svom narodu, a zatim si pokušao po toj nauci obratiti i druge na put spasenja. Molimo te, isprosi nam milost da svoju vjeru sačuvamo netaknutu od zabluda  ovoga svijeta i da uvijek živimo u skladu i po načelima kršćanske vjere. Amen.

-          Slava Ocu..,

3.- Moćni naš zaštitniče i milostivi zagovorniče, Sve­ti Nikola Taveliću, koji svojim Štovateljima dijeliš mnoge milosti, molimo te da nas i sve naše mile i drage čuvaš od svakoga zla duše i bolesti tijela i pritekneš nam u pomoć u svim našim potrebama, osobito u životnim kušnjama i duševnim pogiblima. Amen. - Slava Ocu...

Moli za nas, Sveti Nikola Taveliću..

Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se:

Bože, ti si Svetog Nikolu Tavelića proslavio revnošću za širenje vjere i palmom mučeništva. Daj, molimo te, da po njegovu zagovoru nadvladamo sve protivštine života i Kris­tovom strpljivošću stignemo k tebi, jedinom pravom životu. Po Kristu Gospodinu našemu.

-          Amen.

Blagoslivljajmo Gospodina,

 Bogu hvala.

(Iz obrednika Gospe od Zdravlja u Splitu. Priredio fra Nikola Čurčija)

ŠTOVANJE SV. NIKOLE TAVELIĆA

Sveti Nikola Tavelić prvi je kanoniziram hrvatski svetac. Rođen je oko 1340. godine u uglednoj šibenskoj obitelji Tavelića. Kao mladić stupio je u Franjevački red i postao svećenik. Punih dvanaest godina propovijedao je Evanđelje u Bosni kao misionar. Život je završio mučeničkom smrću u Jeruzalemu 14. XI. 1391. Svetim ga je proglasio papa Pavao VI. 21. lipnja 1972. godine.

Trodnevnica u čast sveca

1.         Slavni jeruzalemski mučenice, sveti Nikola, još u ranoj mladosti nisi se obazirao na bogatstvo i raskoš ovoga svijeta, nego si izabrao život žrtve i siromaštva u Redu sve-
toga Franje Asiškoga. Molim te, isprosi mi od Boga milost da po tvom primjeru uredim
svoj život te strpljivo podnoseći nevolje i križeve života dođem u kraljevstvo nebesko.
Amen.

3 Slava Ocu.

2.Ponose našeg naroda, sveti Nikola, svojom si apostolskom riječju utvrđivao u
vjeri pravovjerne,  tješio  klonule,  hrabrio malodušne, obraćao zalutale, osobito u Bo­sni, u kojoj si djelovao punih 12 godina kao Kristov vjerovjesnik. Molim te, isprosi mi milost da i ja riječju privodim svoje bližnje Bogu, posebno one koji su se od njega od­metnuli.

3 Slava Ocu.

3. Sveti Nikola, uzore savršene ljubavi, potaknut žarkom ljubavlju prema Bogu, po­kušao si s trojicom svojih drugova u Svetoj zemlji obratiti na Kristovu vjeru inovjerce, ali vas oni staviše na muke i usmrtiše. Molim te, isprosi mi milost da i ja budem spreman, i uz najveće poteškoće, odvraćati bližnjega od zla i poticati ga na dobro, te i svoj život žrtvovati za vjeru. Amen.

3 Slava Ocu.

R. Moli za nas, sveti Nikola.

O. Da dostojni postanemo obećanja Kri­stovih.

Pomolimo se:

Bože, ti si svetog Nikolu proslavio revnošću za širenje vjere i palmom mučeništva. Daj da po njegovu primjeru i zagovoru sve protivštine života nadvladamo i tvojom moći stignemo tebi koji si jedini život. Po Kristu Gospodinu našem. O. Amen.

Molitva za dar ljubavi

Sv. Nikola, uzore sveta života, resile su te sve kreposti Božjih ugodnika, osobito ve­lika ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ta te je ljubav potakla da dadneš život za spasen­je bližnjega i tako dođeš do palme mučeništva. Molim te ponizno, isprosi mi milost da i ja živim kreposno, osobito da djelotvorno ljubim Boga nadasve, a bližnje­ga kao samog sebe. Amen.

