Susret članova zbora „Fra Ivo Peran“

ZBOR IVO PERAN

IZ ZUPE SV. NIKOLE TAVELIC IZ RIJEKE

Na Kosljunu 2011

fra Ivo Peran bilten br 1-2011

Ovdje možete preuzeti prvi broj o fra Ivi Peran cijeli glasnik u PDF-u. Želimo Vam ugodno čitanje sa željom da se javite uredništvu ako zadobijete milost po njegovu zagovoru. Nije slučajno. Na Udbini su pjevači pjevali na posveti crkve njegovu Misu i pjesmu "Radost prosu se cijelim svijetom." Još je više zanimljivo da su na prikazanju izveli pjesmu od fra Stanka Škunca "Mi ti Oče prinosimo, plod s njiva kruh i vino."

Susret na Kosljunu Zbor iz Rijeke Fra Ivo Peran 2010

(klikni na naslov,dokument je u pdf formatu)

Susret članova zbora na Košljunu 2009.

Na Košljunu se je i ove godine, od 4. do 6. rujna, održao sada već tradicionalni susret članova našeg zbora i njihove uže rodbine kao i prijatelja zbora.

Na susretu je sudjelovalo tridesetak odraslih i desetak djece.

Kao i do sada, susreli smo se u toj oazi mira i tišine, na tom predivnom mjestu, radi druženja, odmora, duhovne obnove; također,  da obnovimo i učvrstimo naše stare veze, međusobne, ali i sa našim fratrima koji su nas i ove godine velikodušno i radosno primili.

Ove godine nam je predavač trebao biti novi gvardijan fra Damir Cvitić, ali zbog bolesti i boravka u bolnici zamijenili su ga fra Bernardin i fra Klement.

U svojem razmišljanju, fra Bernardin nam je živo predstavio lik fra Ive Perana, svećenika kojega su mnogi od nas poznavali jer je bio naš dugogodišnji učitelj crkvene glazbe, duhovnik, prijatelj… 

Na početku, prije razmišljanja o fra Ivi Peranu, fra Bernardin je izrazio zadovoljstvo što smo zajedno u miru i dobru sv. Franje, ali je dodao - i fra Ive Perana. Rekao je da i mi spadamo u provincijsku zajednicu kao njene proširene ruke. Ispričao nam je kako je toga dana kod stola bio jedan ugledni književnik, pisac književnih kritika, osobito visoko cijenjen u Zagrebu, prijatelj samostana, padre Mavra i njega osobno. Kod stola ga je taj književnik pitao koja je relacija „između nas i vas“.

Na to pitanje fra Bernardin mu je rekao:

 „ … da je to u proširenom smislu zbor Crkve sv. Nikole Tavelića u Rijeci, ali ne običan zbor nego zapravo, ja sam tako komentirao i padre Mavro: to je zapravo zajednica zbora svetog Nikole u Rijeci, jer ste vi stvorili jedno zajedništvo kroz dugi niz godina i sačuvali to zajedništvo kroz generacije. To je znakovito. Dakle samo naprijed. Znakovito je to kada zbor pređe u zajednicu, dakle niste nužno ni članovi Trećeg reda; neki jeste neki niste, nije nužno, ali da biste bila zajednica potrebno je nešto što vi… (živite?) … Zašto na Košljun? kažem ja … : znate ovo je  njihova želja da godišnje barem jedanput budu zajedno s nama. Dakle da se stvori to zajedništvo između nas i vas, odnosno mi onda postajemo proširena zajednica. To mu se jako svidjelo, a još mu se više svidjelo kad je vidio vaša lica i vašu vrlo interesantnu dob, rekao je ima starijih, ima srednjih, a ima i mlađih. I to, znate, čovjeka koji gleda sa strane, možda vi to ne doživljavate kao neki čovjek sa strane, koji uostalom ima jaka zapažanja - to je zapravo jedno svjedočanstvo. Evo, i zato mi se čini da ovaj zbor, ova zajednica, zapravo ovdje svjedoči.“

Pokrenut postupak za proglašenje blaženim i svetim fra Ive Perana

U nastavku nam je fra Bernardin govorio o fra Ivi Peranu i o postupku za njegovo proglašenjem blaženim i svetim koji je započeo prije par mjeseci, a koji vodi upravo on kao vicepostulator.

Zašto govor o fra Ivu Peranu?

