Osoblje: 

Fra Anselmo Stulić,  župnik  fra.anselmo@email.t-com.hr

 Fra Mate Polonio, predstojnik,župni vikar   mate.polonijo@yahoo.com

E-mail:    frs-sv.nikola@ri.htnet.hr

 

 Radno vrijeme Župnog ureda sv. Nikole Tavelića:

 

Ujutro:          UTORAK  -  PETAK                                                       9,00 – 11,00    sati

Popodne:     PONEDJELJAK – PETAK  (zimi 16,30 – 17,30 sati)  17,30 – 18,30    sati   

                     u hitnom slučaju nazvati telefonom 

RASPORED MISA: 

PONEDJELJAK – SUBOTA     (zimi 18 sati)     19:00 

NEDJELJA:

Rana misa:              8,00

Župna misa:           10,30

Misa za mlade:       19,00   (zimi 18 sati)

 

O  B  A  V  I  J  E  S  T  I

 

Rijeka, 05. II  2012.

 

 

Nedjelja, 5. II.:     V. NED. KROZ GODINU, sv. Agata, Dobrila

                                DAN ŽIVOTA

                                                             

Ponedjeljak,  6. II. :    Sv. Ivan Krstitelj, Pavao Miki i dr. Japanski muč.: Dora, Doroteja

                           

 

Utorak,          7. II.:      sv. Teodor; sv. Koleta, djevica; Pobožnost sv. Antunu

 

Srijeda,         8.II. :      sv. Jeronim Emilijani; , Mladen

 

Četvrtak,       9.II.:       Sv. Skolastika, djevica;  sv. Apolonija,

                                     Klanjanje predvodi Molitvena zajednica

 

Petak            10. II.:     Bl Alojzije Stepinac, muč.

                                     10,30: Sv. Misa u domu na Kantridi, Predvodi naš Nadbiskup

 

Subota,         11. II.:    Gospa Lurdska,  Dan bolesnika. U našem domu (G. Carabino) sv.

                                  Misa u 10 sati, u Gospe Lurdske u 12 sati mise za bolesnike

                                     Svečana Misa zaštitnice župe na Žabici u 19 sati

 

Nedjelja,  12. II. :   VI. ned. kroz godinu; sv.Agata, Dobrila; sv. Modest

                              

 

Sva događanja, povodom SVJETSKOG DANA BOLESNIKA, možete vidjeti na posebnom plakatu, na nutarnjim crkvenim vratima

 

Od katoličkog tiska imamo:  GK, LADONJU,  ZVONA, ŽIVO VRELO i MARIJU I

                                     MAK (u sakristiji)

 

Za potrebe Crkve ovaj tjedan je skupljeno  950  kuna

 

 

STATISTIČKI GODIŠNJI IZVJEŠATAJ ŽUPE SV. NIKOLE

               TAVELIĆA – RIJEKA ZA 2011.g.

 

 

Broj katolika u župi:                                                       oko 5700

Broj ostalih stanovnika u župi                                       oko 1800

Zbroj stanovnika u župi                                                 oko 7500

 

KRŠTENIH U 2011.g.

 

Do jedne godine života:                                                      38

Kršteni od 1-7 godina:                                                          2

Krštenih iznad 7 godina:                                                       0

Broj krštenja upisanih u Maticu krštenih

         Godine 2011.                                                             40     (2010: 33)

 

VJENČANIH U 2011. g.

 

Broj parova vjenčanih između dvoje katolika                     10

                                      Između RKT i krštene osobe          2

                                      Između RKT i nekrštene osobe      0

Zbroj parova upisanih u matici vjenčanih 2011.g.             12      (2010: 14)

 

 

UMRLIH U 2011.g.

 

Broj pokopanih koji su proviđeni sakramentima           21

Broj pokopanih koji nisu proviđeni sakramentima        25

Zbroj pokopa upisanih u maticu umrlih god. 2011       46      (2010: 41)

(Uzroci smrti: Rak i tumor: 11; Starost: 3; Infarkt i zatajenje srca 15; Moždani udar: 3;  nesreće 3; ostale bolesti 10;) 

Nisu uračunati umrli koji su pokopani izvan Rijeke

                                                                                                             

Katekumeni                                                                         1

PRVOPRIČESNICI                                                                25

KRIZMANICI                                                                        28    

 

 

VJEROUČENIKA NA ŽUPNOJ KATEHEZI                            132     

 

Dosad smo posjetili  za blagoslov kuća                                                     1.104 obitelji

Od upisanih, nismo pronašli                                                                          277 obitelji

Odselilo 29 obitelji; zbog smrti nestalo 15 obitelji; odbilo blag.                22 obitelj;

Ne žive više u župi ili su u domu 13 obitelji; samo jedan član 266 obitelji

Novih obitelji u župi                                                               15

 

Sveukupno na popisu za blagoslov                                1..402 obitelji             

 

 

 

Peta  nedjelja kroz godinu B

 

 

 5. veljače 2012.

 Ulazna pjesma   
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice pred Gospodinom
koji nas stvori, jer on je Gospodin, Bog naš.   (Ps 95,6-7)


Zborna molitva
Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada,
a tvoja zaštita jedina sigurnost.
Molimo te: snaži svoju obitelj
neprestanim dobročinstvima.
Po Gospodinu.


Darovna molitva
Gospodine, ti nam jelo i piće daješ za održanje vremenitog života.
Molimo te da nam postanu i otajstvo vječnoga spasenja.
Po Kristu.


Pričesna pjesma   
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu
on napuni dobrima.   (Ps 107,8-9)


Popričesna molitva
Bože, htio si da jedemo od jednog kruha i pijemo iz jedne čaše.
Daj da životom budemo jedno u Kristu i u radosti plodni za spasenje svijeta.
Po Kristu.


Prvo čitanje   Job 7,1-4.6-7
Kinjim se dok se ne smrkne.

Čitanje Knjige o Jobu

Job progovori: »Nije li vojnikovanje život čovjekov na zemlji i dani mu kao dani nadničara? Kao što trudan rob za hladom žudi i kao nadničar štono plaću čeka, mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. Liježuć pomišljam: ’Kad li ću ustati?’ A dižuć se: ’Kad ću večer dočekati!’ I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade. Spomeni se: život moj samo je lahor i oči mi neće više vidjeti sreće!«
Riječ Gospodnja.


Otpjevni psalam   Ps 147,1-6
Pripjev:   Hvalite Gospodina: on liječi one koji su srca skršena!

Hvalite Gospodina jer je dobar,
pjevajte Bogu našem jer je sladak;
svake hvale on je dostojan!
Gospodin gradi Jeruzalem,
sabire raspršene Izraelce.
     On liječi one koji su srca skršena
     i povija rane njihove.
     On određuje broj zvijezda,
     svaku njezinim imenom naziva.
Velik je naš Gospodin i svesilan,
nema mjere mudrosti njegovoj.
Gospodin pridiže ponizne,
zlotvore do zemlje snizuje.


Drugo čitanje   1Kor 9,16-19.22-23
Jao meni ako evanđelja ne navješćujem.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo:
Što navješćujem evanđelje,
nije mi na hvalu, tâ dužnost mi je.
Doista, jao meni ako evanđelja
ne navješćujem. Jer ako to činim
iz vlastite pobude, ide me plaća;
ako li ne iz vlastite pobude –
služba je to koja mi je povjerena.
Koja mi je dakle plaća?
Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se
svojim pravom u evanđelju.
Jer premda slobodan od sviju,
sâm sebe svima učinih slugom
da ih što više steknem.
Bijah nejakima nejak da nejake steknem.
Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja
da bih i ja bio suzajedničar u njemu.
Riječ Gospodnja.


Pjesma prije Evanđelja    Mt 8,17
Krist slabosti naše uze i boli ponese.


Evanđelje    Mk 1,29-39
Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme:  
Pošto Isus iziđe iz sinagoge,
uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu
i Andrijinu. A punica Šimunova ležala
u ognjici. I odmah mu kažu za nju.
On pristupi, prihvati je za ruku i podiže.
I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute.
I sav je grad nagrnuo k vratima.
I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi
i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto
i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun
i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im:
»Hajdemo drugamo,
u obližnja mjesta,
da i ondje propovijedam!
Ta zato sam došao.«
I prođe svom Galilejom: propovijedao je
u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Riječ Gospodnja.

MOLITVA VJERNIKA V. NKG B

Braćo i sestre, zajedničkom se molitvom obratimo Ocu nebeskom da nas snagom Kristova otkupljenja oslobodi od svakoga zla i robovanja grijehu:

Daruj nam, Gospodine, novost života.

 

1. Za tvoju Crkvu: da vjernim življenjem tvoje riječi pobjeđuje svako zlo i donosi tvoj mir svim ljudima, molimo te.
 

2. Za papu Benedikta i sve pastire Crkve: čuvaj ih u vjernosti tvome Duhu vodstva kako bi svojim služenjem i svjedočenjem bili ustrajni graditelji tvoga Kraljevstva, molimo te.
 

3. Za roditelje, znanstvenike, liječnike i sve kojima je povjerena briga za život čovjeka: da s odgovornošću prihvaćaju dar života i čuvaju dostojanstvo ljudske osobe, molimo te.
 

4. Za braću i sestre koji trpe u bolesti i osamljenosti: budi im bliz po radosnoj i darežljivoj ljubavi svojih vjernika, molimo te.
 

5. Za ovu zajednicu tvojih vjernika: po ovoj nas euharistiji oslobodi od svake tjeskobe i ispuni nadom koja pobjeđuje zlo, molimo te.

 

Dobri Bože, tvoj je Sin među ljudima živio kao liječnik duše i tijela. Daj nam vjerno nasljedovati evanđelje koje nam je on navijestio te osjetimo radost njegova spasenja. Po Kristu, Gospodinu našemu.

 

Prijedlozi za pjevanje

Ulazna:        78.2    Dođite, prignimo koljena
Otpj. ps.:     127      Hvalite Gospodina
Prinosna:    325     Evo, Bože
Pričesna:    200     O Kruše živi, milosni
Završna:      260     O da bude radost

 

http://www.hilp.hr/zivo-vrelo/

 

 

5. nedjelja kroz godinu B (Mk 1,29-39)

Popričesna meditacija

“...povuče se na samotno mjesto.” (Mk 1,29-35)

Duhovna samoća je prijateljevanje s Bogom - onime koji jedini može ispuniti i odnjegovati čovjekovu dušu. Čovjeka koji ne moli - život će slomiti - sa svojim izazovima i nesrećama. Tako: njegujemo samoću da ne budemo osamljeni. Njegujemo li ovakvu samoću s Bogom - neće nas moći slomiti jadi svijeta.

            Isus se povlači u samoću, a nakon molitve u osami počinje djelovati, obilaziti mjesta i propovijedati.    I mi ćemo u povučenosti na samotnom mjestu nalaziti hrabrost slijediti Božju volju umjesto svoje, i vršiti Božja djela umjesto svojih. Otac koji je u meni tada će činiti svoja djela.

“Svi te traže”, govore učenici Isusu. I mi ga tražimo, u potrebi da stavi ruku na nas kao nekoć na Petrovu punicu.

Gospodine! Podari mi mudrost da Te uvijek prepoznajem kao svoga Učitelja! A Ti me prepoznaj kao svoga učenika!

Čisto srce stvori mi, Bože! I daruj mi milost da slijedim Tvoju volju umjesto svoje!

                                                           Priredio: Dario Miletić

 

 

http://www.zupabsm.com

http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura  Fra Boneventura Duda je proslavio 60 godina MISNIŠTVA. O tome je lijepo pisao i izdao poseban prilog „Novi list“. Ovdje možete to pogledati i pročitati. Njihovom dozvolom stavljamo link. Poštovani, prilog Fra Bonaventura Duda - Čovjek želja koji je objavljen u tiskanom izdanju Novoga lista sad se   nalazi i na našem webu na adresi: http://www.novilist.hr/riinfo.aspx  Ukoliko ga želite postaviti i na svoje stranice, flash format za listanje možete naći na adresi (opcija embed):
http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura 

 

http://www.youtube.com/watch_popup?v=VNiDpBS4JzI#t=107 BOŽIĆNI VIDEO

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Otvorena je stranica u našem samostanu sv. Frane u Zadru: www.svetifrane.org 

Javite svoje komentare na: drago.ljevar@si.t-com.hr

http://www.youtube.com/watch?v=SkBq1wYKT5I&feature=mfu_in_order&list=UL

Sv. Frane Zadar, 20. 02. 2011. Misa na HR I PROGRAM i video izložbe: „Milost susreta“ koja je bila u Klovićevim dvorima od 16. prosinca 2010. do 20. veljače 2011.

http://www.youtube.com/watch?v=E20hedKtMHc&NR=1

Sv Frane Monastir Zadar

http://www.youtube.com/watch?v=IGTqe3zWNcM&NR=1

Riznica i samostan Sv. Frane

http://www.youtube.com/watch?v=hHj1Z3iC7pM&feature=related

Sv. Frane Courtyard

http://www.youtube.com/watch?v=j4FUQKAVdQw&feature=related

Sv. Frane Museum Zadar

http://www.youtube.com/watch?v=HxmjnrtRrEM&feature=mfu_in_order&list=UL

Morske Orgulje - Sea Organ

http://www.svetifrane.org/mladi.html

NA OVOJ STRANICI MOŽETE preuzeti u  mp3 formatu pjesme sa IV. susreta mladih Franjevačke provincije sv. Jeronima koji je bio u Puli od 24. do 25. listopada 2009.

http://www.beatogiacomo.it  stranica Bl. Jakova Zadranina

http://www.ofm-sv-jeronim.hr/

Stranica Franjevačke Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Najstarije naše provincije franjevaca. 1212. slavimo 800-u obljetnicu dolaska sv. Franje u naše krajeve: Zadar, Kraj,…

 

http://www.mali-brat.com

Ovo je stranica zajednice odraslih i mladih koji dolaze na katehezu i u crkvu Franjevačkog samostana sv. Frane u Zadru.

http://www.svetinikola.hr

http://www.srceisusovozd.netne.net Stranica župe Voštarnica u Zadru. Nova je.

http://www.gospa-lurdska.hr

o sv. Franji imaju lijepa razmišljanja

http://www.franjevacki-institut.hr/

          Franjevački institut za kulturu mira

http://free-zd.htnet.hr/sasina/

http://www.sasina.org/

http://sasina.8m.com/

Ovo su stranice župe Sasina Sanski Most. Crkva je izgrađena.  Pozivamo sve koji mogu pomoći da pomognu „Ostatku ostataka“ vjernicima koji su ostali (samo 50-ak duša). Blagoslov gradilišta bio je u nedjelju 28. lipnja 2009. Gradilište je blagoslovio biskup Franjo Komarica. Nazočnih Sasinjana i prijatelja bilo je između 200 i 300 ljudi.