Za kršćanske obitelji

Sv. Nikola, u krilu si plemenite kršćan­ske obitelji primio pravi kršćanski odgoj i upoznao put istine koji vodi u vječni život. Molim te, isprosi našim obiteljima milost, da u njima vlada živa vjera, vršenje Božjih zapovijedi, osobito međusobna ljubav i ra­zumijevanje. Amen.

U svakoj potrebi

Sv. Nikola, tolikim si svojim štovateljima pritekao u pomoć u različitim potrebama i tako ih utješio i obradovao. Molim te da i meni pomogneš u mojoj potrebi i tako me utješiš i obraduješ. Isprosi mi od Boga mi­lost..., ako je to na veću slavu Božju i moje spasenje. Amen.

(Biserije sv. Ante – molitvenik naroda Božjega;  Sarajevo 1990)

POBOŽNOST SV. NIKOLI TAVELIĆU

(Moli se svakog petka prije večernje svete mise u njegovu svetištu u Šibeniku)

R. Bože, upomoć mi priteci!

O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš!

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku,

tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

1. Gospodine Bože, po tvome vječnom promislu sv. Nikola Tavelić je rođen i odgojen u ovom gradu i ovom narodu, ovdje je odrastao u duhu kršćanske vjere te se odlučio da svoj život posveti Bogu. Moli­mo te, po njegovu zagovoru, potakni sve obitelji našega grada i naroda da žive u duhu svete vjere, kršćanski odgajaju svoju djecu te promiču i svjedo­če trajne vrijednosti kršćanske uljudbe. Tim duhom nadahni i vodi sve naše radnike i intelektualce, naše ribare i težake, sve odgovorne dužnosnike i voditelje našega grada i naroda, kako bismo živjeli u miru, slozi i ljubavi.

Slava Ocu...

2.         Gospodine, nadahnućem tvoga Duha, sv. Nikola se već od rane mladosti opredijelio da kao svećenik i redovnik u duhu sv. Franje Asiškoga savršeno nasljeduje Isusa Krista. Molimo te, neka po njegovu primjeru i zagovoru poraste broj duhovnih zvanja u našoj Crkvi i narodu, da se brojni mladići i djevojke oduševe za radosno služenje Bogu i čovjeku u redovničkom i svećeničkom staležu, a našim svećenicima i redovnicima, napose našim misionarima, podari duh zanosnog predanja i ustrajnosti u svetome pozivu.

Slava Ocu...

3.         Gospodine, ti si pozvao sv. Nikolu da svoj redovnički i svećenički život provede kao misionari u službi širenja Evanđelja. On je bio revni navjestitelj Radosne vijesti u našoj Bosni, a potom u Isusovoj domovini, Svetoj Zemlji.. Učini da se po njegovu zagovoru i danas širi sveta vjera, kako bi svi ljudi upoznali Isusa Krista, prigrlili Božju riječ, pristupili Crkvi Kristovoj i tako zadobili vječno spasenje.

Slava Ocu...

4. Gospodine, čitav život i apostolski rad sv. Nikole svjedoče o njegovoj čvrstoj vjeri i žarkoj ljubavi prema Isusu Kristu, našem Spasitelju. Po nje­govu zagovoru i primjeru daj i nama postojanost u svetoj vjeri. Daj da naš život uvijek bude nadahnut evanđeoskim naukom, da u privatnom i javnom životu zastupamo i ostvarujemo temeljne kršćanske vrjednote. Ukrijepi u nama milosni dar prave vjere, postojane nade i velikodušne ljubavi.

Slava Ocu...

5.         Gospodine, ti si osnažio sv. Nikolu da svoj život okruni herojskim činom mučeništva u Jeruzalemu. To je bio dokaz i svjedočanstvo njegove vjere i ljubavi prema Isusu Kristu, jedinom Spasitelju svih ljudi. Po njegovu primjeru i zagovoru daj i nama ustrajnost u
pravoj kršćanskoj vjeri i pobožnosti, potakni nas da životom i radom, govorom i ponašanjem, svim ljudi­ma pružimo lijepo svjedočanstvo kršćanskog života.

Slava Ocu...

6.         Gospodine, ti si pozvao sv. Nikolu da kao zanos­ni svećenik i redovnik radi na obraćenju grješnika i nevjernika, da sve ljude privodi svjetlu Evanđelja. Danas nam prijete mnoge opasnosti od krivih učenja, pogubnih zabluda i otpada od prave vjere i Crkve. Po njegovu zagovoru podari nam darove Duha Svetoga, darove jakosti i mudrosti, pobožnosti i straha
Božjega, da uvijek i svagdje kršćanski živimo, radimo i molimo te ostanemo vjerni sinovi Crkve Kristove.