„ … zato jer je uskoro njegova obljetnica, on je umro 14. rujna na blagdan Svetoga križa, međutim mi komemoraciju slavimo u najbližu subotu uz taj dan, dakle najbliža subota to je 12. rujna, danas osam dana, i ja sada pozivam da vi koji budete mogli doći kolima, dvoje, troje, kako budete mogli, ja sam mislio da bismo vaš susret upriličili baš za proslavu obljetnice, to može biti u jednoj narednoj godini, …“

(…) „No za tu priliku mi smo odlučili da to učinimo na jedan vrlo znakoviti način, s razloga što smo, evo, prije par mjeseci pokrenuli postupak za beatifikaciju padre Iva Perana. Taj posatupak je zapravo jedan posao od velikog značenja i već sama činjenica, pazite, sama činjenica da se za jednu osobu, za jednoga fratra ili u ovom slučaju i za drugoga, da se pokreće postupak za beatifikaciju ili za proglašenje blaženim i svetim, sama ta činjenica govori nevjerojatno mnogo o čovjeku. Nikad se ne može pokrenuti jedan postupak ili proces za nekoga za koga nema razloga, dakle da nema težine.“

U razmišljanju što bi bio razlog za pokretanje postupka za beatifikaciju fra Bernardin je istaknuo da se taj razlog sabire u zahtjevu instrukcije Mater Sanctorum koja ističe da se postupak za proglašenje blaženim i svetim može i smije pokrenuti za osobu koja uživa glas svetosti. A od fratara koji su živjeli u zadnjih barem stotinjak godina provincijska zajednica je ocijenila da jedan takav postupak zaslužuju fra Ivo Peran i fra Franjo Vlašić.

Da bi nam još više dočarao i približio osobu fra Ive Perana, u nastavku je fra Bernardin odgovorio na nekoliko pitanja koja se gotovo sama po sebi nameću kad se govori o franjevcima i franjevaštvu danas. Na ta pitanja, najbolji,  najautentičniji odgovor dao je fra Ivo – svojim životom.

 „Franjevački poziv, to je fra Ivo Peran. Dakle, gledaj fra Ivu Perana, to je franjevački poziv. … umjesto pustih silnih knjiga, spisa, izvješća, govora o njemu - osoba … Što je franjevački poziv? Fra Ivo Peran. Fra Ivo Peran u svojoj nevjerojatnoj vjernosti tom pozivu. … on je naprosto uživao biti franjevac. On je bio radostan što je franjevac. On je bio radostan što je mogao slijediti svetoga Franju u malenosti, u siromaštvu, u zavjetima, u zajedništvu, dakle, zajednica je bila obogaćena jednom takvom osobom, fratrom. … na pitanje što je franjevački poziv - fra Ivo Peran. To je iz prve, kad ga pamtimo, gdje god je bio, je li riječ da u samostanu živi u redovničkoj zajednici, na molitvi, u radu, da putuje, evangelizira, da vodi zbor na Puntu, Krku, u Rijeci ili pak na Nacionalnim kongresima, … on je bio radostan i jednostavan čovjek, naprosto, jednostavno, reklo bi se ispunjeni fratar. (…) Dakle na pitanje što je franjevački poziv, ja mislim da smo na istome: to je fra Ivo Peran.

Ili na drugo pitanje, ovo je pitanje sada znakovito … Je li redovnički poziv, danas u našem vremenu u 21. st. koristan potreban i suvremen? I sad znate kako bi ja na to pitanje odgovorio – da, fra Ivo Peran. Je li danas taj poziv koristan? Da, imamo dokaz za to, imamo osobu koja je pokazala, dakle cjelovitim svojim životom, da je taj poziv koristan; jer je malo ljudi, doista malo, na žalost malo i fratara, za koje se može reći da je to korisno. Pazite, što je korisno. Je li korisno, na primjer kada se podigne nivo življenja, materijalnog življenja? Korisno je to, potrebno i pravedno. Ali tko može biti koristan za pomak u kvaliteti življenja, smisla, čovjekova smisla? Tko? Sveti čovjek. Dakle, na pitanje je li koristan redovnički poziv danas – da, fra Ivo Peran je odgovor. I da je to tome tako svjedoče toliki, recimo da se spomenemo njegovih slavnih auto-stop putovanja. Pamte ga vjernici, pamte ga nevjernici; pamte ga Hrvati, pamte ga svi narodi. On bi se ukrcao u koga god koji je prolazio. Miljenik, - fratra bosa i po kiši sa nekom lumbrelicom koja ga jedva pokriva, jeli, i naravno da će svaki dobronamjeran čovjek reći: pa ovoga treba uzeti, ovaj ne vara. I sad, je li koristan taj poziv? Baš u tim situacijama, da istaknem samo to, on je bio izvanredno korisni savjetnik. U tim situacijama su se rodile posve spontano, nitko to nije namjeravao, da bi on tada, zapravo, jer je bio autentičan, bio osoba kojoj su se ljudi povjeravali i da su nastajali kontakti koji su kasnije završili ishodom krštenja, vjenčanja itd. Da je bio svjedok, to znači biti koristan. I u tom smislu to znači biti potreban. I to znači biti suvremen.