Crkva je sagrađena pred Božić 2009. Uređena, blagoslovljena, posvećena i tom prigodom blagoslovljen je novi oltar sa svetohraništem 3. srpnja 2010. Sve se to dogodilo na radost nazočnih preko tisuću ljudi (800 sjedećih mjesta bilo je spremno za ručak pod šatorom). Posvećenje i blagoslov je imao biskup msgr. Franjo Komarica. O svemu možete čitati na web stranici: http://www.svetifrane.org/zupasasina.html

 

http://free-ri.htnet.hr/SvetiNikola/index.htm

http://www.ivanmerz.hr/liturgijski_kutic/index.htm

Možete preuzeti prezentacije nedjeljnih čitanja

http://framari.blog.hr/

NOVO:  http://framakrnjevo.blog.hr/

http://framavosta.blog.hr/

http://www.fra3.net/

http://www.mladi.hbk.hr/

http://www.katolickiskauti.com/

http://obitelj.hbk.hr/

http://www.zadarska-zupanija.hr/

Zadarska Županija.

http://mladi-krk.hbk.hr/

http://zadar.hbk.hr/

Sve možete pronaći na ovoj stranici što vas zanima o životu Katoličke crkve i Nadbiskupije Zadar: adrese, telefone, osobe i javiti im se.

http://www.caritas-zadar.hr

http://www.zmajevic.com/

Nadbiskupijsko sjemenište u Zadru „Zmajević“

http://www.mladi-zadar.com/

Ured za pastoral mladih Zadarske nadbiskupije
J. Bijankinija 2, 23000 Zadar
tel. +385 23 208 663
e-mail: info@mladi-zadar.com

http://shkm2010.mladi-zadar.com/

http://www.youtube.com/watch?v=3TQCq7z8rgI

O svemu možete više vidjeti na ovim stranicama o Susretu Hrvatske katoličke mladeži 8. i 9 svibnja 2010. u Zadru

http://www.gimnazija-klasicna-ivanpavaodrugi-zd.skole.hr/

klasicna@zd.t-com.hr   

http://zupagalovac.hr

http://www.arscelebrandi.zadarskanadbiskupija.hr/

Najnovija stranica za glazbu. Uređuje gosp. Žan Morović.

http://www.udruga-izvor.hr/  Sljedeći sastank održati će se  5. siječnja 2011. u 17 sati.

U prostorijama Udruge za obitelj i roditeljstvo Izvor u samostanu sv. Frane u Zadru počinje novi ciklus besplatnih radionica priprave za trudnice i njihove supruge

Dom za odrasle osobe Sv. Frane - Zadar

Ovim stranicama želimo približiti Dom za odrasle osobe Sv.Frane široj javnosti kako bi svaki zainteresirani mogao steći dojam o ovoj ustanovi te ...
 www.dom-svfrane.hr

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi www.mzss.hr
Grad Zadar www.grad-zadar.hr
Zadarska županija www.zadarska-zupanija.hr

WEB: www.tzzadar.hr | www.visitzadar.net
Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti www.mobms.hr

http://www.comunitacenacolo.it/index.asp?idlingua=10

Zajednica s. Elvire u Hrvatskoj

Muške bratovštine
         Bratovština “Gospa od zdravlja" - Ugljane
         Bratovština “Sveti Josip radnik" - Varaždin
         Bratovština “Sveti Nikola” - Biograd
         Bratovština “Sveti Vinko Paulski” - Vrbovec
         Bratovština “Grad radosti” - Novigrad
         Bratovština “Sveta Marta” - Šišinec
         Bratovština “Sveti Petar i Pavao” - Šarengrad
Ženska bratovština
        Bratovština “Majka života” - Vrbovec

http://www.mladi-vz.com/naslovna.htm

http://www.mladicentar.org/node/810

http://www.youtube.com/vatican

http://www.radiovaticana.org/cro/index.asp

 

Vatikan  ovo je fantastično   može zumirati sliku pomoću miša i rotirati lijevo desno: 
 http://www.vatican.va/various/basiliche/san_paolo/vr_tour/index-en.html

Više podataka o Zakladi Čujem, vjerujem, vidim i zvučnoj Bibliji možete pronaći na web adresi:

www.zaklada-cujem-vjerujem-vidim.com

http://www.sv-leopold-mandic.com

http://www.svjetlorijeci.ba

http://www.dominikanci.hr duhovnost propovjedi godina A B C                                              

  

(Mk 1,29-39; Job 7,1-7) 

Tamo gdje je Isus, otamo se povlači zlo. To je ono nvo za Isusovu prisutnost u ovome svijetu i ljudskoj povijesti. A čovjek je pritisnut raznim vrstama zla koje ga tišti i sputava. Čovjek živi život u moru fizičkih i duhovnih zala, ali i u okrilju dobrote i ljubavi. Postavlja se vječno pitanje, koji je odnos između fizičkog i duhovnog zla - to je nama još tajna, pa ni Evanđelje ne raspliće ovaj upitnik. (Pitanje Isusu: tko je kriv za zlo....).

Čovjek je na mnoge načine otuđen od samoga sebe i svojeg iskona. Tu se nalazi razlog čovjekovog lutanja. Kao da iz jednog otuđenja prelazi u drugo, iz jednog ropstva u drugo. Što je s tim ljudskim bićem? Što je s nama i ovom našom ljudskom povjesnicom? Još se uvijek u nekim osnovnim stvarima nalazimo na početku povijesti. Ostaju isti problemi, a kao da se mijenjaju 'melodije'. Otuđenje je prisutno – čovjek je sapet.

Još u dubini samih sebe nismo slobodni, pa kako ćemo biti slobodni u svojem izvanjskom i svjetskom življenju? Istinsko iskorjenjivanje zla u svijetu započinje s iskorjenjenjem zla u samome čovjeku. Svi izvanjski zahvati, ne znam koliko bili plemeniti, ne mogu iskorijeniti zlo. Izgleda da je zlo ukorijenjeno u čovjeku i čovjek ga može iskorijeniti, polazeći prvenstveno od sebe i svoje dubine. Čovjek može biti kao Bog i kao pali anđeo (vrag).

Kad ljubi tada je kao Bog, a kad mrzi tada je kao vrag. Evanđelje nam govori o Isusovim čudesima, o izlječenjima kao dokidanju fizičkog zla, a izgleda da je to fizičko zlo drugotno. Prvotno mu je sam čovjek u svojoj dubini. Isus nije vidio neku veliku stvar što se dogodilo neko 'čudo', što je netko fizički ozdravio. Više je gledao na vrijednost unutarnjeg prosvjetljenja (vjerovanja), na čovjekovom suočenju sa samim sobom i s Bogom.

I to 'prosvjetljenje' bilo je Isusov glavni cilj. U tome je vidio korijen svega: kako se čovjek otvori tom unutarnjem prosvjetljenju stavlja se na put izvlačenja iz zla – da bude taj koji će pomoći reducirati zlo u svijetu. To je taj ljudski križni put. Cijela Isusova poruka rasvjetljava čovjekovu nutrinu. Međutim, to rasvjetljenje ide s izvana unutar. Zato su sva njegova čudesa samo put do čovjekove dubine, do srži. Isus naviješta Novu – Radosnu vijest koja rasvjetljava ljudske dubine, koja otklanja zloću (izgoni zloduhe).

Dubinska duševna bolest je kud i kamo teža bolest od svih izvanjskih bolesti, iako ju ljudi najsporije prepoznaju u samima sebi. Vrlo često se misli da je izvanjski razlog važniji i da prvo njega treba otkloniti. Mi ljudi više trebamo (tražimo) Boga za rasvjetljavanje izvanjskih stvari nego li za nutrinu, iako nam je nutrina sudbonosnija i važnija za zdravlje cijele naše osobe, našeg bića. Često se 'traži' Isusa samo radi izvanjskog izlječenja.

I događa se izlječenje, a ipak Isus ostavlja takve koje ga samo radi toga trebaju (Idemo u drugo mjesto naviještati Veselu vijest), jer on je došao da spasi i razriješi nešto dublje u čovjeku i čovječanstvu. Neki trebaju Isusa kao 'lijek'. Neka ga tu, a bolje je da ga ne trebamo. I drugi možda mogu fizički liječiti, ali ne vode prema spasenju. To čini samo Isusov i njegov Duh. Radi ovog Isusovog naglaska na unutarnjem smislu kojeg rasvjetljava Božja riječ, kršćanstvo je na većoj razini od običnog zadovoljenja svakodnevnih potreba.

Vjera ne zamjenjuje ljudska nastojanja, pomoći, liječenja, ali svemu tome daje smisao da oni koji to rade, rade na svoje posvećenje i dobrobit čovjeka. Teškoće će ljude uvijek snalaziti, ali je važno da ih čovjek zna dostojanstveno nositi i 'iskoristiti' za svoj osobni rast i napredak. Kao što su Isusova čudesa vodila prema vjeri (bila su znak), tako su i ljudske patnje i grijesi znak ljudske unutarnje ne harmonije.

Možda je u Evanđelju koje smo čuli skriveno ali izričito rečena misija kršćanstva i Crkve: naviještanje spasonosne vijesti, a tek drugotno briga i uplitanje u svakodnevne potrebe. Ako Vesela vijest preporodi ljude tada će nastati promjena i u svakodnevnici.

Kada se čovjek unutarnje prosvijetli, počinju mu se događati 'čudesa', pa je zdrav i kad je fizički bolestan. Što mi očekujemo od Isusa? Da li fizičko ozdravljenje ili njegovu Veselu vijest spasenja? Da li smo još na razini 'religije' (koja rješava svakodnevnicu) ili vjere koja polazi za svjetlom pa i kad slijeđenje zahtjeva fizičke muke i boli?

Tko osjeti Isusovu poruku kao smisao svojeg življenja bit će spreman za nju se žrtvovati i predati svu materijalnost. Budimo danas otvoreni na evanđeosku riječ Isusa Krista. Ona će do nas doprijeti ili je već doprela. Slijedimo ju od 'Betlehema', preko Egipta do Jeruzalema i uskrsnuća. Bog je s nama i u nama.

Marjan Jurčević

http://www.katolicki-tjednik.com

   Milosrde – poticaj i program za svakog covjeka

ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Uvod u pokajnički čin

Kako prošla tako i današnja sveta nedjelja govore nam – prema Evanđelju – da su svi dolazili k Isusu. I da su k Njemu dolazili odasvud. Potreba i cilj onih koji su Mu dolazili bili su, prvenstveno, da Ga vide i čuju, ali još više jer su bili željni i žedni Njegovih čudesa. Drugim riječima, da njih ili one koje su mu dovodili i donosili oslobodi od zemaljskih nevolja, problema i životnih križeva. A On im govori da su, Njegovim dolaskom, nastupila nova vremena, da postavlja temelje kraljevstvu Božjem, da je Božja stvarnost na djelu. I da se ne može ići za Njim bez prihvaćanja i nošenja, i to svakodnevno, vlastitoga križa. Priznajmo da se naše misli, djela i hod često nisu uklapali u Isusov program, i pokajmo se.

Milosrđe – poticaj i program za svakog čovjeka

Levitski zakonik, starozavjetna knjiga koja je nastala u 6. stoljeću prije Isusa Krista, zapravo je zbirka brojnih i zamršenih zakona, propisa, odredbi, uputa, zabrana i dopuštenja – koji su na neki način regulirali život izraelske zajednice na: religioznom, društvenom, obiteljskom planu ili području, a kasnije iskustvo je pokazalo da su upravo oni bili presudni u njegovanju i očuvanju izraelskog nacionalnoga i vjerničkog identiteta.

Smrt bez ukopa i groba

Izraelci su, nema sumnje, često bili izloženi brojnim nedaćama, bolestima, patnjama i stradanju svake vrste i oblika. Nomadski način života, prirodne katastrofe, izbjeglištva i ropstva, slabi higijenski uvjeti nerijetko su uzrokovali bolesti i smrt među djecom, ženama i starijima. Bolesti probavnog sustava i kože bile su česta, gotovo svakodnevna pojava.

Uz izlječive bolesti, opsjednuća i guba smatrali su se u to vrijeme opakima i gotovo neizlječivima. O gubi i gubavcima govore nam današnje prvo čitanje i Evanđelje. Ta bolest je – za oboljele i njihove obitelji – bila početak kraja, smrt bez ukopa i groba. Svećenik je, po svojoj ulozi i dužnosti, bio ovlašten i primoran gubavca proglasiti oboljelim, ondašnjim rječnikom rečeno, nečistom osobom. A to je značilo isključenje takvoga iz života zajednice, iz obitelji, iz bogoslužja, iz zajedništva s čovjekom i Bogom.

I u današnje vrijeme postoje u našim bolnicama i klinikama odjeli na kojima su smještene osobe sa zaraznim bolestima. Posjeti su dopušteni, iako rijetki, i uz velike mjere opreza i zaštite. A, u ondašnja vremena? Strava i užas! Oboljelima od gube preostale su samo špilje, prazne grobnice, udaljene štale. I „nebo visoko, a zemlja tvrda“, rekao bi naš narod. Zakoni koji su propisivali postupke i ophođenja zdravih prema bolesnicima te vrste bili su doista nemilosrdni, nehumani, opaki i strogi. A postupci oboljelih prema zdravima bili su, isto tako, ponižavajući i nedostojni čovjeka, Božjeg stvorenja, slike i prilike Boga živoga. Ali, sve se to opravdavalo interesima općeg dobra, zaštitom većine od manjine.

Granice slobode

Svi pjevaju i govore o slobodi, na nju se pozivaju i u nju se kunu, a ona je podjednako ugrožena kao i sam čovjek. Sloboda mišljenja, govora, vjerovanja, rada i života nerijetko postoji samo na papiru, a u nekim područjima našeg planeta Zemlje čak niti tu. Sloboda je Božji dar čovjeku, kao i život, i Crkva mora biti istinski zagovornik i čuvarica tog bisera i blaga, uvijek i posvuda.

Sloboda, međutim, ima i svoje granice. I ukoliko se ne poštuju granice, mjerila i pravila, rađaju se nevolje i slijede neograničena prostranstva za poslovanje i mešetarenja drznika, pohlepnih, bezdušnih, nezasitnih – na mnogim razinama i područjima – a sve na štetu malenih i siromašnih, slabih i nezaštićenih, obespravljenih i poniženih.

Zaslijepljeni pohlepom i zarobljeni materijom, nekolicina naših suvremenika – u domovini ili inozemstvu – ne jedu i ne piju zato što su gladni ili žedni nego zato da se i siromasi i njihova djeca ne bi nasitili i žeđ utažili, upravo oni koji su im pomogli da budu tu gdje jesu. Uopće više ne sumnjam u istinitost i aktualnost narodne poslovice „Sirotinjo, i Bogu si teška!“, iako sam je dugi niz godina smatrao neutemeljenom i bez pokrića.

Ima mnogo robe koju suvremeno društvo nudi mladim ljudima i svima nama: duhan, alkohol, droga, pornografija, nasilje, lažna sloboda. I sve se nudi u neograničenim i nekontroliranim količinama, umotano u celofan demokracije i ljudskog napretka – pa, tko voli nek' izvoli! Sve se može konzumirati, ali nije sve probavljivo.

I u vrijeme sv. Pavla, kao i u ovo naše, svijet je pun idola i prepun idolatrija. Svatko se obraća i moli svom svecu, a Boga nitko ni ne spominje. Kršćani ne mogu i ne smiju konzumirati ono što je žrtvovano idolima, a sve što kupe na tržnici neka operu i jedu, pazeći pritom da ne sablažnjavaju malene i vrijeđaju savjest drugih. Sve mora biti na slavu Božju, i na dobro brata čovjeka, stav je Apostola naroda. „Slijedite“, kaže sv. Pavao, „mene, moj primjer i moj put, kao što i ja slijedim Krista.“ A kad nam to predlaže, ne šali se nimalo. Jer, svoj hod za Kristom – koji je započeo pred vratima Damaska – dovršio je u Rimu, ubijen poput njegova Učitelja iz Nazareta.

Bezimeni

Bilo je mnogo oboljelih od gube i prije Isusa, i u Njegovo vrijeme. O jednome od njih slušali smo u današnjem Markovu evanđelju, koji zapisa: „Dođe k Isusu neki gubavac“, i to je to. Ne navodi mu ni ime, ni dob, ni podrijetlo, ni zanimanje, ni mjesto odakle dolazi ili gdje njegovi žive. Ima li sv. Marko razlog zbog kojega jednostavno kaže „neki“, a sve ostalo prešućuje ili preskače? Da, jer nije on u središtu pozornosti, nego Onaj kojemu on dolazi, Isus Krist. U susretu s Isusom taj čovjek doživljava svoje očišćenje, ozdravljenje.