Slava Ocu...

7. Gospodine, po tvojoj milosti sv. Nikola je sav svoj život posvetio Bogu i bližnjemu. Svetost nje­gova života i mučeničke smrti iz ljubavi prema Isusu Kristu proglašeni su divnim primjerom i uzorom za sve vjernike. Po njegovu zagovoru pomozi i nama da vjerno slijedimo Riječ Evanđelja, pobožno prima­mo svete sakramente te tako posvetimo svoj osob­ni i obiteljski život. Pomozi napose mladima da se otvore Kristu te u duhu Evanđelja izgrađuju svoju i našu budućnost.

Slava Ocu...

Mučenice Kristov jeruzalemski,

sav te evo moli narod hrvatski:

Čuvaj, štiti, brani nas,

izmoli nam Božji spas,

da nam usred zlobe svijeta,

jača vjera sveta!

R. Moli za nas Sveti Nikola!

O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Pomolimo se:

Bože, Ti si svetoga Nikolu Tavelića proslavio revnošću za širenje vjere i palmom mučeništva. Daj nam da po njegovu primjeru i zagovoru idemo putem tvojih zapovijedi, nadvladamo sve protivštine te tvo­jom pomoći zaslužimo nagradu vječnog života. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

14.   studenoga – misni tekstovi

SV. NIKOLA TAVELIČ,

prezbiter i mučenik, I. reda

Blagdan

Ulazna pjesma

Evo pravog mučenika koji je za Kristovo ime svoju krv prolio. Nije se bojao prijetnji sudaca pa je nebesko kraljevstvo po­stigao.

Zborna

Bože, ti si svetog Nikolu proslavio revnošću za širenje vjere i palmom mučeništva. Daj da po njegovu primjeru i zagovoru sve protivštine života nadvladamo i tvojom moći stignemo k tebi koji si jedini život. Po Gospodinu.

Uzimaju se tri čitanja, ako se slavi kao svetkovina; ako kao blagdan, bira se po volji prvo ili drugo čitanje.

PRVO ČITANJE

»Primio ih je kao žrtvu paljenicu.«

Čitanje Knjige Mudrosti           3, 1 — 9

Duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka ni­kakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru, i njihov odla­zak s ovog svijeta kao nesreća; i to što nas napuštaju kao pro­past, ali oni su u miru.

Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna bes­mrtnosti. Za malo muke zadobili su dobra velika, jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni.

Iskušao ih je kao zlato u taljici i primio ih kao žrtvu paljenicu. Zato će se u vrijeme posjeta njegova zasjati, te će vrcati kao iskre u strnjici.

Sudit će pucima i vladati narodima, i Gospodin će kraljevati nad njima uvijeke. Koji se u nj ufaju, spoznat će istinu, i koji su vjerni, bit će u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stječu milost i milosrđe.

Riječ je Gospodnja.

PRIPJEVNI PSALAM           124 (123), 1—3a, 3b—6, 7 — 8

Pomoć je naša u imenu Gospodnjem.

Da nije Gospodin za nas bio

— neka slobodno rekne Izrael — da nije Gospodin za nas bio:

kad se ljudi digoše proti nama,

žive bi nas progutali.

Kad je uskipio bijes njihov na nas,

voda bi nas prekrila; bujica bi nas odnijela,

vode pobjesnjele sve nas potopile.

Blagoslovljen Gospodin koji nas ne dade za plijen zubima njihovim!

Duša je naša poput ptice umakla

iz zamke lovačke: raskinula se zamka,

a mi umakosmo! Pomoć je naša u imenu Gospodnjem

koji stvori nebo i zemlju.

drugo Čitanje

»Nijedan nas stvor neće rastaviti od ljubavi Božje u Kristu.«

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima   8, 31—39

Braćo! Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svog Sina ne poštedje, nego ga za sve nas preda! Kako nam onda s njime neće sve darovati? Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osu­diti? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu — on se baš zauzima za nas! Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Goloti­nja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: »Poradi tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im ko ovce za klanje.«

U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam, doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu. Riječ je Gospodnja.