(…) zatim recimo treće. Ima li kakve radosti u redovničkom pozivu? Pazite, to se pitaju mnogi koji ne znaju o nama ništa. Pa onda sa čuđenjem gledaju: može li to danas postojati, ima li to ikakva smisla i može li tu biti kakve radosti? Za ljude koji su daleko od kršćanstva … to može biti kakav kuriozitet, znate, da vide fratra u habitu. Ali se redovito pitaju kakvog to smisla ima i ima li tu kakve radosti. I što mislite koji je odgovor? Fra Ivo Peran. Tko je bio radosniji čovjek od fra Ive Perana? Ko je bio radosniji čovjek? (…) i da li redovnik može biti radostan čovjek i to rekao bih najradosniji čovjek? Odgovor je, kako? Fra Ivo Peran. Ja bih, dakako, mogao sada spomenuti i druga imena, … imena svetih kroz povijest, dakako.

I još jedno pitanje koje je zapravo ključno i koje je rješenje svega. Odakle snaga za život u redovničkom pozivu? Odgovor znadete. Ja ću opet reći fra Ivo Peran. Ali kako? S naslovom koji smo stavili na njegove zatvorske memoare „S Kristom i u smrt“. … Dakle, odakle snaga? S Kristom, po Kristu u Kristu! … Kad kažemo s Kristom, po Kristu i u Kristu onda to kažemo … i s blaženom Majkom, onda to kažemo sa sv. Franjom itd … snaga je u hodu s duhovnim svijetom naše vjere i našega franjevačkog poziva. … A ima li tko ko je to pokazao? Odgovor je: fra Ivo Peran. Dakle, ja bih mogao nizati i dalje ovakva pitanja i dao bih vam ovaj isti odgovor. Evo, i to je razlog … zašto smo mi pokrenuli postupak za beatifikaciju … ili za proglašenjem svetim našega padre Iva.“

U vrijeme boravka na Košljunu, već po običaju, posjetili smo i grob fra Ive Perana otpjevali neke njegove pjesme i prisjetili se nekih momenata iz njegovog života.

Razmišljanje o blagoslovu

Drugi dan nam je misao, razmišljanje o blagoslovu odražao fra Klement.

Fra Klement nam je pojmovno ali iznad svega sadržajno približio pojam blagoslova da bi se na kraju, kao zaključak, zaustavio na padre Ivi Peranu, ali ne kao takvom nego, zapravo, na svakom čovjeku koji tako živi.

Neki momenti iz fra Klementoog razmišljanja:

Vi ste čuli toliko puta i vi sami ste rekli: sinko Bog te blagoslovio. Kad čitamo psalme, na svakom koraku susrećemo u psalmima: Blagoslovljen Bog, Bog nas blagoslovio itd. Stari zavjet je krcat tih blagoslova. … Na prvoj stranici Biblije čitamo: …i Bog ih blagoslovi. Dakle, na početku čovjekovog postojanja na njega silazi Božji blagoslov. Abrahama Bog poziva u nepoznatu zemlju i  obećava mu da će on biti njegova sigurnost. Jedina sigurnost Abrahamu je bila Božja riječ, obećanje… 

Uz blagoslov u Svetom pismu često stoji i prokletstvo, koje znači odjeljenost, neživot, nesolidarnost, nepripadanje nikome. Zato će Mojsije kazati: stavljam pred vas blagoslov i prokletstvo, život i smrt. Blagoslov, ako živiš i vršiš zapovjedi koje ti dajem, ako ostaneš u zajedništvu, u savezu s Bogom, to je za tebe blagoslov; ako ne budeš to vršio to će biti za tebe prokletstvo; isključit ćeš se, izopćiti ćeš se sam, to znači područje smrti.

Isus će upotrijebiti tu riječ: …“dođite k meni blagoslovljeni od Oca moga…“ primite u dar zajedništvo…; kao i onima drugima: „Idite od mene prokleti…“, odijeljeni, ne pripadate meni, ne pripadate ovoj zajednici. Blagoslov - zajedništvo života, sve ono što daje sigurnost jednoga plemena, i prokletstvo - biti isključen iz toga, dakle, područje smrti. Zato toliki znaju reći da su oni koji su u paklu prokleti jer su isključeni iz života. Kao ekstremi, te dvije riječi, taj binom - blagosovljen i proklet - jedna drugu prate kroz Bibliju sve do Isusa Krista. Podignut na razinu odnosa s Bogom, blagoslov - to zapravo znači biti sa. „Bog je tako ljubio svijet da je svakog tko u nj vjeruje…“  Ta solidarnost Boga sa čovjekom, kad čovjeka Bog, po Isusu Kristu, izvuče iz stanja odijeljenosti, iz stanja prokletstva, iz stanja udaljenosti od Boga, onda, po Isusu Kristu, mi primamo taj blagoslov. Bog nam nudi tu sigurnost, tu solidarnost, taj život nam nudi, jer je Bog s nama solidaran, tj. - je za nas. Bog je u sebi dostatan ali s nama stvorenjima je solidaran i nije poštedio ni svoga Sina nego ga je dao za sve nas. Zato će sv. Pavao, kao teolog blagoslova, reći: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas blagoslovi svakim duhovnim blagoslovom u Isusu Kristu…“. Ta Božja blizina, taj blagoslov Božji, taj život koji nam daje Bog, jest u osobi Isusa Krista. I tko ulazi u zajedništvo osobe Isusa Krista ulazi u taj blagoslov – u stanje ili područje života.