Gubavci su, kako sam već napomenuo, bili posve isključeni i protjerani iz društva zdravih, bio im je svaki kontakt s ljudima zabranjen i uskraćen. Čak i sudjelovanje u svetim činima, subotnjim okupljanjima, propisanim hodočašćima. Bili su živi mrtvaci, žalosni i bolesni, prljavi i gladni, prezreni i odbačeni. Zdravi su tvrdili da im je ta bolest Božja kazna, zbog grijeha njihovih. Lijeka nije bilo, pa stoga niti nade u nekakvo ozdravljenje. Jedino ih je Bog mogao osloboditi tog prokletstva, izliječiti od te strašne bolesti.

Bolesnik je vjerojatno od nekoga dočuo za Isusa. „Ukoliko je to točno – što se o Njemu govori – vrijedi pokušati.“ Stoga on dođe k Isusu, „klekne i zamoli“. Bravo, bolesni brate! Pred Boga čovjek treba doći odlučno i ponizno, s vjerom, baciti se na koljena – kako to ti činiš – i tada izreći svoju potrebu i molitvu: „Ako hoćeš, možeš me očistiti.“ Savršena molitva, jer u Boga je htjeti i moći isto. Tvoja patnja i bol naučili su te ispravno moliti.

Isus je „razoružan“, ganut, zaboravlja na postojeća pravila i zabrane, pa i pod cijenu da i sam postane zaražen i nečist, „pruži ruku, dotače ga se... pa će mu: -'Hoću, budi čist.'“ U tom trenutku „nesta s njega gube“, i on ozdravi.

Isusovo srce – izvor milosrđa

Vratimo se, nakratko, na Isusovu sućut, sažaljenje, ganutost pred ljudskom dramom i tragedijom. Njegovo je srce izvor milosti i milosrđa. Latinska riječ misericordia prevedena je na hrvatski jezik kao „milosrđe“. A ta riječ, u svom prvotnom značenju, kaže da siromašnima valja darovati srce, da za siromašne treba imati srca. Zašto dopuštamo da nam u našem životu i radu ljudska bijeda, čovjekova bol i druge nevolje samo okrznu naše bešćutno srce, a ne probadaju ga i ne otvaraju? Pa i kad ga okrznu ili dodirnu, rijetko je to i samo povremeno.

„Ne budite srca tvrda...“ Bog nam je darovao srce, životni motor, da možemo Isusovim srcem ljubiti Njega i čovjeka, svoga bližnjega. A osobito one, za koje nitko nema osjećaja i srca. Kristove riječi: „Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe“ (Mt 5,7), prije nego se preinače u nagradu i plaću, moraju biti poticaj i program za svakog čovjeka, a na osobit način za čovjeka vjernika.



Molitva vjernika

Molimo onako kako je molio teško oboljeli čovjek, gubavac iz današnjeg Evanđelja:



1. Blagoslovi Gospodine svetog Oca, našeg papu Benedikta, sve naše biskupe i svećenike, i nadahnjuj ih da Tvoje evanđelje naviještaju svima, a osobito siromašnima i bolesnima, molimo Te!
2. Neka osobe koje Ti se po svojim zavjetima potpuno darovaše i posvetiše u svakom patniku, bolesniku i stradalniku gledaju lice Tvoga Sina, molimo Te!
3. Svim ljudima, a osobito svim kršćanima, podari plemenito srce i nježnu ljubav dok zbrinjavaju ili njeguju bolesnike, molimo Te!
4. Čuvaj i brani, utješi i ohrabri sve koji ne žale svog vremena, ljubavi, sredstava i žrtve u postupanju prema bijednicima, nevoljnicima i patnicima, molimo Te!
5. Ne dopusti da itko od naših bolesnika bude zakinut u svojim pravima na njegu, lijek i pomoć, koje su im zdravi dužni osigurati u našem društvu, molimo Te!



Neka, Gospodine Isuse, i danas Tvoja riječ bude ljekovita i učinkovita nama ovdje okupljenima, ali i svima koje smo Ti danas preporučili. Amen!



AF / Iz pastoralnog iskustva

Jedne večeri su me nazvali, a drugi dan i posjetili. Majka i njezin sin došli su me nagovoriti da posjetim bolesnicu, njezinu kćerku, a njegovu sestru, u jednoj od zagrebačkih bolnica. Znali su da se bliži kraj njezinom ovozemaljskom životu, nagovarali su je da joj dovedu svećenika, ali ona je to uporno odbijala.

Posjetio sam je, na njihovu zamolbu. Visokoobrazovana žena, poznata i priznata u društvu, četrdesetak godina, ali bolest je uznapredovala, struka i stručnjaci su nemoćni, kraj je na pomolu. Pružio sam joj ruku i uputio osmijeh, a potom se predstavio. Zahvalila mi je da sam tu i zamolila me da sjednem. Razgovarali smo nekoliko minuta, a zatim me upitala: „Kako to da me ne nagovarate, a svećenik ste, da se ispovjedim, pričestim...?“ Nakon kratke šutnje, pribrao sam se i odgovorio joj: „Sakramenti se dijele onima koji ih žele i trebaju, a ne na silu i pod svaku cijenu.“ Obećao sam joj molitvu za strpljivo i hrabro nošenje križa bolesti, a potom sam krenuo, pozdravivši je, na izlazna vrata.
„Hvala vam“, promucala je, “i, ukoliko se predomislim, biste li mi ponovo došli?“
Otišao sam joj još iste večeri: ispovjedila se, pričestila i primila bolesničko pomazanje. Bila je ganuta, plakala je od sreće i zahvalnosti.
„Učinila sam to zbog dragoga Boga, zbog Vas, zbog svojih i zbog sebe same, posve svjesno, slobodno i radosno...“
„Božja je to milost, govorio sam uzbuđenim glasom, a ja sam imao čast uručiti Vam besplatnu ulaznicu u vječnost, ulaznicu koju je naš Spasitelj uručio jednom vjerniku, viseći na križu.“
Pokopana je dva dana kasnije, vodio sam njezin pogreb. Njezina majka mi je, nakon pogreba i Mise zadušnice, stisnula ruku, rekla: „Hvala“ i dodala: „Tako sam sretna i Bogu zahvalna, da je u Njegovoj milosti napustila ovaj svijet. Božje je to djelo, kakvo čudo u očima našim!“

 

Biblijski komentar misnih čitanja u godini B

Iscjelitelj s osobnom pažnjom prema svim bolesnicima

5. nedjelja kroz godinu:

Današnje nam evanđelje prikazuje Isusa kao iscjelitelja u toku "radnog dana u Kafarnaumu" koji za svoju glavnu zadaću smatra propovijedanje evanđelja o dostupnom i prisutnom kraljevstvu Božjem.
U Šimunovoj kući on ozdravlja Šimunovu punicu tako što je "prihvaća za ruku i podiže s postelje" (r. 31). Ona nastavlja posluživati goste među kojima je i Isus. Uvečer tog dana Isus se našao pred vratima Šimunove kuće radi mnoštva ljudi. Sjećajući se njegova nastupa u sinagogi Kafarnauma, kad je propovijedao te opsjednutog bolesnika oslobodio zlog duha, ljudi su "nagrnuli k vratima" (r. 32) da ga opet vide i čuju. Među prisutnima našli su se i bolesnici i to "mnogi i razne im bolesti" (r. 34). Isus ih ozdravlja. Sutradan napušta Kafarnaum da bi i u drugim mjestima Galileje propovijedao evanđelje i izgonio zle duhove.
Starozavjetna podloga današnjem evanđelju je Jobova jadikovka nad vlastitom bolešću: "Mjeseci me jada tako zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. Liježući pomišljam: 'Kad li ću ustati'. I dižući se: 'Kad ću večer dočekati'" (r. 3-4). To je gorko iskustvo bolesnog muža kojemu se žena rugala što je unatoč bolesti obolio, a prijatelji ga optužili da mora biti tajni grešnik kad mu je Bog pripustio strašnu bolest. Poglavlja 6. i 7. ove mudrosne knjige su pjesnički iskaz bolesnikove patnje sa sviješću da ga ljudi ne žele ili ne mogu razumjeti.
Ova misna čitanja prikazuju nam Isusa iscjelitelja koji posvećuje osobnu pažnju bolesnicima. On u svom ministeriju sigurno nije izliječio sve bolesnike koje je susreo, ali jest sve susretao s ljubavlju. Time je uprisutnjivao kao dobri pastir Božju brigu za sve ljude, posebno za nemoćne. On u današnjem evanđelju zabranjuje zlim dusima
govoriti "jer su ga znali" (r. 34). Dok ovakvog Isusa u današnjoj misi dublje upoznajemo, pitajmo se kako mi susrećemo bolesne u svojoj neposrednoj blizini i po bolnicama. Savršeni aparati i lijekovi nikada ne mogu nadomjestiti osobni susret s bolesnicima. Znademo li bolesnike ne samo prihvaćati, nego s njima patiti, suosjećati. Ispružena ruka nad bolesnika ili druga prijateljska gesta ne liječi uvijek, ali vraća nadu i pomaže da bolesnici podnose bolest oslanjajući se na onoga koji je iscijelio Petrovu punicu i kafarnaumske bolesnike.

Noći su mučne meni dosuđene (Job 7, 1-4. 6-7)

Knjiga o Jobu samo na početku (gl. 1-2) i na kraju (42, 7-17) govori o Jobovu stradanju i oporavku. Sva ostala poglavlja (3-31) govore u pjesničkom obliku o zagonetnoj patnji pravedna i pobožna čovjeka. Tu tajnu Job ne želi rješavati dotadašnjim vjerničkim mišljenjem prema kojemu je bolest kazna Božja za grijehe pojedinca javne i tajne ili za zlo koje su učinili članovi njegove obitelji. Dok su drugi ljudi njegova vremena od Boga očekivali spasenje u obliku dobra zdravlja i materijalnih dobara, Job je čeznuo za osobnim prijateljstvom s Bogom koje se ne temelji na izmjeni darova nego na zajedništvu osoba i ljubavi.
U ovom odlomku Job u bolesti daje oduška svojoj tjeskobi. Prijatelj Elifaz tvrdio je ranije kako Bog pobožna čovjeka uvijek izbavlja od bolesti i životnih opasnosti (5, 17-27). Sada Job odgovara da Elifazova teologija nije utemeljena na zbiljskom uvažavanju ljudskih nevolja. Za Joba je život u bolesti sličan vojničkom, nadničarskom i ropskom. U ono doba prisilom se išlo u ratovanje, nadničari su mogli zaraditi samo za jedan dan ishrane svojoj obitelji, robovi su zauvijek ostajali vlasništvo svojih gospodara. Bolesnikov život je kao vojničko ratovanje, kao nadničarevo kopanje svakog dana iznova, kao želja umorna roba da sjedne u hladovinu, a mora cijeli dan raditi po žegi.
Job se žali da su ga zapali mjeseci jada i noći muke. To je bolest koja ne prolazi, a smrt se ne nazire. Po noći ne može spavati i zato uvečer razmišlja kad će svanuti. Po danu mu je teško i priželjkuje večer. On svoj život uspoređuje s čunkom koji hitra tkalja vješto prebacuje kroz osnovu platna što ga tka. Svakim prolazom čunka s jedne na drugu stranu dodaje se jedna nit platnu što biva tkano, ali svakog časa netko može prekinuti nit pa nestaje potke.
"Spomeni se" u r. 7 je Jobova molitva Bogu da mu pomogne dok ne bude prekasno. U bolesti uvida da mu je "život samo lahor" te da nema izgleda da bi mu oko opet "vidjelo sreću". On zna da ga Bog i u bolesti ljubi pa u ime te ljubavi prosi pomoć.
Psalam 147, iz kojeg je današnji pripjev, je hvalospjev Bogu koji ima sućuti prema nevoljnima (r. 1~), daje kišu svake godine (r. 7-11) i štiti svoj narod dajući mu objavu (r. 12-20). Za današnji pripjev uzeti su stihovi iz prvog dijela Psalma 147 s pozivom da hvalimo Boga zato što "on liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove" (r. 3).

Jao meni ako evanđelja ne navješćujem (1 Kor 9,16-19. 22-23)

U Prvoj Korinćanima Pavao moli vjernike da se svojom vjerničkom i ljudskom slobodom tako služe da ne sablažnjuju niti smućuju bližnje. U devetom poglavlju iznosi osobni primjer odricanja od apostolskih prava da ne bi bio na teret zajednici kojoj propovijeda. Drugi su misionari tražili da ih zajednica uzdržava, a neki su čak vodili vlastitu suprugu da im proviđa osnovne usluge oko rublja i jela. Pavao se odrekao toga prava te radio vlastitim rukama kroz 18 mjeseci misionarskog boravka u Korintu i tako uzdržavao sebe i suradnike. Bio je po zanimanju šatorar i našao uposlenje kod Akvile i Priscile, židovskog bračnog para koji je god. 49. doselio iz Rima u Korint zato što je car Klaudije naredio izgon uglednih Židova povodom svađa o Kristu (usp. Dj 18, 1-3).
U današnjem čitanju na to Pavao misli kad kaže: "Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju" (r. 18). On svečano izjavljuje da mu je dužnost navješćivati evanđelje (r. 16) i klikće: "Jao meni ako evanđelja ne navješćujem!" Za "dužnost" stoji u grčkom izvorniku izraz ananke koji znači i "potrebu, unutrašnji poticaj, silu". Prihvativši kršćanstvo Pavao je osjetio da ga ono životno ispunjava; propovijedanje evanđelja za njega je isto što i biti istinski kršćanin. Kad bi prestao propovijedati, prestao bi biti kršćanin, a tada bi osjetio unutarnju prazninu kao što je osjetio Jeremija kad je zbog suprotstavljanja sunarodnjaka pokušao neko vrijeme napustiti proročki poziv (usp. Jr 20, 9-10). U tom unutarnjem zadovoljstvu i duhovnoj potrebi za propovijedanjem evanđelja Pavao je vidio Božje djelovanje u sebi. Vjerovao je da vršenje volje Božje donosi pravu sreću na dug rok.
U propovijedanju se prilagođavao Grcima i Židovima pa s ponosom ističe: "Sam sebe svima učinih slugom da ih što više steknem" (r. 19). Razumije se, radilo se o pridobivanju odraslih za Krista, a ne o "sticanju" za sebe. Zagonetna izreka "Svima bijah sve da pošto poto neke spasim" (r. 22) je najprije priznanje neuspjeha, jer nisu svi prihvatili njegov poziv na krsni pristanak uz Isusa. "Spasiti" ovdje znači "uključiti se u zajednicu onih koji vjeruju da je Krist jedini Spasitelj". To još nije konačno spasenje, jer treba se truditi oko vjernosti Kristu do kraja života. To nije ni osuda na pakao sviju koji se nisu krstili. Pavao se tim pitanjem uopće nije bavio nego poticao vjernike na zahvalnost za priključenost Kristu i Crkvi.
Nadajući se životu vječnom Pavao kaže na kraju današnjeg odlomka: "A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu" (r. 23). Svoju zahvalnost Bogu za vjeru on iskazuje nudeći ljudima šansu da se pridruže Kristu i Crkvi. U isto vrijeme on misli na eshatonsko zajedničarenje vjernika u vječnosti.