ALELUJA

Aleluja! Tebe Boga hvalimo, tebe Gospodina ispovijedamo. Te­be, Gospodine, hvali svijetla vojska mučenika. Aleluja!

EVANĐELJE

»Tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.«

Čitanje svetog Evanđelja po Luki         9, 23 — 26

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi? Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela.« Riječ je Gospodnja.

Darovna

Preblagi Oče, prožmi svojim blagoslovom ove darove, a nas utvrdi u onoj vjeri koju je ispovijedao sveti Nikola prolivši za nju svoju krv. Po Kristu.

Pričesna pjesma           Iv 15, 5

Ja sam trs, vi loze, govori Gospodin. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.

Popričesna

Primili smo sveta otajstva. Molimo te, Gospodine, nek nam udi­jele onu snagu duha kojom je tvoj sveti mučenik Nikola tebi vjerno služio i muku nadvladao. Po Kristu.

PJESME

Sv. Nikola Tavelić

Nikola sveti

1. Nikola sveti, ponose nam roda, ti si za Krista i krv svoju dao. Pogledaj na nas s nebeskoga svoda; Kristovim srcem uvijek si nam sjao.

2. U srcu žarki gorio ti plamen Ljubavi vječne ko Seraf si bio,  u vjeri uvijek čvrst ko stanac kamen,  Bogu svom duše privesti si htio.

3. Simbol si naše žrtve, muke, jada,  branitelj vjere, svjedok našeg plača,  čuvar blag, vjeran Isusova stada,  sasjekla za njeg oštrica te mača.

4. Smrviti nije mogla duha tvoga,  lomača zgasit ljubavi ti plamen,  daruj i nama sav žar srca svoga;  osjetit daj nam višnje moći znamen.

Usred svoda

1. Usred svoda nebeskoga  jedna divna zvijezda sja,  u nju svoje suzne oči  upire sad zemlja sva.

    Hrvatska sva srca kliču:    Nikola Taveliću,      ti sve naše jade znaš,  vodi, čuvaj narod naš.

2. Ti si život dao Bogu u tuđini, sveče naš,  molimo te da i nama dio svoje snage daš.

3. Hrvatska te srca mole,  sveče naš, ti čuj nam glas, nevjernosti da odole, svojim putem vodi nas.

Izdanče hrabri

1. Izdanče hrabri hrvatskoga roda smela te nije varava sloboda: Franjina halja milija ti bila nego li svila.

2. Prezrevši oklop, mač i koplje ljuto, srnuo ti si u kreševo ljuto, gdjeno se steče, snagom tajnog Kruha, viteštvo duha.

Nevjere crvom rastočena Bosna, * ognjišta njena i polja joj rosna, * vjesniče Kristov, k sebi su te zvala * s jadranskih žala.

Riječ kad ti žarka Bosnom zvonit presta, * onda zaječe od nje sveta mjesta, * videć duh ti nadzemaljski - smion, * uzigra Sion.

Golgoti podno ti si, borče pao; * s krvlju si svojom sve za Krista dao, * da nam ko zvijezda bacaš s neba zraku * i sjaš u mraku.

5. Nikola, žrtva nek se tvoja vine, * ko kad nam roda, k Bogu do visine: * stoljetnih patnja, mučenice grude, * znamen da bude.

O župi

Upravu župe sv. Nikole u Rijeci je riječki ordinarij povjerio Provinciji 26. kolovoza 1947., a malo poslije ju je predao na trajno što je odobrila Kongregacija za redovnike. Župna crkva nije bila dovršena. Braća su se privremeno nastanila u obližnjoj kući.
Zbog porasta broja župljana i izgradnje novih prometnica počelo se 1961. raditi oko gradnje nove crkve i samostana. Nakon mnogih molbi, obilaženja nadležnih, mijenjanja lokacija i priprema (za župnikovanja fra Krsta Marinova i fra Josipa Vidasa) dobivena je građevinska dozvola 17. svibnja 1985.

Gradnju je, započetu 1986., izveo građevinski kombinat "Međimurje" iz Čakovca po projektu dr. Borisa Magaša iz Rijeke i pod nadzorom "Građevinsko-projektnog zavoda" iz Rijeke. Radove u kamenu izveli su "Jadrankamen" iz Splita i "Graditelj" iz Matulja. Crkvu je posvetio i otvorio samostan riječko-senjski nadbiskup Josip Pavlišić 29. svibnja 1988. Tom je prilikom izveden oratorij "Apokalipsa" kojega je za tu prigodu skladao fra Ivo Peran.