Mi na puno načina i iz puno prilika kažemo: Božji blagoslov…, Bog nas blagoslovio, Bog te blagoslovio, blagoslivljam Boga… Postavlja se pitanje tko koga blagoslivlje? Tko kome što daje? Mi Bogu ne možemo dati život ali ipak to kažemo; i Biblija to govori, doduše, najčešće pasivno: Blagoslovljen Bog. Od koga Bog može biti blagoslovljen kad je on izvor blagoslova? Znači, riječ blagoslov ima više značenja. U Svetom pismu neka riječ može imati više značenja, prema kontekstu u kojem je upotrijebljen. Kad taj kontekst uočimo, tek onda vidimo bogatstvo te riječi koja izlazi od Boga i što je sve Bog za nas, mi za Boga, jedan za drugoga itd.

Kao prvo, u materijalnom skoro smislu, blagoslov je ne samo solidarnost, život itd. – blagoslov je dar –  dar, baš u materijalnom smislu riječi. Blagoslov, hebr. berekah, prepoznaje se bilo kao dar, bilo kao zahvaljivanje, bilo kao blagoslivljanje - uvijek je ista riječ. Ona je, rekli bismo,  višeznačna, ovisno o kontekstu, ali uvijek se svodi na izvor. Zašto? Jer od izvora izlazi taj dar, a to je Bog. I onda i u materijalnom smislu znači ono što izlazi od Boga. Kad taj dar podignemo na razinu odnosa s Bogom – sam Bog, kao osoba, je nama dar. I evanđelje će reći: „Bog je tako ljubio svijet da nam je darovao svoga Sina…“.

(Jakov pita Boga da mu dade koji izvor da može piti vode…i taj dar upućuje na Boga…)

Dar znači i zahvaljivanje, davanje hvale; isto riječ berekah. Berekah je silno bogata riječ, teologija; slično kao što je riječ šalom ne samo mir nego jedna cijela teologija, riječ bremenita sadržajem. Tako i davati hvalu, zahvaljivati. Netko mi daje dar i ja mu zahvaljujem što me spasio; nešto mi darovao o čemu praktički ovisi moj život; kao onaj kojemu je netko darovao izvor u pustinji i sačuvao mu život od propadanja. I s tim darom ulazi u zajedništvo s tim čovjekom ili zajednicom koja mu je to darovala. Taj dar ili zahvaljivanje stvara zajedništvo, stvara, možemo reći, novi odnos, stvara jedan novi klan u kojemu se ja osjećam siguran. To je područje života. Kad to izdignemo na nadnaravni odnos s Bogom - mi Boga hvalimo; berekah, slavimo, blagoslivljamo; ne da on treba naš blagoslov nego ga hvalimo radi toga što je on nas blagoslovio. Dakle, blagoslov znači: solidarnost, život, zajednicu, dar, zahvaljivanje ili davanje hvale.

Kad ja dajem nekome hvalu to znači da priznajem da ovisim o njemu; ili mi je dao neki predmet nužan za život ili novac nužno potreban za život ili mi je dao izvor u pustari, nužan za život; ja s njim stvaram zajedništvo; na neki način pokazujem jednu, skoro, ovisnost o njemu; imam razloga da ga hvalim i da mu zahvaljujem. Kad to dignemo na razinu odnosa s Bogom možemo shvatiti što to znači Bogu zahvaljivati, Boga blagoslivljati. Ulazim u njegovo zajedništvo po onom daru koji mi je on dao i ja mu dajem, vraćam hvalu; a to je područje moje slobode. Čovjek koji nije slobodan ne zahvaljuje, nema temelja, ne može zahvaljivati. Kad čovjek unutra nije slobodan, kad je zarobljen od mnogih uvjetovanosti, teško da može zahvaljivati, jako teško ili nikako. Bog traži našu nutarnju slobodu da ga slobodno prihvatimo, da slobodno prihvatimo taj dar. Kao što je Mojsije govorio narodu: „Stavljam ispred tebe blagoslov i prokletstvo; oganj ili vodu, život ili smrt. Gotovo strastveno i bolno: Biraj Izraele život. Boga slavimo svojom slobodom jer nas je stvorio slobodne i kao slobodni Bogu odgovaramo tom hvalom. To je pravi odnos. Nema pravoga odnosa bez slobode.