Bijahu mnogi i razne im bolesti (Mk 1, 29-39)

Ovaj odlomak je nastavak i završetak Isusove "radne" subote u Kafarnaumu. Sadrži tri manje cjeline:
- ozdravljenje Petrove punice u kući (r. 29-31);
- ozdravljenje mnogih pred vratima kuće (r. 32-34);
- odlazak na propovijedanje i liječenje u drugim mjestima (r. 35-39).
Četiri prva učenika prate Isusa u Petrovu kuću. Tu leži bolesna žena koja je Petrova punica. Isus je u sinagogi ozdravio bolesnog muškarca. Sada ozdravlja bolesnu ženu i tako pokazuje jednako poštovanje prema muškarcima i ženama u bolesti. Osobna pažnja posebno se očituje time što Isus bolesnicu uzima za ruku i diže je. Ona ozdravlja a zatim poslužuje kod stola. Ovdje se Isus objavljuje kao subrat svakog patnika, jednostavni iscjelitelj koji bolesnici poklanja dužnu pažnju i vraća joj nadu u ozdravljenje. Mi ne možemo svojim bolesnicima vraćati zdravlje, ali možemo s njima pažljivo postupati i razgovarati.
Ozdravljena žena odmah poslužuje. Kao žena, uzvraća i pomaže onako kako može. U ovoj napomeni Marko želi potaknuti kršćane na služenje unutar Crkve i u svijetu.
Pred vratima Šimunove kuće Isus uvečer ozdravlja mnoge bolesnike od različitih bolesti. Marko ovdje uopćava kad kaže da se skupio "sav grad" pred vrata jedne kuće te da je Isus ozdravio sve prisutne bolesnike i opsjednute. Bio je to malen grad na obali jezera, s malim prostorom pred kućama. Zato nisu mogli svi stanovnici stati pred vrata kuće niti svi bolesnici biti doneseni. Ovom generalizacijom ili uopćavanjem Marko hoće reći da je Isus otvoren za sve, ne pravi razliku. Iz prethodnog događaja u sinagogi jasno je što su zli dusi htjeli o Isusu govoriti pa im on zabranio. Željeli su razglašavati da je on "Svetac Božji" (r. 24) s kojim nastupa kraljevstvo Božje (r. 15). Isticanjem ove Isusove zabrane Marko se obraća vjernicima u svojoj povijesnoj i budućim zajednicama Isusovih sljedbenika. Neki bi željeli pobožnost nakićenu čudesima, ekstazama, ukazanjima. Isus upozorava protiv takve lažne pobožnosti.
Rano ujutro Isus se povlači u osamu na molitvu. Iako ne piše što je Isus molio, iz konteksta možemo naslutiti. Tražio je od Oca svjetlo za svoje mesijansko djelovanje. Ljudi bi željeli Mesiju čudotvorca i političara. Iza molitve Isus odlučuje napustiti Kafarnaum, što znači da je u molitvi spoznao volju Božju za svoje daljnje djelovanje. Starozavjetni molitelji često su zorom izlazili na molitvu: Jahve, zorom glas mi već čuješ, zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć" (Ps 5, 4). Molitelj iz Ps 88, 14 kaže da prije jutra molitvom" Boga pretječe. Isus je odrastao na starozavjetnoj psalamskoj molitvi i zato je rado molio u jutarnjim satima.
Petar "ometa" Isusa u molitvi i nagovara ga da se vrati u Kafarnaum te nastavi započetu djelatnost sada kad ga "svi traže" (r. 37). Mnoštvo traži Isusa sluteći da je on Mesija, ali pri tome želi da bude Mesija po željama naroda. Takvim željama podliježu i prvi učenici, ali Isus ne popušta. Ne podliježe aktivizmu bez provjeravanja svojih čina pred Bogom u molitvi. Za njega je glavni "posao" naviještanje evanđelja o bliskom kraljevstvu Božjem. Propovijedajući takvo evanđelje u novim mjestima pokrajine gdje je odrastao on postaje Mesija dostupan i otvoren svima ljudima.
Kao sljedbenici Isusa otvorenog svima, i posebno pažljivog prema bolesnicima, nastojmo i mi pružati ljudima ruke da se dižu sa svojih životnih postelja.

 

Dr. Mate Zovkić http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=113

http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=112

 

http://www.don-ivica.net

  

Godina B 2011./2012. Četvrtak, 02 Veljača 2012

Poticaji:

 

Često puta se događa da se u svagdašnjici  ne opaža, dovoljno jasno, naše temeljno životno opredjeljenje. Konture nisu dovoljno jasne i uočljive. A, usput, se pojavljuju brojna pitanja i poteškoće koje traže temeljit i hitan odgovor.

 

Što je temeljno određenje ljudskog života? Upravo u vremenima krize, osobnih nesigurnosti izranjaju takva pitanja i u odgovorima  daju mnoštvo mogućnosti i pokušaja, kako za pojedinca, tako i za sve ljude.

Pitanje koje postavljaju kršćani glasi: Koje je moje temeljno određenje kao kršćanina, koja je moja zadaća? Pavao govori o prisili koja leži na njemu: da naviješta Evanđelje. Sve što on radi događa se zbog Evanđelja. Temeljno određenje, za Pavla, je izgraditi put za Evanđelje k ljudima - Radosnu vijest: ljude dovesti u blizinu Božjeg spasonosnog djelovanja.

 

Isus je  svojim dolaskom (svojim utjelovljenjem) učinio vidljivim i opipljivim da se događa spasenje ljudi. Kraljevstvo Božje se događa ondje, gdje ljudi doživljavaju spasenjsko Božje djelovanje. Isus jasno pokazuje, u svom i po svom životu, da je Bog jedini izvor iz kojega čovjek može urediti svoj život.  Čovjek nije dovoljno jak po svojoj snazi i nije sam za sebe i po sebi, nego je stvoren na slavu Božju i treba svojim životom naviještati tu hvalu. Ova Božja slava i hvala će se očitovati ondje gdje čovjek, po drugim ljudima, doživljava spasonosno Božje djelovanje.

 

Temeljno određenje Crkve je - ovako promatrano - naviještati Božje spasenjsko djelovanje - stvoriti prostor za ovakvo Božje djelovanje i ostvarenje toga djelovanja.  Crkva je pozvana  potpuno živjeti od Boga i po Bogu i kraljevstvo Božje naviještati riječju i djelom.

 

Uz dan bolesnika

 

Kod posjete bolesnika

 

Neka te Bog blagoslovi i ozdravi.

Neka u tvojoj bolesti bude uz tebe.

Neka te uzdigne i ako bude za to vrijeme i ozdravi.

Neka tvojoj duši daruje povjerenje.

Neka ti dade ako ti je potrebno,

da ti duša otpočine od nemira života tako dugo dok ti je dobro.

Neka ti dade, u pravo vrijeme, snagu

ustati i prihvatiti životne zadaće koje ti sada izgledaju tako teške.

Dao ti da upoznaš korijen i smisao tvoje bolesti i da upoznaš poruku koju ti daje.

Dao ti lijep osjećaj, tebi, da pravovremeno osjetiš što ti ide na bubrege, ili što ti škodi želucu ili što ti oduzima dah.

Jer on želi tvoje dobro, a ne patnju.

Neka ti to dade Bog Otac koji je stvorio život i Sin koji je ozdravljao bolesne, neka te on blagoslovi.

Herbert Jung: Gottes Sanfte Hände über dich

 

 

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

 

a)  Job 7,1-4,6-7

Naše čitanje je dio odgovora kojega je Job izrekao na prvi Elifasov govor i to onaj dio u kojemu Job govori o životnim nevoljama. Job je, kako nam ga knjiga opisuje, pobožan i pravedan čovjek. Ništa se, u njegovom životnom ponašanju, ne protivi  stvaralačkoj volji Božjoj. Job je tip čovjeka koji svoj život uređuje prema volji Božjoj. I baš njemu je život pretumban naopako što je išlo do granica ljudske izdržljivosti. U takvoj lomljivosti života, u takvoj bezizglednoj situaciji  Job razmišlja o životu uopće. Ovdje, u našem odlomku, nalazimo najprije općenitu izjavu o ljudskom životu. Za nekoga tko je, poput Joba, doživio toliko nevolja i patnji sužuje se životna perspektiva na same poteškoće i nevolje. Život je nevolja, stalna borba, borba za preživljavanje. Iskustvo prožima sliku života. U takvoj situaciji Job ne očekuje ništa više ni od Boga. Za njega povijest s Bogom izgleda da je došla do svoga kraja.  Sveukupan život je samo dah, jadan i brzo prolazni. Polazeći od svoje životne situacije Job razmišljanjem  dolazi do zaključka da je život neprestana borba,  ne nosi u sebi nikakvu sreću, niti stalnu sigurnost.

 

b)    1 Kor 9,16-19.22-23

 

Drugo čitanje govori o Pavlovoj zadaći apostolstva. U 9. poglavlju prve poslanice Korinćanima Pavao vrlo široko govori o svom pozivu  na propovijedanje Evanđelja i stavlja zajednici u Korintu pred oči svoj apostolski primjer.  Svoj poziv naviještanja  Pavao povezuje sa svojim prvim pozivom u apostolsku službu kojega mu je uputio sam Isus Krist. Silu koja ga tjera povezuje s obraćenjem i pozivom. Ovo nas podsjeća na starozavjetne sudbine proroka.  Pavlu  ovdje nije ostao, tako reći, nikakav drugi izbor.

Prisila ovdje ne znači  sudbinu punu neizvjesnosti, nego je, kod Pavla, vidljivo suvereno  Božje postupanje u kojemu čovjek, cijelim životom, daje odgovor na Božji poziv. Pavao u slobodi izvršava Božji nalog koji ga pritišće i svakodnevnim naporima, koje ova služba sobom donosi, postiže sudjelovanje u Kristovim mukama.  Pavao kao apostol gleda u nasljedovanju suobličenost s Kristom.  Sloboda i neovisnost ne znače, za Pavla, ništa drugo nego obvezu na nepodijeljenu službu i zauzimanje. Pavao pledira i radi na tome da riječi poruke pogode slušatelje u njihovim životnim okolnostima, one im trebaju biti razumljive. Volju Boga, koji je konačno susreo ljude u Isusu Kristu, treba poštovati. Sloboda omogućava Pavlu da, na neki način, sudjeluje s drugima u postizanju njihovog konačnog spasenja.

Zadobiti mnoge je Pavlov motiv djelovanja. Mnogi ljudi su adresanti Pavlovog naviještanja,  a time i Božje riječi, no Pavao je dovoljno realističan da zna kako ne može dospjeti do svih, niti sve  obratiti.

 

c) Mk 1, 29-39

Ovaj se odlomak nalazi u Markovu evanđelju u velikom odlomku o Isusovom djelovanju u Galileji (Mk 1,14-9,50) Nakon poziva prvih učenika i prvog izvještaja o ozdravljenju evanđelist Marko izvještava o drugim Isusovim izlječenjima. Naš evanđeoski tekst govori o ozdravljenju Petrove  punice, ozdravljenju opsjednutih kao i Isusovom odlasku iz Kafarnauma. Nakon Isusovog napuštanja sinagoge odlazi u kuću Šimuna i Andrije i oslobađa Šimunovu punicu groznice.  Svojim čudesnim djelovanjima naglašava  djelotvornost svojih riječi, poruku o dolasku Kraljevstva Božjega.  Zadivljenost ljudi njegovim naukom i njegovom vlašću nastavlja se i u njegovom spasiteljskom djelovanju. Još iste večeri brojni bolesnici i opsjednuti u Kafarnaumu su, na svom tijelu, osjetili kako je djelotvorna i moćna Isusova riječ.

Isus jasno ukazuje da je u njemu i po njemu došla punina Božje ljubavi k ljudima.  I zato ne čudi da su stanovnici Kafarnauma htjeli Isusa zadržati , no pri tome se pokazuje samo njihovo nerazumijevanje. Isus želi, u svojim djelima, pokazati ljubav Božju prema svim ljudima. Zato Isus ne ostaje na jednom mjestu, nego ide unaokolo da i drugdje pokaže, na djelu, ljubav Božju. Isus je došao da s njime započne kraljevstvo Božje koje je obećano svim ljudima. Svojim povlačenjem na molitvu Isus jasno ukazuje da je konačno, po njemu, došla volja Božja, to znači Božja volja spasiti čovjeka.  Poruka o kraljevstvu Božjem koja se očituje u spasiteljskim djelima i oslobađajućim porukama Isusa Krista namijenjena je svim ljudima. Molitva je Isusova jedinstvena veza s Ocem i ukazuje na jedinstveni izvor spasenja, a to je sam Bog. Isus shvaća samo tako svoju volju i svoje poslanje, svoje djelovanje i svoje naviještanje.  Isusov život je prožet javnim nastupima i naviještanjima riječju i djelom, ali i onim jedinstvenim odnosom s Ocem, Bogom, kojega on traži u samoći i tišini.

 

Misno slavlje

 

Pozdrav:

Bog nam daruje svoj blagoslov, njegova milost neka bude sa svima vama

Uvod:

Svatko od nas je imao osjećaj praznine, osjećaj razočaranja i bezizlaznosti. Mnogo toga smo prožvakali, posebno ako se radilo o sitnicama. Ponekad razočaranje ide do u dubinu duše i srca, natovarilo je nekakav teret na naš život i na ljude oko nas. Tada više ne možemo preskočiti ni naše vlastite sjene. Ono što ipak možemo jest prihvatiti snagu od Boga, njemu se povjeriti da on vodi naš život i da ga ispunja pa bilo što se dogodilo ili što će se dogoditi. S njim naš život neće proteći u prazno.

I zato, s punim pravom, možemo baciti iz ruku sav teret i predati ga Gospodinu. Isus to sve uzima, njemu se obratimo puni pouzdanja...

 

Molitva vjernika:

Bog i Gospodin drži svoju vjernost prema ljudima. Zato mu se i usuđujemo iznijeti naše molitve:

 

Gospodine naš i Bože, u Isusu Kristu svome sinu, podario si nam vječno spasenje. Daj da budemo poslušni tvojoj volji i tako dostignemo puninu života. Po Kristu, Gospodinu našemu...

 

Meditacija poslije pričesti

 

U predvečerje života

 

U predvečerje života bit ćemo pitani o ljubavi, piše Ivan od Križa.

Kad postane ozbiljno, kad dođe ono bitno. Kad budemo morali davati račun, kad budemo morali dati račun o našem životu, onda nećemo  biti pitani o tituli, putovanjima, službi  ili djelovanju, nego ćemo biti pitani o ljubavi. Ljubav se može na mnogo načina pokazati - kao milosrđe s prekršiteljima, kao utjeha žalosnima, kao dijeljenje s gladnima, kao pomoć potrebnima....

Bog nas neće prvotno pitati jesmo li pripadali progresivnima ili konzervativnima, nego jesmo  li ostvarili svoju vjeru samo iz ljubavi prema njemu ( a ne iz drugih razloga.)

Bog nas neće prvotno pitati jesmo li bili premalo apostolski aktivni, nego jesmo li mi bili aktivni iz ljubavi prema njemu (a ne po pritisku) ili jesmo li mi iz ljubavi prema njemu ( a ne iz komoditeta, nezainteresiranosti ili lijenosti) ne sudjelovali u takvim aktivnostima.

Bog nas neće prvotno pitati jesmo li mi satima molili, nego jesmo li molili iz ljubavi prema njemu.

Bog nas neće prvotno pitati jesmo li mnogo govorili, ili jesmo li mnogo šutjeli, nego jesmo li iz ljubavi prema njemu govorili ili šutjeli.