Investitor gradnje bila je Provincija, a novčana sredstva su najvećim dijelom dobivena kreditima na račun rada braće Provincije u pastvi u Njemačkoj, nešto poklonima dobročinitelja i franjevačkih provincija, te manji dio od međunarodnih karitativnih ustanova.Djelatnost samostanske braće je prvenstveno pastoralna: u župi i ispomoć susjednim župnicima.FSR: Osnovan 1958. Broji oko 80 članova podijeljenih u apostolske skupine (karitativna, bolesnička, obiteljska, mladih bračnih parova). Zajednicu vodi Vijeće (voditelj, zamjenik i pet savjetnika), a sastanci su mjesečni, izvanredni i prigodni (hodočašća, susreti s drugima, priprema prigodnih programa o blagdanima, klanjanje za duhovna zvanja).

Važnija slavlja tijekom godine: Tijelovo (poseban oblik slavljenja uveden po izgradnji nove crkve), Posveta crkve (29.V.), Prečisto srce Marijino (31.V.), sv. Franjo (4.X.), Dan bolesnika (u listopadu), Mornarska večer (5.XII.), Sv. Nikola (6.XII.)

Literatura: Schematismus seu status localis et personalis Provinciae Franciscanae Sancti Hieronymi in Dalmatia et Histria. Romae 1959. str. 47-48. – «Posveta nove crkve i samostana svetog Nikole – Rijeka». Vjesnik Franjevačke provincije svetog Jeronima u Dalmaciji i Istri. Zadar 1988. br. 3. str. 35-49.

Sveti Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac (1340-1391)