Kad je sve to tako, onda dolazimo do onoga vrhunca zahvaljivanja da se sam Bog pobrinuo pronaći, dati nam sredstvo najvećeg mogućeg zahvaljivanja Gospodinu ili davanje hvale Gospodinu – a to je euharistija; gdje nam Bog daje svoga Sina kao najveći dar, solidarnost, život, zajedništvo – u euharistiji. Euharistija znači zahvaljivanje; prevedena sa grčkoga znači davanje hvale. I to mi je dao svojim vlastitim riječima, a to je prikazivanje tijela Gospodina Isusa Krista u liku kruha i vina jer je on to tako želio. Bog je tako želio. Dakle, dao nam je u ruke ono što je on sam stvorio i što je sam sebe predao, sam sebe dao da mi preko toga zahvaljujemo Gospodinu. To su njegove riječi, to nije naš izum. Euharistija nije ljudski izum, nego samo prihvaćanje toga velikog dara Božjega – Isusa Krista, koji jedini može Bogu dostojno zahvaljivati i mi, pridružujući se tome i sudjelujući aktivno u euharistiji, mi sami postajemo hvala, živa žrtva Gospodinu. Euharistija koja hoda ulicama jer euharistija znači davanje hvale. Kad smo mi kao živi ljudi sudjelovali u euharistiji i postali živa euharistija, onda mi izlazimo iz crkve i ulazimo u veliku Crkvu, zajedništvo vjernika, svakog čovjeka; svaki čovjek je hram Boga živoga; svaki čovjek je Crkva, jer je tu Bog; mi smo Bogonosci, Bogozahvalitelji, Bogoslavitelji.

Evo, takav je bio jedan čovjek kojega vi dobro poznajete, koji je cijelim svojim životom slavio Boga, apsolutno neponovljiv, jedinka u svemiru. Bog ima strpljenja sa mnom onakav kakav jesam, ali od mene traži ući u svoju slobodu, da se ja slobodno za nj opredjelim, da prihvatim taj dar koji je on sam – euharistija, koji je on sam u svojoj riječi i sve ono što mi daje kao Bog koji me ljubi u Isusu Kristu. Koliko ću ja uspjeti, koliko ću biti ta živa euharistija, živo zahvaljivanje, dakle, ovisi o mojoj slobodnoj volji, odnosno o mojoj slobodi kojom ja prijanjam za taj Božji dar, tu Božju ponudu. Ima ljudi koji su nam stavljeni kao primjer, kao paradigma. Krist je vrhunska paradigma, svaki je čovjek svetac paradigma, za mene smrtnog čovjeka je hodio ovom zemljom, koji je živio sa mnom; evo, gledajući njega gledam na koji način je on postigao primanje tih darova i odgovarao na te darove u svojoj slobodi u svom slobodnom prihvaćanju Božjeg dara. Svaki odgovor i svako davanje hvale nosi jedan znak a to je – križ.; to znači – žrtva. Što je Bog od Abrahama tražio? Daje mu zemlju, daje mu sina i na koncu - „idi ga žrtvuj“. Biti spreman i to. Dao sam ti ga, moraš mi ga žrtvovati; znači, ne smiješ ga sebi prisvajati; ni svoju slobodu sebi ne smijemo prisvajati, jer onda sebe stavljam na pijedestal i sebe proglašavam božanstvom i kao mjerilo. Tako je jadni Adam povjerovao zmiji; mislio je da je on gospodar, da on može stvarati zakone dobra i zla i onda je vidio da je skliznuo; onda se osjetio gol; znači, izvan sfere Božanskoga smo goli, nema ništa na nama što može privući; a sa Bogom smo zaodjenuti Božjom jakošću i milošću; ne onom pregačom od smokava, ne, nego zaodjeveni Isusom Kristom.

To bi bio onaj čovjek o kojem smo jučer razmišljali; i kad kaže netko, npr. otac sinu: sinko ja te blagoslivljam, zazivam taj Božji dar na te, da budeš sretan u životu, taj život zazivam na te; život, koga ja nisam gospodar, nisam gospodar tog dara, nego taj život zazivam na tebe; kad roditelji blagoslivljaju svoju djecu ili kad se mole zajedno ili kad zajedno slave Gospodina.

Priredio Milan B.

„ZNAKOVITO JE TO KAD ZBOR PREĐE U ZAJEDNICU“

Budući da je prepoznata, ali i prvi put od nekog autoriteta sa strane i izgovorena, naša težnja i nastojanje da kao župni zbor izgrađujemo i gajimo jedno zajedništvo, i to kroz dugi niz godina, … i  kako je rekao fra Bernardin: „Znakovito je to kad zbor pređe u zajednicu“  (Košljun, 5.09.2009.)