Bog nas neće prvotno pitati jesmo li zbog kojeg  pametnog razloga postili, nego jesmo li postili iz ljubavi prema njemu.

Bog nas neće prvotno pitati jesmo li živjeli kao svećenici, redovnici ili laici, nego jesmo li živjeli iz ljubavi prema njemu.

Bog nas neće prvotno pitati jesu li nam planovi ili djela uspjeli ili nisu, jer ono što nam čini život vrijednim nisu veliki planovi, ni djela, mnogo govoriti ili mnogo šutjeti, nego ljubav koja stoji iza tih čina. Ne može svaki čovjek mnogo učiniti, ne može svaki puno postiti ili satima na koljenima moliti, ali svaki može ljubiti. U večer našeg života bit ćemo pitani o ljubavi.

Friederike Ferstl

 

Propovijedi:

1.

Duhovno polaganje računa

uz 1 Kor,16.19; 22-23 B

 

U 9. poglavlju poslanice Korinćanima Pavao više puta govori o plaći i dobitku. Time je sigurno došao do ušiju slušatelja u velikom lučkom gradu.

 

Novac za duhovnu službu?

 

Kad se radi o novcu, slušaju nas i svi oni kojima druge riječi propovijedi izgledaju daleko od života. Svatko misli da se razumije, ponešto, u novac, iako je tema financija uvijek malo škakljiva za diskusiju. Vjerodostojnost dostojanstvenika i u Crkvi, i u državi ovisila je o njihovom odnosu prema novcu.

Ipak se Pavao morao braniti, ne zbog nekakve optužbe o nepravednom bogaćenju ili sakrivanju Crkvenih materijalnih dobara zbog privatnih koristi, njemu se predbacivalo što ne uzima ono što je određeno od zajednice da pripada misionaru i apostolu. Umjesto toga, ljudi su ga vidjeli kako u šatoru Priscile i Akvile, svojim radom, zaslužuje ono što mu je potrebno za život.

Zašto je on tako postupao? Zašto je trošio energiju koju je on trebao za apostolsku službu? Ili, zar je bio toliko ponosan da nije htio da ga zajednica uzdržava? Takva i slična pitanja su se postavljala u Korintu pa su neki članovi općine zbog toga dovodili u pitanje samoga Pavla i njegovu službu.

 

Apostol zbog novca?

 

Pavao polaže račun o svom životu i apostolskom radu i kako shvaća svoje poslanje, ali i o svom odnosu prema novcu. Time nam daje primjer kako svojim kršćanstvom zahvatiti sva područja života. Duhovne odluke idu sve do novčanika.

Pavao ne niječe potrebu Crkvenih pravila da apostoli i Crkveni redovi dobivaju plaću od zajednice. Njegova praksa izlazi iz njegove posebne i osobne prakse. I ona se hrani njegovim iskustvom. Radi se o tome kako su Evanđelje i Isus Krist ušli u njegov život. I to se tako dogodilo da Pavao još uvijek stoji na tragu toga da ga je Uskrsli pozvao po imenu! Pavao je postao drugačiji. Njegovo poslanje i poziv je postalo drukčije, njegov život je dobio drugu vrijednost i mjerila. I to se onda odražava i u razmišljanju o novcu, i o nagradi i zaradi. Da, to je njemu vrlo važno. A što je neki novac prema onom što on sada radi? Njemu je nagrada da on smije služiti Kristu. Dobitak, to je njemu vrlo važno! No, to se ne vidi ni u jednom obračunu. Dobitak to su ljudi koje je mogao steći.

Po načinu kako živi, kao netko tko svojim rukama zarađuje kruh, može doći bliže siromasima i bijednima u Korintu, kao pravi učitelj.

Braćo i sestre, primjer duhovnog polaganja računa kojega je apostol tako jasno dao općini u Korintu, može i za nas biti poticaj da ispitamo svoju životnu praksu. Naše odlučivanje za Isusa Krista treba doći i do »novčanika« gdje će njegova ljubav sve određivati.

 

2.

 

a) Bog je ljudima vjeran. Tokom povijesti Bog neprestano pokazuje da je vjeran i da se čvrsto drži saveza s ljudima, da mu je taj savez svet i neraskidiv. Čak i preko osobnih kriza, gdje ova vjernost izgleda da je zatamnjena, nejasna, Bog ostaje vjeran i na strani ljudi.  Bolest i patnja ne dijele od Boga, niti su znakovi Božje daljine, nego znakovi poziva na osobno premišljanje ovog odnosa vječnoga života u Bogu.

 

b)  Bog je izvor života. Na njemu i po njemu se temelji ljudski život.  Ovo određenje za ljude, ni u jednom slučaju, ne znači sužavanje života,  nego otvara i stvara nove i nesagledive mogućnosti života. Bog vodi ljude u slobodu i širinu, a ne u skučenost. Bog otvara nove životne šanse i mogućnosti: vjernik je pozvan da, s povjerenjem, prihvati ove Božje širine i mogućnosti.

 

c) Bog poziva ljude u službu oslobođenja i spasenja. Ljudi doživljavaju ovu spasiteljsku Božju blizinu i djelovanje po ljudima koje je pozvao. Služba naviještanja uključuje i doživljaj vlastite slobode i Božjeg prihvaćanja.  Tko je osobno u životu doživio ovu Božju ljubav i Božje prihvaćanje,  taj je sposoban ovu Božju ljubav naviještati drugima i dopustiti da se osjeti.  Bog može takav život pojedinaca tako preurediti da bude potpuno ispunjen i osmislen. Time će i ljubav Božja biti vidljiva.

 

d) Spasenje u Isusu Kristu. U Kristu je Božja ljubav obećana svim ljudima. Bolesni i svi oni koji su označeni bilo kojom patnjom, osjećaju po Isusu ovu  Božju ljubav. Njegovo kraljevstvo se pokazuje upravo ondje gdje ljudi doživljavaju spasenje života koji je i teško opterećen bolestima.

 

e) U »pogledu« na Isusa događa se »pogled« na Oca. Isusov odnos molitve s Ocem, njegovo savršeno i skladno upotpunjavanje volje i djela čine Božje djelovanje posebno uočljivim. Isus nas poziva da uskladimo svoj život i da ga uredimo u potpunom povjerenju u Boga. Po nama treba biti vidljiva ljubav Božja i uspješan će se život ostvariti u odnosu s Bogom.

 

f) Zadaća Crkve. Crkva ima zadaću, od Isusa Krista, a preko njega od samoga Boga, da nastavlja oslobađajuće spasiteljsko Božje djelovanje i da učini da se kraljevstvo Božje pokazuje sada i ovdje. Ova oslobađajuća i spasavajuća Božja poruka ne pozna granice, jer je Božja ljubav prema ljudima bez granica.

 

3.

Ponekad, usred dana, slavimo blagdan Uskrsa

 

Kako vam je kad čujete riječ "starački dom"? Što vam dolazi na pamet? Sigurno, prema onome kako se to vas tiče, mogu doći različiti stavovi prema staračkom domu, jer starački dom nije tema za mlade, o tome oni uopće ne razmišljaju. Ne znaju ni što je to! U starački dom nikako ne želim, mjesto gdje se šalju ostarjeli ljudi. Starački dom je zadnja stanica, tu odnesu i od tamo iznesu čovjeka. Starački domovi, u današnjem društvu, i nemaju baš neki dobar glas. Mnogi pokušavaju time napraviti dobar posao, dokle još ide. Sve manje je ljudi spremno dvoriti i pomagati stare osobe pa imamo i sve manje školovanih ljudi za to. Mladi se ne žele odlučiti za taj poziv.

 

Naša budućnost

Job govori  o nevoljama svoga života, koje postaju sve vidljivije kako postaje stariji. Došao je do granica. To opaža u tjelesnim  pobolijevanjima. Ništa više ne ide onako kako je prije bilo. Tjelesne i životne sile, sluh, mišići gube na snazi. Više ne mogu ono što sam mogao prije. Na početku se može i prikriti, ali jednoga dana sve izbija na svjetlo dana. Tijelo je postalo slabo. Više se i sam sebi ne sviđam. Sa mnom je gotovo. Konci mog životnog tepiha idu kraju. I tada se postavlja pitanje: da li je, uistinu, moj život bio vrijedan? Što sam učinio od života?  U večer našeg života bit ćemo pitani  o ljubavi, kaže sv. Ivan od Križa.

Biti uzdignut

Naš Job izgleda da ima veliku nadu. Čezne za obećanom nagradom, za mirom. To mu daje besane noći i čini ga nemirnim. Augustin je već rekao: "Nemirno je, o Bože, srce naše dok ne otpočine u tebi."

Usred našeg ljudske konačnosti života koja se očituje kroz bolesti i smrt, Bog nam govori svoju riječ spasenja, ozdravljenja. On ne niječe našu želju biti čovjek, pa i onda kad želja za besmrtnošću i nepovrjedivošću animira pisce i režisere da snimaju brojne filmove i pišu knjige. Bog pozna naše granice i zato nam je potpuno blizu. Primjer za to je Evanđelje.

 

Jedan dan u Isusovu životu

Dan pun ozdravljanja, kao onog Petrove punice i mnogih drugih bolesnika i opsjednutih koji su dolazili k Isusu i od njega očekivali ozdravljenje. Na početku svog djelovanja u Galileji Isus se očitovao kao ozdravitelj, kao spasitelj. Ali ga ljudi ipak nisu ozbiljno shvatili. Ostali su u sebe zatvoreni. I treba još vremena da bi se ljudi otvorili za onog spasitelja, za onog Krista koji će ih otkupiti, koji će im darovati vječni život.

Podizati ljude

Ozdravljenje Petrove punice je opisano vrlo škrtim riječima, a ipak dovoljno. Isus je ozdravio bez riječi. Činima: Isus joj prilazi, uzima je za ruku. I podiže je. Temperatura je napušta. Ona je opet sposobna izvršavati zadaće koje je trebala činiti. Tako jednostavno izgledaju ozdravljenja koja Isus čini: nikakva komplicirana medicinska tehnika, nikakvi precizno propisani lijekovi. Isus  ima oči za ono što je čovjek, zapravo i može svima nama biti uzor,  treba ići tamo i ne zatvarati oči pred problemom, dopustiti da netko osjeti toplinu i sigurnost, da osjeti: ti za mene nisi otpisan. U mojim očima ti imaš svoju vrijednost, pa čak i onda kad si se promijenio, kad sam sebi to ne vjeruješ.

A onda se može dogoditi da drugi bude podignut - u duhovnom smislu. Onda će on biti ponovno podignut, to znači imati svoju životnu radost, jer osjeća:  ja sam vrijedan, ja sam prihvaćen. A onda se dogodi da slavimo svečanost uskrsa usred dana.

Ljude staviti u sredinu

Evanđelje može biti odgovor na iskustvo Joba koje smo čuli. Evanđelje nas poziva da iznova razmislimo o našim ljudskim granicama i kako s njima postupati. Ono nas poziva da  čovjeka prihvatimo u starosti, bolesti, u problemima. Staviti u središte čovjeka, a ne njegovu patnju i probleme i tako jedan s drugim postupati. U povjerenju i znanju onoga što je već  psalam 73 rekao:

"I kad oslabe moje tijelo i moje srce, Bog je moja utvrda i moja baština zauvijek."

 

4.

 

Isus i bolesnici *

 

U vremenu kada se, sa zebnjom, gleda širom svijeta na Srednji istok - i odluci o ratu ili miru - slušamo, u današnjem evanđelju, o različitim, gotovo posve običnim izlječenjima kroz Isusa, za nas,  na nepoznatim ljudima u Palestini.

Događaji svjetsko-političke dimenzije pogađaju mnoge od nas duboko - također i putem dnevnih medijskih prezentacija na radiju, TV i novinama. Pri tome ustanovljavamo vrlo brzo svoju veliku nemoć.

Slično, ali je ipak drugačije, kada iznenada bivamo informirani ili konfrontirani s ozbiljnim zdravstvenim problemima nas samih ili nama bliskih ljudi.

Tada poneka svjetsko-sigurnosno-politička dimenzija svoju gubi važnost. Osobna egzistencija ili ozbiljna prijetnja nama bliskim ili dragim ljudima prednjači u našem osobnom i umnom okružju.

 

Velika vrijednost zdravlja

Razgovori o zdravlju pripadaju najčešćim temama razgovora - prije svega kod starije generacije; ova tema stoji odmah iza, najčešće dragih, razgovora o vremenu i njegovim mijenama. Za održavanje zdravlja stvorio je naš socijalni sistem veliku mrežu ustanova. Područje treniranja sa svim za zdravlje unapređujućim ustanovama - samo da se spomene jedan primjer - cvjeta već nekoliko godina.

Našim rođendanskim i novogodišnjim željama je često puta priložena i želja za održanje zdravlja. «Najvažnije je ipak zdravlje», čujem uvijek ponovno od starijih ljudi kad ih pitam za njihove posebne želje.

 

Isus se obraća bolesnim ljudima

Tako gledano,  današnja pripovijest iz Markovog evanđelja pogađa mnoge od nas posve konkretno i neposredno. Isus, sin Božji, od Boga poslani Mesija i Spasitelj, ne započinje svoju misiju velikom političkom ili teološkom proklamacijom ili jednim sigurnosno-političkim signalom za sve nacije i kulture na ovoj zemlji.

Ne, njegova prva pažnja posvećena je pojedincima, posebno bolesnima i zbog bolesti isključenima iz društva, siromašnima i također grješnicima. On propovijeda ovim ljudima koji su kao usamljeni primijećeni od Krista kao osobe, najprije kroz njegovu privrženost i kroz njegovo djelovanje. Čudo izlječenja - kako god ga mi moramo interpretirati -  dio su njegove konkretne propovijedi i njegove dokumentacije; tu je jedan koji ima moć, posve drugačiju moć. Tu je jedan, kojemu se radi o meni, o meni samom, a ne o jednom velikom kolektivu.

Naravno nije Isus - u vremenu svog javnog djelovanja - susreo sve bolesne, sve bolesne od lepre i sve siromašne i nije mogao sve podići.

Bolesti - fizičke, kao i psihičke - gledale su se tada, uvelike, kao Božja kazna i kao djelovanje moći smrti. Ophođenje Isusa s bolestima otvorilo je posve novi pristup k tome.

Moćna ozdravljenja bitna za čuđenje i razmišljanje su  «poticajni znaci» da, nas ljude, Bog oslobađa iz vlasti smrti, ali ne samo zemaljske. Oni (znaci) su strahovit zaokret od krivih i kratkovidnih pokušaja objašnjavanja.

 

U Isusovoj sljedbi: služba za bolesne

Posebna ljubav Isusa Krista, njegovo obraćanje bolesnicima, prihvatili su učenici kao primjerno. U apostolskoj povijesti i novozavjetnim pismima slušamo o tome.

Ovo obraćanje, ova ljubav prema bolesnicima, potiče stotine tisuća kršćana, već oko 2000 godina, da pronađu novi pogled i konkretni prilaz bolestima i bolima. Htio bih spomenuti samo jedan primjer: kolike socijalne redovničke zajednice su se osnovale po Isusovom primjeru, te kroz svoje djelovanje i postojanje konkretno iskazale ljudima iskustvo Božje samilosti?

Ovo priklanjanje - u sljedbi Isusa - bilo je i jest temelj za našu današnju mrežu bolesničkih službi i zdravstvene njege.

Još nešto drugo: sakrament bolesničkog pomazanja je - do danas - jedan vidljiv znak ove brige za bolesne ljude.

 

Bog je «suputnik i suosjećajnik»

Ali što nam još kaže današnje evanđelje?