Iako smo jedan od najstarijih kršćanskih naroda Europe - kršćansko ime nosimo već 13 stoljeća - to smo ipak dobili službeno proglašenog sveca tek god. 1970., kad je Pavao VI. u bazilici Sv. Petra u prisutnosti 25.000 hrvatskih hodočasnika proglasio svetim Nikolu Tavelića, mučenika za kršćansku vjeru. O razlozima zašto nemamo službeno proglašenih svetaca, iako smo u svojoj povijesti imali toliko svetih ljudi, mnogo se pisalo. Odgovornost leži na nama samima. Sami smo se premalo zanimali za svoje duhovne velikane, premalo radili, molili i nastojali da dođu do časti oltara. Ne možemo očekivati da drugi rade za proslavu naših svetih ljudi. To moramo mi sami učiniti. Kako je to težak i mučan posao, najbolje znaju oni koji su radili za kanonizaciju sv. Nikole Tavelića. Pa ipak je upornost i ustrajnost u tom nastojanju bila okrunjena uspjehom. Sada pak valja nastojati da svoga, prvog službeno proglašenoga sveca, štujemo. Tome neka pridonese i ovaj prikaz njegova života.
Nikola je ugledao svjetlo svijeta oko god. 1350. Potekao je od plemenite obitelji šibenskih Tavelića, starohrvatskoga plemena Šubića, što dokazuju i crveno-bijelo-plave kocke njegova obiteljskoga grba.
U mladosti je bio ponesen idealom sv. Franje pa je stupio u franjevački red. želja za misionarskim radom dovela ga je god. 1379. u Bosnu, gdje je 12 godina u najvećim poteškoćama bogumilima-paterenima propovijedao pravu kršćansku vjeru te ih veliko mnoštvo vratio natrag u krilo Katoličke crkve.
Kad su nakon nenadane smrti prvog bosanskog kralja Tvrtka koji je umro 23. ožujka 1391., zbog nasljedsta na prijestolju, u Bosni nastali neredi koji su onemogućili svaki duhovni rad, Nikola Tavelić je s dvojicom svoje subraće franjevaca - fra Adeodatom iz Ruticinija i fra Petrom iz Narbone - kao misionar pošao u Svetu zemlju. To će ga s dvojicom spomenutih i još s fra Stjepanom iz Kunea dovesti do mučeničke smrti. I o tom se mučeništvu mnogo pisalo, raspravljalo, polemiziralo. Valja priznati da je sve ipak bilo temeljito proučeno, ispitano, odmjereno, jer inače ne bi nikad došlo do kanonizacije te četvorice mučenika.
Mi ćemo sada navesti prikaz toga mučeništva iz apostolskog pisma pape Pavla VI., kojim se podjeljuju svetačke počasti Nikoli Taveliću i njegovim drugovima mučenicima. To je pismo god. 1971. bilo objavljeno u Acta Apostolicae Sedis, službenom glasilu Svete Stolice, a sažetak je svega onoga što je u tom slučaju najvažnije. Nadalje, to je pismo i plod svih onih proučavanja i raspravljanja što su po veoma strogim crkvenim propisima nužno prethodili samoj kanonizaciji, zato ono nosi i pečat najvažnijega službenog dokumenta o našemu prvom svecu. Evo toga teksta:
»Slavno svjedočanstvo postojanosti dala su četvorica redovnika, kojima se ponosi ponajprije franjevačka redovnička obitelj, a s njom i čitava Crkva. To su: Nikola Tavelić, rođen u [ibeniku iz plemenite hrvatske obitelji; Deodat iz Ruticinija u Akvitaniji; Petar iz Narbone u Francuskoj; Stjepan iz Cunea u Italiji - svećenici Reda manje braće, ljudi divnih vrlina duha, hrabri i postojani u podnošenju smrtnih muka.
Po nauku i primjeru svoga oca i zakonoše svetoga Franje, oni su posvetili život na korist vjernika, a i o tome da druge narode, osobito islamski svijet, privedu kršćanskoj vjeri i bogoštovlju.
Oni su iz različitih zemalja došli u grad Jeruzalem, vođeni velikom pobožnošću prema mjestima Palestine kojima je hodao sam Otkupitelj ljudi. Nije se zatim bez Božje providnosti dogodilo da su se ondje složili ti Božji ljudi da one narode privedu Kristovu nauku, slijedeći primjer svetog Utemeljitelja, koji je radije ljude krepostima i svetim životom obraćao negoli naukom i riječima učio. Jasno i vjerodostojno svjedočanstvo, napisano od jednog očevica i svjedoka njihova mučeništva, govori da su oni bili ljudi veoma velike pobožnosti, da su provodili veoma krepostan život. Pripovijeda se, osim toga, da su bili potpuno vjerni zakonima i odredbama svoga Reda, sa starješinama najspremnijom voljom sjedinjeni i od njih veoma mnogo cijenjeni. A njihova osobita vjera u Boga i postojanost duha zasjala je u onome času kad su odlučili otvoreno posvjedočiti za Krista, javno propovijedati i tumačiti njegovo Evanđelje, u kojemu se nalazi blago istine i put kojim ljudi mogu postići vječno spasenje.