Stoga smo željeli da taj prijelaz nekako naznačimo. Najprije smo zaželjeli da u naš naziv ugradimo imenicu „zajednica“ a onda je fra Bernardin spontano predložio da se zovemo po fra Ivi Peranu koji je bio naš dugogodišnji učitelj i kojega mnogi dobro poznajemo…

Na prijedlog fra Bernardina, nekadašnjeg Provincijala naše provincije, radosno smo prihvatili da se naš zbor od 5.09.2009. zove:

Zbor „Fra Ivo Peran“ župe Svetog Nikole Tavelića

Tako nam ta promjena imena naznačuje našu nekadašnju i sadašnju vezu sa fra Ivom Peranom i istodobno naš znakoviti prijelaz iz zbora u zajednicu.

Svako zajedništvo je dar koji je potrebno zahvalno prihvatiti, prihvaćati, njegovati i dalje izgrađivati nastojanjem svakoga od nas a uz pomoć Božju i zagovor BDM, sv. Cecilije, a Bogu hvala i uz zagovor fra Ive Perana.

Božje tajne ne možemo shvatiti, možemo im se samo klanjati. Tu spada i euharistija. Ne opterećujte se predavanjima, već se klanjajte. Pozdrav

Ljubiti Boga ne znači o njemu sve znati, nametati mu se molitvama, uvjetovati ga svojim planovima, nego prije svega uživati u njegovoj blizini, radovati se i predati njegovu čovjekoljublju, vršiti njegovu volju i u tome naći svoju hranu i mir.

Ove lijepe i duboke misli poslao nam je fra Damir Cvitić iz bolnice, da ih pročitamo, jer zbog bolesti nije mogao voditi naš susret na Košljunu.

IZLET ŽUPNOG PJEVAČKOG ZBORA

SV. NIKOLA TAVELIĆ

Gorski kotar 23. 05. 2009.

Polazak je ispred župne crkve 23. 05. 2009. godine u 7,45 h. Za izlet je prijavljena 31 odrasla osoba i 5 djece. Prijevoz je organiziran sa osobnim vozilima.

Nakon okupljanja krećemo prema riječkoj zaobilaznici na koju se uključujemo preko novog ulaza sa ceste A. Barca (kraj Plodina). Zaobilaznicom se vozimo do Grobničkog polja gdje prije naplatnih kućica silazimo sa autoceste i vozimo se starom cestom prema Delnicama. Oko 8,45 h dolazimo u park šumu Golubinjak kraj Lokava. Tu se zadržavamo 45 min u obilasku i razgledavanju. U 9,30 h je polazak prema Delnicama i Lovačkom domu sa ograđenim gaterom u kojem se nalaze jeleni lopatari, ovdje se  zadržavamo15 min. U 10,00 h je polazak prema Skradu i Zelenom viru. U zaštićeni krajolik Zeleni vir dolazimo u 10,45 h gdje je predviđeno razgledanje i odmor do 12,15 h kada krećemo prema brdu Petehovac iznad Delnica i Lovačkoj kući Polane gdje nas očekuje ručak u 13 h. Nakon ručka obavezno je druženje i razni sportovi na otvorenom sve do polaska kući u popodnevnim satima. Radi boljeg doživljaja veličanstvenih prirodnih ljepota donosim kratak opis lokaliteta koje ćemo danas obići.

PARK ŠUMA GOLUBINJAK

Nalazi se neposredno uz autocestu na geomorfološki vrlo zanimljivom prostoru i izuzetan je dar prirode. Prostire se na 50 ha površine. Lijepe i slikovite sastojine bukve, jele i smreke s pojedinim vrlo visokim (preko 35 m) i debelim stablima na podlozi gromadnog vapnenca daju ovom predjelu i svojstva osobitog rezervata šumske vegetacije. Ovdje se ističe divovska jela nazvana ''Kraljica šume''. Promjer joj je 140 cm  po izmjeri iz 1988. g. Visina joj se procjenjuje na 37 m, a drvna masa je 28,46 m3.

U park šumi su i dvije atraktivne špilje: ''Ledena '' i ''Golubinja''. U ledenoj špilji snijeg i led se zadržava do ljeta pa često i u ljetnim mjesecima. Špilja ima dvije galerije, a zbog strujanja zraka i smještaja špilje temperatura ljeti ni zimi ne prelazi 6-8 stupnjeva Celzija. Golubinja špilja je dobila ime po golubima dupljašima.

Park je službeno proglašen 1961.g. a nalazi se u rasponu od 730 do 800m nadmorske visine. Uređenje parka počelo je šezdesetih godina, a ondje je smješten i prostor za natjecanje šumskih radnika – drvosječa koji je udomio mnoga zapažena državna natjecanja, zadnje je bilo 2007. godine. Diljem parka postavljeni su uspjeli radovi poznate lokvarske kiparske radionice.