Najprije, mi kršćani smijemo vjerovati u jednog «suputničkog i suosjećajnog» Boga, u jednoga kome se mogu obratiti u mojim slabostima i mojoj bolesti.

I to i tada kada postoji više pitanja, nego odgovora; također i tada  kada me muče pitanja «zašto»  koja me čine bespomoćnim.

Lik Joba u Starom zavjetu stoji za sve ove upite i stanja.

Vjerovanjem u Boga suputnika - možda i kroz bol - događaju se i danas čuda, nove orijentacije i ozdravljenja. Često puta samo time da  ja prepoznam i naučim drugačije se ophoditi s poteškoćama i nemoćima ili bolestima.

Da nam ova vjera u Boga suputnika i oslonitelja  može uspjeti, to vam želim naročito danas.

P. Loren Voith prevela Katica Kiš, preuzeto iz Predigtforum der Redemptoristen

 

 

  http://www.glas-koncila.hr/

  Peta nedjelja kroz godinu (5. veljače)
Job 7,1-4.6-7 * Ps 147,1-6 * 1Kor 9,16-19.22-23 * Mk 1,29-39

Ozdraviteljska snaga

Iz evanđelja današnje nedjelje doslovno progovara patnja: toliki bolesni i opsjednuti, toliko bijede i nevolje. Isus ima očito pune ruke posla. Čak i u krugu njegovih učenika potrebna je njegova iscjeliteljska moć. Petrova punica leži u groznici, u tadašnje vrijeme bolesti koja je bila opasna za život. Nije bilo lijekova, bolesnik je bio prikovan za krevet grčeći se u bolima. Ljudima je bilo teško objasniti zašto je netko bolestan pa su stoga bolest dovodili u vezu s demonima. Isus intervenira, iskorjenjuje zlo, istjeruje demone, liječi i izbavlja ljude i ublažuje njihovu bijedu. Onime što on čini u današnjem evanđelju, može nam dati tri savjeta za naš osobni put kako da ga nasljedujemo.

Isus liječi Petrovu punicu i djeluje ozdraviteljski najprije u krugu svojih najbližih prijatelja. Mi smo pozvani da ublažujemo nevolju i jad i donosimo ljudima Isusovo spasenje, ali ne u velikim problemima svijeta već u ophođenju s onima koji su nam najbliži - u obitelji, školi, u krugu prijatelja, na radnom mjestu. Naš život mora uprisutnjivati izlječiteljsku i osloboditeljsku poruku evanđelja. Lijepa riječ, pružena ruka, nekoliko poklonjenih minuta za razgovor našim najbližima, to mora biti naš prvi korak.

Međutim, Isus se ne ograničava u svom spasenjskom djelovanju samo na krug svojih učenika i prijatelja. On ozdravlja sve koji k njemu dolaze, u čitavoj Galileji istjeruje zloduhe. Mi smo njegovi učenici. Svima nama poručuje: »Idite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje!« Po kršenju i potvrdi pozvani smo da iscjeliteljski djelujemo ne samo u našem najužem životnom prostoru. Moramo se odvažiti svoju vjeru učiniti vidljivom i djelotvornom i izvan kruga nama bliskih osoba. U odnosu prema strancima, doseljenicima, beskućnicima, odbačenima.

Prije nego će poći u obližnja sela da propovijeda, Isus se povlači u osamu, uzima si vremena da razgovara s Ocem, da moli. Traži samoću i u tišini, iz razgovora s Ocem crpe snagu. I mi trebamo trenutke osame, časove u kojima ćemo se vraćati na korijene. Kršćanin mora biti mistik, čovjek ukorijenjen u Bogu, u molitvi povezan s njime kako bi mogao u svijetu biti svjedok i oruđe Božjega ozdraviteljskog djelovanja. Današnje evanđelje nam pokazuje što nam je potrebno za život: snaga iz tišine, osjetljivost za najbliže, otvorenost prema svijetu. Ako ćemo se po tome ravnati, naš će život uspjeti.

Josip Koprek

http://www.kastav-crkva.com  

http://www.sestre-scj.hr/showitem/povijest-druzbe

http://www.rijeka-nadbiskupija.com/eug09/index.html

Početak Euharistijske godine 18. travanja 2009.

http://www.rijeka-nadbiskupija.com/

NOVO!!!        www.rikatv.net,   ili  http://www.rikatv.net

http://katehetski.ri-nadbiskupija.hr

Nove web stranice
Riječko bogoslovno sjemenište pokrenulo je novi web portal na adresi http://bogoslovija-ri.hr/

http://www.ri-nadbiskupija.hr/ 

 

 Isusovo je javno djelovanje bilo obilježeno brojnim čudesnim djelima ozdravljenja. On nije samo propovijedao, naučavao, već i djelovao, rekli bismo nije samo pričao, teoretizirao, nego je ono što je govorio, činio u praksi, tj. svjedočio. U njemu nije bilo podijeljenosti niti podvojenosti u smislu postojanja privatnog i javnog života; onoga što se govori i onoga što se čini, jer je u svemu bio slobodan, nenavezan na grijeh. Samo istinska sloboda omogućuje čovjeku nesputano uživanje u dobru i činjenje dobra (ukoliko pod pojmom slobode podrazumijevamo trajnu otvorenost za primanje i činjenje dobra).

 

            Današnji evanđeoski tekst govori o ozdravljenju Šimunove punice koja je bolovala od ognjice. Zanimljiv je podatak da se Isus prije toga čina ozdravljenja nalazio u sinagogi, kako svjedoči evanđelist Marko, te je zajedno s nekolicinom učenika nakon toga došao u Šimunovu i Andrijinu kuću gdje mu je bilo rečeno za bolesnicu. Evanđelisti gotovo uvijek povezuju Isusovo javno djelovanje s njegovim molitvenim životom, odnosno s njegovim odnosom s nebeskim Ocem. Isus nikada ništa nije činio, a da se prethodno nije pomolio svomu Ocu. Sjetimo se Lazarova uskrsnuća kada je Isus najprije zavapio Ocu: „Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao“ (Iv 11, 41-42), a potom pozvao mrtvog Lazara da izađe iz groba. I njegova se osobna kalvarija počela događati nakon molitvenog vapaja Ocu u Getsemanskom vrtu gdje je u strašnom užasu i tjeskobi zavapio: „Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!“ (Mk 14, 36). Njegova je molitvena povezanost s nebeskim Ocem ostala čvrsta sve do konca života, do posljednjeg daha naravnog života kojeg je imao u sebi, kada je na križu zavapio: „Eloi, Eloi lama sabahtani?“, a potom izdahnuo. Uočavamo da je božanska povezanost Sina i Oca, sponom Duha Svetoga, jednako prisutna i važna kako u Isusovu osobnom životu, tako i u njegovu odnosu prema drugim ljudima, jer on ništa ne čini bez Oca i u ime Oca, a u snazi Duha. U svakom činu ozdravljenja, otklanjanja zlih duhova i različitih drugih čudesa i znamenja koja je činio, uvijek je na djelu trojedini Bog. To je ujedno i poruka evanđelista svima koji žele upoznati Isusa – on je Krist, Sin Božji.

 

            Danas ima mnogo onih koji sebe predstavljaju iscjeliteljima duha i tijela. Ima mnogo i onih koji u pojedincima vide svoje duhovne iscjelitelje, učitelje, gurue. Od toga nisu izuzeti niti kršćani iako priznaju Krista za svoga Spasitelja. Ponekad se zna dogoditi da vjernik u ime vlastite duhovnosti i potreba koje iz nje proizlaze, podredi vrijednost vjerskog (crkvenog) zajedništva. Različiti duhovni pokreti i zajednice imaju svoju stvarnu vrijednost samo ako su utkani u crkveno zajedništvo i samo na taj način doprinose jedinstvu Kristova mističnog Tijela na zemlji. Vjernikova je osobna duhovnost temelj njegova vjerskog života, ali ona mora biti vođena naukom vjere koja nalaže prihvaćanje i svjedočenje istine o Isusu, Spasitelju i Otkupitelju svijeta. Zato se ne bi smjelo dogoditi da vjernik više pozornosti i mjesta u svomu duhovnom životu priklanja nekim izrazito „karizmatičnim“ osobama, bez obzira na vrijednost njihova poslanja, ili skupinama, ma koliko plodonosne bile u svomu djelovanju, nego Kristu po njegovoj Crkvi. Drugim riječima, dobro je i potrebno biti otvoren djelovanju Duha, no ne smijemo zaboraviti da Duh djeluje radi objave slave Božje i spasenja ljudskog roda.

 

            Krist, dakle, i danas djeluje snagom svoje Crkve i svojih svetih izabranika. Nisu nam potrebni nikakvi drugi iscjelitelji i duhovni učitelji. On je obećao svoju spasiteljsku prisutnost svima koji ga žele i traže. Ako je ozdravljao bolesnike, izgonio zloduhe iz ljudi, nahranio mnoštvo s malom količinom hrane, oživljavao mrtvace i činio mnoga druga znamenja za vrijeme svoga zemaljskog života, koliko tek može učiniti za ljude nakon svoje proslave kod Oca.

 

            Živimo u milosnom vremenu. Gospodin nas je otkupio svojim svetim Križom i darovao nam milost da već sada živimo novim životom koji vodi u vječnost. Na nama je hoćemo li se otvoriti toj milosti ili ćemo i dalje lutati u potrazi za sretnijim i boljim životom. Samo je u Kristu život koji može učiniti čovjeka sretnim i ispunjenim. Sve je ostalo „ispraznost i pusta tlapnja“ (Prop 2, 26). Zato ne očajavajmo zbog svjetovnih stvari i potreba i ne zavaravajmo se da one, ma koliko značajne i neophodne bile za naš ljudski život, mogu učiniti naš život onakvim kakvo bi htjelo naše srce i naš um, jer je ljudsko srce varljivo, prevrtljivo dok se ne ispuni Božjim Duhom. Molimo Gospodina da nas u svemu vodi njegov Duh, onaj Duh koji je uvijek vodio Isusa i kojega je Isus nakon svoje smrti darovao učenicima i svojoj Crkvi kako bi po njemu uvijek, do svršetka povijesti, bio sa svima koji ga žele slijediti.

 

 

 

http://www.virc.at/texte/aktuell_h.htm

propovijedi na više jezika među njima i hrvatski

 www.svetiantunpula.com 

http://www.frama-pula.tk

http://www.samostan-poljud.com

http://www.zupavostarnica.hr/

Stranica župe Voštarnica u Zadru

 

http://obitelj.hbk.hr

http://www.dom-turnic.hr

Ovo je dom gdje imamo mjesečno misu. O tome pročitajte više na njihovoj stranici.

http://www.ver.hr

 

Razmatranje

Bolest i grijeh

“Tko li sagriješi on ili njegovi roditelji, da se slijep rodio?”, pitaju učenici Isusa (Iv 9, 2). Postavlja se pitanje i traži se odgovor: ima li trpljenje svoj izvor u grijehu? Je li nužno povezano trpljenje i grijeh? Isus ne prihvaća taj način gledanja, da je bolest posljedica grijeha. Prilazi čovjeku u njegovoj fizičkoj i duhovnoj stvarnosti, u njegovoj zbilji trpljenja i grijeha. Na oboje proteže svoju iscjeliteljsku moć.

Prvo čitanje donosi nam odlomak iz Jobove knjige koja govori o patnji. U današnjem čitanju govori o različitim oblicima fizičkog i duhovnog trpljenja koji zahvaćaju ljudski život. Slika vojničkog života govori kako je to mučan posao, vrlo težak i neugodan napor života. Toliko je to prisutno u ljudskom životu da nam onemogućuje da se odmorimo i ne dopušta da mirujemo.

Slika čunka pokazuje na prolaznost života: brzo radi i ubrzo nestane svake niti. Trpimo zbog nedovršenosti u kojoj nas stavlja život. Žudimo za srećom kojoj se nadamo i koju naslućujemo, a koja nam se izmiče iz ruku.

Biblija ne prekriva zbilju ljudskih boli. Možda nikad iz ljudskih usta nije izašlo nešto ogorčenije od Jobovih riječi: “O ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: ‘Začeo se dječak!’” (Job 3, 3) Job tvrdi činjenicu: I nevin čovjek trpi (16, 16-17).

Kršćanstvo nije sredstvo za ublaženje boli, čak ne donosi ni opravdanje boli. Trpljenje je stvarnost. I kršćanin s njim suočen ponaša se poput Isusa: svjestan je da grijeh i trpljenje postoje, te nastoji da spašava i od grijeha i da ublažava trpljenje.

Pavao (2. čit.) govori o obvezi propovijedanja. Nije to stvar vlastite pobude, niti hvastanja, nego obaveza, dužnost. “Jao meni, ako Evanđelja ne naviještam!” On to provodi besplatno i postao je svima sve, sebe učini “slugom svima”. Evanđelje je navještaj radosti svima, posebno slabima i nemoćnima.

Evanđelje nam donosi četiri sažetka: ozdravljenje Petrove punice; ozdravljenje uvečer, kad prestane subotnji počinak, velikog broja bolesnika; Isusa ujutro traži narod sa svojim bolesnicima i radi njih; proširuje propovijedanje na svu Galileju.

Isus je došao da izliječi naše bolesti i oslobodi nas od grijeha. Spasiteljsko Isusovo djelovanje u biti je spasenje od grijeha. Tome smjera Isusova muka i smrt i uskrsnuće. Ali i spasenje od posljedica grijeha, što su bolesti, tjelesne i duhovne boli, nevolje, smrt, i koje su od bitne važnosti za čovjeka. Isus naviješta Kraljevstvo, oslobađa od grijeha i iscjeljuje boli i patnje. Isusovo spasenje zahvaća čovjeka u svoj cjelini: tijelo, duh i duša. Novi vid Isusova čudotvornog djelovanja je upravo u tome što zahvaća čovjekov duh zbog kojega upravo trpljenje tjera čovjeka u očajanje, jer razara čitavu osobnost. Postajemo sve više svjesni da je duševna bol sa svojim tragičnim posljedicama opasnija od fizičke boli.

Isus je svoju spasiteljsku moć predao učenicima, Crkvi. Crkva nastavlja Isusovo djelo: oprašta grijehe, ali i liječi posljedice grijeha, bolesti i patnje, posebno duševne patnje i unosi mir i spasenje u stvarnost koju Bog preobražava.

Svaki kršćanin pozvan je da misli na bolesnike, da im pristupa s ljubavlju, da im služi što se pretvara u služenju Kristu. Da im ublažimo boli i da se ne osjećaju kao napušteni, osamljeni. Bolest i grijeh su dvije stvarnosti u životu.

Krist je došao da nas spasi od grijeha ali i od posljedica grijeha. Bolesniku moramo pružiti duhovnu pomoć, da oslobodivši se grijeha, prihvaća bolest kao Božji blagoslov, suobliči se s Kristom ranjenim za naše spasenje i dođe do slave.

Vjera

Bol i patnja uvijek muči čovjeka svih vremena i svih kultura. Biblija, koja je zrcalo ljudske stvarnosti, puna je vapaja koji se dižu sa zemlje. Dosta se prisjetiti da je trećina Psaltira (150 psalama) u znaku boli i vapaja Gospodinu koji kao da ne čuje. I današnja Služba riječi govori o patniku svih vremena – o Jobu, donosi ozdravljenje Petrove punice, mnogih i raznih bolesnika i o izgonu mnogih zloduha.

Knjiga o Jobu spada u remek djela svjetske književnosti. Ona iznosi patnju i vapaje pravednog Joba koji postaje simbol patnika na zemlji. U knjizi je bol samo polazište da se usmjerimo i otkrijemo milosnost vjere i otkrijemo istinito Božje lice koje se ne može svesti na ljudske mjere.