Vođeni takvom odlukom, tj. da služe dobru nevjernika, savjetovavši se prije dugo s razboritim i mudrim ljudima, da ne bi počinili nešto što se protivi istini i dužnoj ljubavi prema svakome, pođu k najvećoj muslimanskoj, tzv. Omarovoj džamiji, a zatim do stana državnog službenika, pučki rečeno 'kadije', koji je vršio vjersku upravu u gradu, da u djelo provedu stvorenu odluku. Bio je to dan 11. mjeseca studenoga god. 1391. Slavio se blagdan pučkim jezikom nazvan 'Qurban Bajram', uz veliko sudjelovanje svijeta. Ušavši u kuću državnoga službenika, sasvim slobodno i smjelo stanu govoriti o uzvišenom i spasonosnom Kristovu nauku, kojem treba potpuno zapostaviti onaj koji je Muhamed uveo. Franjevce je u govoru jačala najbolja nada da će se slušatelji, obasjani Božjim svjetlom, konačno prikloniti štovanju jednoga Boga i njegova Sina, Otkupitelja ljudi. Ujedno ih je vodio neki zanos i žar da za istinitost kršćanske vjere podnesu mučeništvo. I takvo ih očekivanje nije prevarilo.
^uvši napad na svoj zakon, prisutni se silno rasrde na propovjednike Evanđelja, osobito kadija, koji je odmah nastupio kao sudac i govorio Božjim ljudima da opozovu što su rekli, štoviše, da odstupe od buntovne kršćanske sekte; ako to ne učine, morat će umrijeti. Kad su braća ostala postojana u Kristovoj vjeri, sudac ih je osudio na smrt. Nevjernici odmah divljački navale na njih i stanu ih tući. Tri su dana Kristovi borci trpjeli različite najstrašnije muke. Zatim su odvedeni pred građanski sud da, navodno, odgovaraju javno za zločinstva. Opet su izjavili da je Krist Sin Božji. Kad je bila izrečena smrtna osuda, mnoštvo, još žešće raspaljeno srdžbom i beskrajnom mržnjom, navali na njih mačevima, sasijeku ih, bace na lomaču, raznesu, da njihov pepeo kršćani ne bi možda sačuvali i štovali.«
A sada još kratko navedimo povijest štovanja Nikole Tavelića i put do kanonizacije. Već prva pismena izvješća, pisana brzo nakon mučeništva, govore o Nikoli i njegovim drugovima kao o mučenicima. Potaknuti izvještajem njihova mučeništva, franjevci ih počeše štovati u svom redu, no to se štovanje proširilo i izvan reda.
[ibenski biskup Antun Josip Fosco, postavši biskupom, pokrenuo je god. 1880. postupak da bi Sveta Stolica dopustila štovati Nikolu Tavelića kao blaženika. Ona je to učinila posebnim dekretom god. 1889. za šibensku biskupiju, a g. 1898. za cijeli franjevački red. Dvije godine kasnije štovanje je odobreno i za Svetu zemlju.
Jači pokret za štovanje bl. Nikole započet je zauzimanjem glavnog urednika Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima, katoličkog laika, dr. Josipa Andrića god. 1935. Plod je toga pokreta bio da je Sveta Stolica god. 1937. protegla Nikolino štovanje na sve naše biskupije i tada je na hrvatskom jezičnom području nastala prava poplava toga štovanja, o čemu svjedoče brojne slike i kipovi blaženika. Nabavile su je gotovo sve naše crkve. Naročito je bila raširena slika bl. Nikole Tavelića što ju je izradio hrvatski akademski slikar Gabrijel Jurkić.
Duhovni vođa hrvatskoga narodnog hodočašća u Svetu zemlju, zagrebački nadbiskup-koadjutor, kasniji kardinal, dr. Alojzije Stepinac svečano je posvetio 25. VII. 1937. u kapeli Apostolske delegature u Jeruzalemu oltar u čast jeruzalemskom mučeniku bl. Nikoli Taveliću. Na sam blaženikov blagdan 14. studenoga 1939. papa Pio XII. primio je u audijenciju članove hrvatskoga hodočašća koje su vodili naši biskupi s nadbiskupom Stepincem na čelu. Nadbiskup je tada zamolio Pija XII. da blaženoga Nikolu proglasi svetim. U Europi je tada već harao ratni vihor koji se nezaustavljivo dalje širio. Svršetak rata naša mjesna Crkva dočekala je u veoma teškoj situaciji.
Kad su prilike postale povoljnije, rad za kanonizaciju Nikole Tavelića opet je oživio. Rasplamsao se kao nikad prije. Bilo je to djelo franjevca o. dr. Ante Crnice. On je razvio na tom području golemu aktivnost. Izdao je mnoštvo sličica i letaka o bl. Nikoli, napisao o njemu više brošura i knjiga. Tavelićevo štovanje među narodom najviše je širio Vjesnik bl. Nikole Tavelića koji je o. Crnica izdavao i uređivao mnogo godina. Zahvaljujući radu o. Crnice i zalaganju šibenskog biskupa Josipa Arnerića, došlo je do slavlja Tavelićeve kanonizacije. Možemo reći, neviđenog slavlja i po broju hodočasnika i po neopisivoj radosti susreta naših hodočasnika u Damazovu dvorištu s papom Pavlom VI. Sam Papa tim je susretom bio duboko ganut te izjavio da to dvorište nikad nije vidio tako ispunjeno. Izrazio je i svoju zahvalnost za radost koju su mu svojom prisutnošću naši hodočasnici učinili. Slavlje se i nakon kanonizacije ponovilo u Tavelićevu rodnome gradu.
A sada je na nama da mi »pročelnika« naših svetaca, kako Nikolu Tavelića netko nazva, dalje štujemo, osobito slaveći svake godine što svečanije njegov blagdan i provodeći u djelo njegovu poruku. Ta je poruka živa vjera u istinitost Kristove poruke, kojoj valja da uz sve žrtve, pa i uz cijenu krvi, ostanemo uvijek vjerni. U tome nek se očituje ona »uvijek vjerna Hrvatska«!