Tu su se održavala sportska natjecanja, sokolski susreti pa je zapaženo spomen-obilježje na stijeni koje obilježava održavanje susreta 1925. g. povodom godišnjice krunidbe kralja Tomislava.

ZAŠTIĆENI KRAJOLIK ''ZELENI VIR''

Područje Zelenog vira je proglašeno rezervatom 1962. g. Prvi puta se spominje 1884. g. kao izletište za hrabrije izletnike. Izletište se nalazi na 302 m nadmorske visine.

Zeleni vir je snažan izvor na dnu plitke, prostrane špilje nad čijim su se ulazom nadvile okomite stijene visoke 70 m, niz koje se ruši živopisan slap stvarajući blistavu vodenu zavjesu. Zeleni vir je dobio ime po zelenkastoj boji vode u jezercu koje nastaje u spilji.

Druga atraktivnost je 800 m dugačak kanjon Vražji prolaz. Mnogi ga smatraju jednim od najljepših prizora u našoj zemlji. Kroz usku guduru-sutjesku, široku oko 2 m, među stijenama visokim stotinjak metara, probija se gorski potok Jasle. Voda je milenijima izjedala kamen da bi prokrčila ovaj prolaz koji zadivljuje snagom vodene stihije i divljinom vrletnih stijena. Nad njim na metalnim nosačima usječenim u stijenu napravljeni su mostići i stepenice kojima se prolazi. Tu tek sredinom ljeta do korita pritoka mjestimice nakratko dopru sunčeve zrake. Stijene su mjestimice pokrivene mahovinom, a na terasama po kojima se kreće divljač, najčešće divokoze ima trave i šumske vegetacije.

Na kraju Vražjeg prolaza nalazi s posebnost nazvana Muževa hižica. Ova spilja se nalazi iznad zaravni kojom završava Vražji prolaz, blizu kućica za odmor. Prema narodnoj predaji, za vrijeme najezde turaka oko 1525 tu se dijelom sklonilo stanovništvo ovog područja. Gospodar skupine ljudi u spilji bio je muž – muškarac, pa je po tome dobila i naziv. Spilja je prostrana i dugačka oko 200m i bogata je sigama, na kraju spilje nalazi se jezerce. U tom jezercu približno u isto vrijeme kada i u postojnskoj jami pronađena je čovječja ribica.

S poštovanjem, Slaven Kulić

Draga Irma!

Žalosna srca opraštamo se od tebe:  tvoja obitelj, susjedi, prijatelji i župljani svetog Nikole Tavelića.

Svima nama bila si primjer iskrenosti, ljubavi i radosti. Voljela si svoju obitelj. Odlazak na svete mise i svoj crkveni zbor u kojem si pjevala.

Pjevat ću gospodinu svom dok živim ja!

Pjevat ću hvalu Bogu svom dok traje mi dah!

Moje misli o njemu biti će ljubav.

Veselim se, pjevam Gospodinu svom.

Veliko zadovoljstvo našla si na svom novom radnom mjestu. Tako si bila sretna što možeš dati sve od sebe, ali nažalost bolest je bila jača i spriječila tvoja daljnja ostvarenja.

Vjerovali smo u tebe da ćeš uz molitve i dragog Boga pobijediti ali u tome nisi uspjela.

Voljela si naš grad i sve koji smo s tobom živjeli, ali u tvom srcu uvijek je bila i tvoja Podravina. Maštala si o svom povratku da još koju godinu tamo proživiš sa svojom obitelji i rodbinom, ali tvoje želje se nažalost neće ostvariti.

Irma, tvoj prerani odlazak primili smo teška srca s tugom i žalosti ali smo radosni što smo te imali.

Draga Irma, opraštamo se od tebe s velikom tugom. Neka te čuvaju anđeli i neka ti je laka Podravska zemlja.

Hvala ti za sve što si za nas učinila.

Neka ti dragi Bog bude vječna nagrada.   Počivala u miru.

Oproštajni govor održao gosp. Šime Jurić u ime «Zbora sv. Nikole Tavelić»

Duhovno-rekreativni susret članova Župnog zbora na Košljunu 2007.

    I ove godine, od 31. 08. do 02. 09. 2007., susreli su se članovi Župnog zbora Župe sv. Nikola Tavelić i prijetelji zbora na Košljunu. Ovo je šesti uzastopni susret na kojem je sudjelovalo pedesetak sudionika (u petak i subotu trideset odraslih i desetak djece, a u nedjelju nam se pridružilo još desetak sudionika). Košljun je već sam po sebi oaza mira i dobra. U takvom ozračju imali smo priliku duhovno se obnoviti i odmoriti ali i naći više vremena jedni za druge, za međusobno druženje. Bilo je vremena i za kupanje.