Job ostaje vjernik, ali se sablažnjava nad patnjom. Tradicionalna teologija u patnji vidi kaznu za grijeh, što kruto i neumoljivo zastupaju prijatelji koji su ga došli tješiti. Job se protivi takvom tumačenju patnji. Ne može prihvatiti Boga koji je stvoren po ljudskoj misli. Traži i vapi Bogu da se očituje. I Bog mu se objavljuje kao onaj koji se ne može svesti na ljudske kategorije. I patnja dobiva novo svjetlo, i ne može se svesti na ljudsku logiku i zaključke. Ostaje tajna i treba je kao takvu prihvatiti.

Tako i Markovo Evanđelje traži vjeru koja se ne temelji na čudo, nego je radosni i slobodni bezuvjetni odgovor na poziv. Isus ne čini čudesa da budu dokaz koji opravdava vjeru. Brani da se čudesa prepričavaju i povlači se u samotno mjesto na molitvu. Čudesa više ukazuju na otajstvo koje se skriva u Kristu. Govori se zato o “mesijanskoj tajni”. Vjerovati ne znači izdvojiti jednu točnu definiciju o Isusu, kako čine i demoni, nego predati se posve njegovoj osobi, prihvatiti njegovu sudbinu, put križa koji vodi do pobjede. Ispravan stav vjere imamo u Šimunovoj punici koja se izliječena od svoje bolesti odmah stavlja posluživati Isusu i braći. Ovjerovljenje istinitosti vjere je upravo: slijediti Isusa u životu i u ljubavi.

Spasenjsko otajstvo Krista nadilazi granice jednog naroda i rase. Ono je ponuđeno svim narodima. Značajno je to izraženo u Evanđelju: “donošahu ‘sve’ bolesnike... ‘sav’ grad nagrnu... ozdravi ‘mnoge (sve)’ bolesnike... u zloduhe ‘mnoge’ izagna... ‘Svi’ te traže... prođe ‘svom’ Galilejom”.

I bol iznesena u Jobu ima univerzalno značenje: bol koja se noću pretvara u noćne more i strahove, bol koja završava smrću i grobom. I Krist dok ima pred sobom tu ljudsku stvarnost, ne obraća se samo pojedincu, nego dijeli tjeskobu sa svima, i patnje i bolove, da sve spasi. Punina vjere i ljubavi najprije se očituje subjektivno u odluci vjernika, u njegovu posvemašnjem predanju Isusu, a zatim u poslanju koje se rađa iz vjere i ljubavi. Pavao veli: “Jer, premda sam slobodan od svih, sam sebe svima učini slugom... Svima bijah sve... A sve činim poradi Evanđelja.” (2. čit.)

Vjera i ljubav nas sili da se približimo i poslužujemo svakom bolesniku, patniku bez razlike jezika, narodnosti, religije i kulture. Da se znamo za bolesne žrtvovati besplatno, da osjete našu ljubav. To je poziv Kristov nama i danas, što potpuno ostvaruju posvećene duše kao jedna bl. Majka Terezija i njezine sestre i brojni karitativni redovi i ustanove u Crkvi. Ali i svaki od nas mora doprinijeti tome svojom pomoći i molitvama da bolesni svijet ozdravi i spasi se.

 

http://www.hkr.hr

http://www.isusovci.hr/prostorduha/

Duhovne vježbe na internetu - DVonline

http://www.katolici.org 

KTA/KNI 

http://hrcak.srce.hr/

http://www.fokolar.hr/1000.html

http://www.palotinci.hr

http://www.vitapax.hr/

http://www.jesus.2000.years.de/various/basiliche/san_paolo/sp/san_paolo/san_paolo.htm

www.annopaolino.org

 

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski/kateheze/pps_prezentacija/index.html

možete preuzeti dobre i poučne prezentacije

 

http://www.micromedia.unisal.it/

možete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskom

http://www.hkz-gp.de/

 

http://www.iglesiaendaimiel.com/

http://www.fsr.hr/

http://fsrbrod.blogspot.com/

http://fsr-kaptol.hr/

http://www.molitve.info

www.gafos.hr/ arhitektura

http://qumran2.net

http://qumran2.net/indice.pax?autore=1136&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.pax?id=96&&tutti=1

PLAKATI ZA POJEDINE NEDJELJE i SVETKOVINE U GODINI

http://www.qumran2.net/indice.pax?id=136&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.pax?c=disegni&autore=2769&pag=2

plakati za djecu i mlade

 

možete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskom

http://www.benedictinescat.com/

http://www.benedictinescat.com/Montserrat/eucarcat.html prezentacije na španjolskom

http://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramita.html

http://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramport.html prezentacije na portugalskom

http://www.graficapastorale.com

video grafika za pastoral

http://www.kosljun.hr

http://www.zupavostarnica.hr/

Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://www.hamradio.hr/9aff/9AFF-028_Kosljun/kosljun.htm

 

http://www.tommyswindow.com/downloads_croatian_01.htm

http://www.forum.hr/archive/index.php/t-232785.html.

http://www.hbk.hr/biblija/search.php

http://biblos.com/ Sveto Pismo na mnoštvu stranih jezika

www.bible-multimedia.org

http://www.suzazanajmanje.blog.hr/

http://vjeronauk.net/ stranica vjeroučitelja ima puno dobrih stvari u ppt

http://www.nku.hbk.hr/vjeroucitelj/

www.republikahrvatska.com

Duhovna obnova i seminari u Zagrebu i drugim mjestima u i Hrvatskoj:

http://www.republikahrvatska.com/DuhovneObnove.html

http://www.hrvatskauljudba.hr/

http://wwww.carnet.hr/referalni/obrazovni/iom/IlustracijaIPP

http://www.bibbiaecomunicazione.it/

http://www.svivan.ba/

http://www.karmelbsi.hr

http://zrno.fsb.hr/blago/  ČASOSLOV

 

http://www.gabriellla.it/ppt.htm

http://www.izbicno.info

www.frafranjomabic.info

 

Braćo i sestre, ako danas samo malo umakne našoj pozornosti ovo prvo čitanje, mogli bismo se potpuno udaljiti od istniske poruke današnje nedjelje. Naime, kod Joba nailazimo na prilično crnu sliku života i životnih usporedbi i ne pazeći mogli bismo ovo uzeti kao ono što trebamo slijediti. No, ovaj ulomak treba i više puta pročitati i staviti ga u cjelovitu knjigu o Jobu. Treba gledati Joba kao čovjeka potpuno predana Bogu, tako da ga i najjače sotonske kušnje i sve nedaće ne mogu poljuljati, niti oduzeti povjerenje koje ima u svoga Gospodina. Zato kada gledamo, čitamo i razmišljamo o ovom tekstu i mislima, treba imati na umu da sve ovo Job govori Gospodinu Bogu i njemu izlijeva svoju muku, jer je On Onaj koji liječi one koji su srca skršena, kako čujemo u današnjem psalmu (146).
To nam zorno pokazuje i današnje Evanđelje. Isus izlazeći iz sinagoge ide sa svojojm pratnjom izravno u Petrovu kuću i ozdravlja punicu koje je ležala bolesna od ognjice. Dakle, i kod ovaga ozdravljenja vidimo da Bog dolazi ususret čovjeku i nosi mu zdravlje. On ulazi u Petrovu kuću slobodno, domaćinski, kao u svoju, a to znači da su oni zaslužili svojim životom, jer ovoga puta Isusa nitko ne traži da ozdravlja, a On to tako spremno i jednostavno čini.
Međutim, ovdje se nameće jedan problem i te kako važan, a to je ova Isusova tajnovitost – ne dopušta zlodusima govoriti, one koje ozdravlja govori im da nikome ne kazuju, danas kada mu kažu da ga mnogi čekaju i žele, On predlaže sasvim drugo, to jest, da idu i u druga mjesta da tamo propovijeda. Povijest i teologija su se mnogo bavili ovim pitanjem i ovim problemom i davali različite smjernice, ponekad i suprotne; od toga da je sve trebalo biti jasno samo iza Uskrsa kao njegovo konačno priznanje, do primitivnih tumačenja umora, odmora i sl. Međutim istina je u ovome: Isus je Mesija i Sin Božji, a to je strogo i nerazdvojivo povezano s dostojanstvom onoga što On čini i kako izvršava volju Očevu. Nekakav mesijanizam koji ide prema križu i njegovo služenje svima da bi dao svoj život za otkup sviju nas, je jedna nerazumljiva tragedija koja u masama i samim apostolima rađa mnoge tajne, i onu glavnu Tajnu njegova života. Jednostavno i jednostavnije rečeno po onoj biblijskoj i Njegovoj tko ima oči… tko ima uši… Isus krije svoje velike čine i ne kazuje ih jasno niti svijetu niti apostolima jer ga ne razumiju. Sjetimo se Petra kada ga odbija od odlaska u Jeruzalem gdje bi trebao biti smaknut. Isus niukom slučaju ne želi da ga ljudi zamjene za nekakva narodnoga vođu koji obećaje tolike stavri olako. A da je imao za pravo dovoljno nam govori Njegov ulaz u Jeruzalem pred Pashu. Pred njega se bacaju palmine grane, cvijeće, odjeća i kliče Hosana Sinu Davidovu…, da bi nakon malo vremena taj isti dobri svijet klicao raspni ga, raspni.
Isusu se to nije moglo dogoditi, jer je bio u stalnoj vezi sa svojim Ocem. To još jednom i danas potvrđuje Evanđelje …rano ujutro, još za mraka, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se molio… Isus je, sjetimo se, prije svakoga velikoga čina i poslije uvijek molio i zahvaljivao Ocu. Sve što je činio činio je u Njegovo ime i zato mu nije trebala osobno zahvalnost, i današnjim riječnikom rečeno popularnost, već molitva i zahvalnost Ocu. Zacijelo, nama kršćanima danas bi trebalo zastati nada ovom tvrdnjom i upitati se gdje je naša molitva, kakva je, i što treba činiti da ona bude jedna stalna veza mene i moga Stvoritelja, upravo onako kako je naš Spaitelj neprestano bio u vezi sa svojim Ocem i s njim podijelio sve lijepo, ali i onu čašu gorčine koju je trebao ispiti za nas. Podnio je jer je Otac davao snagu, a On neprestano tražio i zahvaljivao
Brazilci su probijali nove prometnice kroz djevičansku prašumu. Naiđu na dvojici golih domorodaca i "stručno-europski" ih upitaju:
- Zar i vi molite?
Odgovore im:
- Kako da ne!
- A što tražite od Boga?
- Zašto kažete: tražite?! Bog nam je do sve, i više nemamo što tražiti. Mi mu trebamo mnogo zahvaljivati. Takva je naša molitva. (R.Lombardi, Prispodobe I,72.)
Suvišan je komenntar, samo nam trebaju pitanja i naši odgovori, ima li ili može li se biti kršćanin, ako se ne moli. Odgovorio bih pitanjem – može li se živjeti i rasti, a ne hraniti se. Molitva je hrana svagdanja bez koje nema kršćanina.
Svetom Makariju je došao jedan subrat i zamolio ga:"Oče pustite me na miru koji sat, jer se želim posvetiti molitvi za meni jednu dragu osobu."
"Ako ti želiš moliti za nekoga, to bi trebalo značiti da si spreman uzeti na svoja pleća i odgovornost, te svu težinu trenutka u kojoj se ta osoba nalazi. Ako nisi, moli se Božjoj Providnosti i dalje se ne brini." ( Mabić,Prispodobe II,42.)
Uzmimo srcu ovaj zaključak – moli se… i dalje se ne brini. Gospodin i Njegova Providnost će preuzeti sve ono što molimo i tražimo, kao i zahvaljujemo, samo ako mi budemo molili, i ako naša molitva bude imala istinsku adresu u Bogu našemu. Još je davne 1971 teolog O.Cullman napisao: "U mnogim kršćanskim okruženjima došlo je do potcijenjivanja molitve. Našli smo razlog da se moramo boriti protiv lažnih molitava pa tako olako proglašavamo neke farizejskim molitvama, pa tako gubimo molitvu kao istinski razgovor s Bogom, a time jednostavmo upadamo u hipokriziju i još gore činimo od onih koje osuđujemo ili ispravljamo. Oni koji ovo rade umjesto molitve nam nude djela (?), kao da ne znaju da su sva velika djela upravo nastala zato što su iza njih veliki kršćani koji su molili i molitvom izmolili ova djela." Lako je naći milijune razloga na nemolitvu, ali treba se dobro boriti i ustrajati u molitvi, pa uza sve nastojanje opet nećemo biti zadovoljni nekim posebnim uspjehom. Imamo se onda pravo pitati kako oni koji propovijedaju kršćanstvo bez molitve, ili žive kršćanstvo bez molitve, mogu ikako opstati. Međutim, bolje je za nas da to ne razumijemo i nastavimo usavršavati našu molitvu, naš razgovor s Bogom, u svakom dobrom smislu.Zato se imamo pravo i nadati da nas Gospodin čuje, a da nas uslišava u to smo se ne jedamput uvjerili.

Fra Franjo Mabić

 

Sv. Blaž Grličanje

    Blagoslovna molitva kod grličanja: "Po zagovoru svetoga Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog bolesti grla i svakoga drugog zla. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Amen!

Sveti Blaž je biskup Sebaste i mučenik glavosjekom poslije višestrukih mučenja. To mu je sve naredio da se učeni neki rimski upravitelj imenom Agrikola. To bi trebalo biti između 307 i 323 za vrijeme cara Licinija. Blaž je čudesno hodio vodom jezera u koje je bio određen da ga utope. S njime su bile još žene, njih sedam i dvoje djece od jedne od njih.
Svetac je poslije izbora biskupom otišao u planine u osamu umjesto u grad. Tu su mu dolazile divlje životinje i zvijeri u posjet. On je s njima postupao kao sa bolesnicima ili ranjenicima. Kada se pročuo taj glas o njemu i njegovoj takvoj svetosti šalju po njega vojnike da ga uhite kako bi ga mučili i ubili. Putom do grada svetac je obratio mnoge pogane i učinio dva velika čuda. Ozdravio je jednoga dječaka koji je imao riblju kost za dugo vremena u grlu, a drugo je čudo da je jednoj sirotnoj udovici vratio prase što ga je bio odnio vuk.
Povijest svečeva života je vezana itekako za jedan svijet seljaka, poljoprivrenkima i pastira. Povijest mu je udijelila moć liječnika, ali prije veterinara pa onda liječnika koji je pomagao ljudima i ozdravljao ih.
Već od šestoga stoljeća on je na istoku veliki zagovornik kod Gospoda i iscjeljuje bolesti grla, ali i očiju na zapadu. Jednako tako ga se drži zaštitnikom životinja i usjeva. Njegova svetkovina je na Zapadu 3. veljače, a na Istoku 11. veljače, pa se to povezuje sa prvim poljskim radovima, odnosno sa blagoslovima sjemena. Zaštitnik je Dubrovnika, Slanoga i Stona; jedne velike crkve u Carigradu, Canterburya. Posebno se slavi i štuje u Bavarskoj i u južnoj Italiji gdje su mu posvećene mnoge crkve i kapelice.
Prije nekoliko dana razmišljao sam o čemu bismo mi svi danas trebali govoriti i na što skrenuti svoju pozornost. Bavio sam se mišlju da bi bilo najprikladnije koju riječ reći o našim obiteljskim odnosima. Jer, za ovakve blagdane to nekako i najviše odgovara, budući da je cijela obitelj na okupu. Barem oni koji mogu. A za one kojih nema, moli se i priželjkuje se da što prije pristignu te nam se pridruže u svetkovanju i slavljenju ovoga blagdana. Dok sam ovo razmišljao, televizija je bila upaljena i nisam obraćao pozornost. No, najedanput mi je zapeo za oko jedan prizor iz te dječje izvedbe koji nisam mogao mimoići. I šteta što je upravo taj prizor uključen u dječju izvedbu, jer po svemu pripada za sve odrasle. I to je odlučilo da danas govorimo o obiteljskim odnosima.
Na vrata stana, u kojem majka glača rublje, a otac bezbrižno leži, pokuca i uđe njihov sin što se vraća iz škole. Prošao je kroz sobu gdje je bilo njih dvoje i produljio u svoju, ali pomalo neuobičajeno. Majka primijeti da nešto nije u redu i pođe za njim da ga upita što se to dogodilo. Sin ju je uvjeravao da nije ništa teško ni neobično. Ali kada je majka opazila zavijenu ruku, zahtijevala je od njega da kaže što to znači. Sin ju je uvjeravao da se u školi pokliznuo i daje pao na staklo te se porezao. Majka malo zastane i tišim ga glasom upita:"Sine, da se ti nisi s nekim posvađao, pa onda potukao?" Sin odmah popušta i potišten veli da se posvađao s najboljim kolegom Goranom. Netom je on to izrekao, iz druge se sobe začu otac sa svojom podukom: "Sine, ti ne znaš da svađa najviše šteti samome tebi. Sine, ti ne znaš da svađa razara samoga tebe. Sine, ti ne znaš da mržnja razdvaja ljude." U to se upetlja majka te počne i ona: "Sine, mržnja ovo, mržnja ono..." Malome nije preostalo ništa drugo nego da brižne u plač. Sada na pozornicu stupa ono glavno. Pitaju ga zašto plače, a on im odgovara kako mu je Goran rekao kako se njegov tata i mama ne vole. Otac skače i pita od koga je to mogao čuti, jer je to laž. I hrabri sina ako je istukao Gorana. Sin i dalje kroz suze odgovara da mu je Goran rekao kako je on to primijetio i zapazio mnogo puta, jer je gotovo svakoga dana dolazio u njihovu kuću, budući da su njih dvojica bili nerazdvojni kolege.
Mislim kako ne treba mnogo mudrosti da bi se zapazila poruka toga primjera koja glasi: Ne propovijedaj drugome o miru kada si ti sam u ratu. Otac i majka uvjeravaju svoje dijete kako mržnja šteti njemu samome, a njih dvoje neprestano u svađi, tako da i susjedi to mogu bez puno poteškoća opaziti. Prava roditeljska propovijed bila bi ona životna, a ne ova govorna. Upravo tu do izražaja dolazi ona naša stara životna narodna mudrost koja glasi: Otac lopov ne može sinu govoriti da ne krade, a majka lajavica ne može učiti kćerku da ne ogovara druge i da sa svima živi u slozi.
Na žalost, možda toga danas ima i previše među nama, a svi se znamo gdjekad podičiti time da smo Kristovi svjedoci i njegovi sljedbenici. A ne znamo da takvom samohvalom pred drugima samo grdimo Krista svojom iskrivljenom ljudskom slikom. I možda bi bilo bolje da nekada o tome zašutimo, jer šutnja zna i više reći nego što mislimo. Govorimo da volimo čitati Evanđelje i o njemu razmišljati. A malo kad dublje razmislimo, mi lažemo, jer svojim životom to ne potvrđujemo. To naprotiv pobijamo obiteljskim dugim nosovima. Godine nam prolaze, a da se ne pozdravimo s onim što nas je možda nekada uvrijedio. A možda i ne razmišljamo kako smo ga mi naveli da nas on uvrijedi. I nakon svega, imamo snage i hrabrosti reći svojoj djeci kako je lijepo slagati se i živjeti u miru, a istodobno smo od vlastite kuće i susjedstva napravili pakao. Zato mi se čini da onaj glasoviti njemački propovjednik Hans Lepich ima potpuno pravo kad veli: "Evanđelje nije nikakvo sredstvo za spavanje ili telefon prema Kristu da ti umiri savjest. Evanđelje je dinamit. Evanđelje je eksploziv. Ono u tebi ne smije mirno spavati. Ono mora u dobrotu eksplodirati te donijeti ljubav i mir i tebi i svima tvojima. Ako tvoje Evanđelje bude takav eksploziv, onda ti na kraju dana mogu reći laku noć. A ako ne bude, onda ti samo mogu poželjeti najgore snove i nesanicu, dok u tebi i u tvojoj duši i obitelji ne eksplodira. Kako mi možeš zaželjeli laku noć ili ja tebi, kada nas je jedno moralo iz kuće dok je drugo večeralo, da nam se pogledi ne bi susreli?! Ili ako smo bili zajedno, gledali smo jedno drugom dokazati tko je kriv?
Sve to možda ne bi bilo tako kobno kad bismo mi znali da će sutra biti bolje, i da će u našim obiteljima sutra biti bolje. Ali znamo da se uvijek vraća zarađeno. Nekima se već danas vraća, a možda je i pravo. Dok će se onima koji danas na takav način zarađuju, sutra sigurno vratiti. Kažem 'sigurno', jer smo kao gusti oblak i ne dopuštamo da nam zraka Kristove ljubavi dođe, kao što ni oblak ne dopušta da sunčana zraka do nas dopre.
Čujmo još jedan primjerić koji ste vi stariji možda i čuli, ali nije od viška ponovno ga čuti. Neki je ljdtopisac zapisao jedan ovakav događaj: "Jednog nedjeljnog jutra sjedio sam na pragu naše obiteljske kućice, a moji su roditelji nešto radili u sobi. Preko puta naše kuće bila je također jedna seoska kućica. Odjednom nasta vika i galama u toj kući nasuprot nas. Vrata se naglo otvoriše i neki mlađi muškarac izbaci nekoga starijeg koji se survao sav okrvavljen na ulicu vapijući: 'O moj Bože, što ću sada!' To je bio najstariji sin što se nedavno oženio i izbacio oca iz kuće, jer s njim nije mogao mirno živjeti. Moji su roditelji - veli pisac - istrčali iz kuće, uzeli starca, isprali mu i zavili rane, jer ga onakva nisu mogli gledati.
Ja sam ubrzo otišao od kuće i vratio se nakon ravnih trideset godina da provedem koji dan kod svojih, u kući svojih pokojnih roditelja. Sjedili smo pokraj otvorena prozora i polako razgovarali. Kad opet se začu klepet i vika u istoj kući. Sto bi to moglo biti? - upitao sam svoju rodbinu. Odgovore da u toj kući nema nikada mira. Mladi sinovi ne daju mira svome ocu. Još mi to nisu dobro ni objasnili, kad se otvoriše vrata, i ja sam imao priliku vidjeti istu onu sliku koju sam vidio prije 30 godina. Koju sam doživio kao dijete i koje se još svježe sjećam. Sin je ponovno izbacio oca na ulicu. I on je ležao okrvavljene glave točno kao i njegov otac prije 30 godina. Pritrčao sam da mu pomognem, a on je zapomagao: ... sveti ovaj, sveti onaj pomozi...."
Netko se možda od vas i nasmijao toj njegovoj zaključnoj molitvi, i to s pravom. Umjesto da je molio i razmišljao kada je tako postupio sa svojim ocem prije 30 godina, on to sada čini kada mu se vraća.
Braćo, takva molitva, a još manje takav postupak ne mogu nam ni u čemu biti primjer na dobro. Ali mogu nam kao i svaki loš primjer biti poticaj da ga ne ponavljamo i da na vrijeme uvidimo što ne bismo nikako smjeli činiti. Prisjetimo se i one Kristove: Tko mačem bije, od mača i gine.
Pogledajmo malo uokolo, pa ćemo se uvjeriti koliko su naši stari za nas znoja prolili, krvi i suza istočili po ovom nemilosrdnom kršu, buri i žezi. I to samo zato da bi nama danas i sutra bolje bilo. Ovdje sada koristi moliti Boga, zazivati svetoga Blaža, svetoga Antu i druge, ako lijepo postupamo s drugima, a posebno s onima koji su nas svojim primjerom zadužili. Obitelji naših roditelja gnijezda su ljubavi, zajedničkoga života, rada, molitve, sloge i mira. Nemojmo to podcjenjivati i ne zavaravajmo se da ćemo bez njihovih žu-Ijavih ruku i izlizanih očenaša stvoriti bolji svijet. To možemo samo njihovom pomoći, koje ćemo se rado sjećati tek onda kad je izgubimo. Ako izgubimo njihovu^fteloć, bojim se da s njom gubimo i Božju.
Čovječe, ti si stvoren za dva svijeta. Ti imaš i živiš u obitelji na zemlji. Ali Bog ti je stvorio jednu veliku i nepreglednu obitelj na Nebu, gdje živi veliki broj tvojih prijatelja. Tvoji dragi na zemlji vole te i pomažu ti živjeti. Tvoji dragi na Nebu vole te neizmjerno više i mnogo su ti korisniji. Nebeska je obitelj stvorena da bi ti na kraju uživao sreću. Ali znaj, ako u zemaljskoj obitelji ne zaradiš tu sreću, nikada je ne ćeš dostignuti. U Bogu je sve moguće. Ali ako ga ne upozoravaš u ljubavi, za tebe će biti nemoguće. Zato, još danas se obrati našem zaštitniku svetomu Blažu koji ima moć liječiti bolesne, i zamoli ga da ozdravi tvoju bolesnu i praznu dušu. Neka glavni.lijek bude ljubav prema Bogu i bližnjemu, počevši od onih s kojima svaki dan dijeliš svoj kruh.

 

Sveti Blaž - Vlaho, biskup, svetac, iscjelitelj, zaštitnik od bolesti grla...

 

fra Franjo Mabić

 

http://www.sveti-juraj.com

http://www.ppsmeditazionipreghiere.org/

Duje Bonačić ima vrhunsku stranicu. Pogledajte:
www.dbfoto.info

http://www.franjevci-split.hr/

 

 

5. nedjelja kroz godinu (B): Znakovi kraljevstva Božjega

 

Evanđelje današnje nedjelje pokazuje nam da od Boga darovano otkupljenje već u ovom životu ovdje na zemlji ima učinak. Zacijelo: mi očekujemo vječno i blaženo ispunjenje i dovršenje naše nade u nebu, kada ćemo smjeti gledati Boga licem u lice. Ipak već ovdje na zemlji tako reći daruje nam se zalog, kapara, predokus onoga što treba doći.

Mnoga čudesa i znakovi koje je Isus činio, trebali su posvjestiti ljudima: danas je došlo Božje spasenje k vama. Bog je uistinu činio velike stvari u svome narodu, on je svima koji se njemu nadaju, darovao otkupljenje. Ozdravljenja bolesnika i istjerivanje demona iz opsjednutih bili su moćni dokazi dobrote Božje, koja se očitovala u Isusu Kristu. Kraljevstvo Božje je blizu!

Isus je morao ići od jednoga mjesta do drugoga, budući su ljudi čekali na njega. Iako još nisu upoznali tajnu njegova božanstva, u kojoj je on jedno s Ocem i Duhom Svetim, ti su ljudi jednostavno osjećali: u Isusu iz Nazareta Bog nam je na jedinstven način blizu. Istinski dar kojeg su primali oni koji su vjerovali u njega, nisu bila tjelesna ozdravljenja, nego zajedništvo s Bogom. To je u sebi nešto nevidljivo budući se ispunja i događa u srcu čovjeka. "Novo srce" koje nam Bog daruje u milosti Duha Svetoga, pokazuje se također u "novim djelima", baš u djelima ljubavi. Tako nam naš Gospodin Isus Krist uvijek nanovo pojašnjava da nije dovoljno nasljedovati njega samo radi čudesa i vanjskih znakova. Obraćenje srca i vjera u njega, koja je djelotvorna u ljubavi, to je ono bitno.

Bog ne pravi razliku kakav je "predživot" provodio čovjek: bitno je da pogođena osoba počne ozbiljno raditi na svome životu u vjeri, ukoliko ju je dotakao Božji poziv! Mi ljudi često sudimo i mislimo drukčije; za nas su mnogi ljudi u krajnjoj liniji već otpisani. Mi nismo spremni pružiti tim ljudima jednu, dvije šanse ako su podbacili. "Taj i onaj je nepopravljiv." Tako i slično sudimo i ne razmišljamo kako kroz takav stav vlastite nepogrešivosti upadamo u opasnost da sami sebe isključimo iz spasenja.

Također se slično  i apostol Pavao nije štedio kao ni njegov Učitelj i Gospodin. On je u nasljedovanju Krista išao od jednoga mjesta do drugoga i ljudima navješćivao radosnu vijest o Isusovoj smrti i uskrsnuću. U čitanju smo čuli da se on tako reći dobrovoljno "učinio slugom da ih što više stekne." Neka revnost apostola Pavla za duše ispuni i nas. Bog šalje sve koji u njega vjeruju, da poruku spasenja predaju drugima.. U prvom redu ovdje se traži osobni dobar primjer. Tada ćemo moći druge uvjeravati.

Ne dajmo se iritirati kroz mnoge događaje u Crkvi i svijetu! Isus Krist i danas korača svijetom i smijemo biti njegovi svjedoci. Ljubav prema Bogu i jednih prema drugima  treba biti znak raspoznavanja sviju koji vjeruju u Isusa Krista. Iako katkad dođe do međusobnih sukoba, uvijek nanovo treba biti otvoren put za izmirenje.

U tom smislu preporučimo se i zagovoru Majke Božje Marije, Gospe Lurdske, koju častimo kao "Zdravlja bolesnih". Neka Bog pokaže svoju spasavajuću moć na svima koji trpe tjelesno i duševno; neka sve oslobodi iz tame zablude i grijeha i osposobi nas sve za novo zajedništvo iz  radosti vjere u Boga, kako bismo svima tražećima u svijetu mogli postati svjetlo koje daje nadu i obećaje život!

Fra Jozo Župić 

 

 

 

 

http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/boze_moj_sto_je.htm
http://gospa-lurdska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=677&Itemid=46
http://www.zupa-gajnice.hr/stranice/pjesmarica_d.html

http://www.zmr.hr/index4.html

http://www.cdp.hr/

http://www.tabor.com.hr/

http://www.injigo.com/

Program Injigo obuhvaća ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana (DV) kao i duhovne vježbe u šutnji od tri do trideset dana (DVŠ). Taj je Program započela u Zagrebu 1997. godine znanstvenica dr. sc. Marica Čunčić.

http://www.gotquestions.org/Hrvatski/index.html

Traži GotQuestions.org Hrvatski

Sljedeće stranice dostupne su na hrvatskom jeziku.

 

Poštovani,

predstavljamo Vam vrlo uspješnu Udrugu: Hrvatsko športsko kulturno društvo Croatia Beč.
Udruga djeluje od 1986. godine.
Posjetite njihovu web stranicu na www.hskd-croatia.com

Stranicu je izradio prof. mag. Željko Batarilo

Srdačan pozdrav

http://www.trsat-svetiste.com/index.htm

 

http://ocimadrugoga.blogspot.com/

Ovdje možete pronaći jako puno poučnih primjera. Hvala autoru.

 

 

http://www.velecasnisudac.com/hr/clanak/990/samostan-sv-nikole  

 

http://cudaprirode.com/portal/

 

http://www.rama-prozor.info/cms/index.php

 

http://www.samotnjak.com/

 

 

http://rosarioonline.altervista.org/index.php

 

http://medjugorskiglas.blog.hr/