    Kao i ranijih godina, i na ovom susretu zajednički smo pohodili groblje na Košljunu i pomolili se za pokojnike osobito za našeg dugogodišnjeg učitelja blagopokojnog fra Ivu Perana, „radosnog brata svih ljudi“, za kojega je nedavno naš Provincijal obznanio da je u tijeku priprema kauze za njegovu kanonizaciju. Tome se svi radujemo. Fra Ivo je bio i voditelj našeg prvog duhovno-rekreativnog susreta na Košljunu. 

    Za duhovni dio susreta, ove godine, pobrinuo se fra Bernardin (nedavno je napisao fra Ivin prvi kratki životopis), koji se je rado odazvao na naš poziv, te nam predstavio fenomen globalizacije pod temom: „Duhovnost i globalizacija“. Evo nekih važnijih naglasaka iz njegovih predavanja:

    Uvod:     

    Globalizacija je pojam novijeg doba, dolazi od riječi Globus – čitav svijet. U tom važnom pitanju ima razloga za zabrinutost, u mnogim segmentima plaši osobito znanstvenike, ali globalna ideja je zapravo kršćanska: …“krstite sve narode…evo ja sam s vama do svršetka svijeta“. Isus neprestano naglašava ideju svih naroda na zemlji, to je globalna Kristova misao, globalno Kristovo djelo.

    Mi živimo u svijetu nametnute globalizacije. Svijet globalizacije ubrzano raste kao neizmjerni ocean koji se neprestano širi. Arhitekti globalizacije gube kontrolu. U ekonomiji: širenje lanca ekonomske moći…; u Politici: nestala moralna Božja načela…, u Europskom ustavu se ne spominje kršćanstvo…; u medijima: ne govori se o moralu, pedagogiji nego o slobodi medija koja je zapravo – kaos; dominira krilatica: „svatko ima pravo odlučivati za sebe“; inflacija sekti, sve su vjere jednake…;u medicini: sloboda znanstvenog istraživanja, bioetika – izmiču kontroli…;ljudska prava: zastupaju se prava „jednospolnih brakova“…;sve se širi poput eksplozije…;

    Što ćemo mi mali ljudi? Proklinjati, zdvajati, očajavati…Ne! Dobar put za kršćanina je: sabrati se, ploviti, ostati na Kristovoj lađi…; Ne ići sam! Ne ići u sumnjivim lađama! Globalizacijskom oceanu ne znamo kraja, zato je važno ploviti u Kristovoj lađi koja ima nebeskog i zemaljskog voditelja. Krist nije rekao ostanite nego idite – hodajte – plovite ali mi znamo naš put, lađu i kriterije.

    Tamna strana globalizacije

    Kralj Salamon od Jahve traži Mudrost da može „razlikovati dobro od zla“. I mi smo dionici globalizacije sudionici tog procesa.

    Globalizacije bez Boga prerasta u ljudsko čudovište. Plaši i roditelje…Koji su to negativni naglasci, tamne strane – nekoliko glavnih činjeničnih procesa:

    1. Poremećaj razlikovanja dobra i zla. Iako je bilo teških vremena i prije, nikad u povijesti svijeta nije došlo do takvog poremećaja…presjekao se oslonac (Bog) koji povezuje nebo i zemlju. Mi smo nositelji Božje slike i nosimo tu sposobnost razlikovanja dobra i zla. U ranijim vremenima bili neki zakoni vjere… u povijesti nema ljudske zajednice bez religijskih normi…

Prekid s vertikalom. Dolazi do druge činjenice, do prekida s čovjekovom vertikalom, ali danas u masama (masovni poremećaj razlikovanja dobra i zla…i kod sterih i kod mladih…). Vrijednosti Dekaloga danas su prestale biti temelj. To je najveći uspjeh sotone u povijesti svijeta. Sve to se događa osobito preko medija. Po medijskoj školi mladi gube sposobost razlikovanja dobra i zla…događa se dnevna zagušljivost globalizacijskog trenda…

U djelu „Europa“ upozorava današnji Papa da Europa mora stati na čvrsto tlo koje je čovječanstvu zajedničko u dubini, a to je Dekalog kao najprihvatljiviji u čovječanstvu.

    2. Pogubno poimanje slobode. Francuska revolucija je proklamirala: Liberte, Egalite, Fraternite, (To su najdublje kršćanske vrednote!) ali bez Boga i zato je nanijela čovječanstvu strahovito zlo. A u ime slobode je došlo do diktature slobode i to diktaturom relativnosti (Ratzinger). U ime slobode više ništa nije sigurno ni čvrsto. Umjesto Dekaloga, Božjega u nama, koje se ne može dokinuti jer je to Božji dar, objavljen, Božja slika u nama, …Ta „sloboda“ proizvela je užas kaosa. Proklamira se sloboda od Dekaloga. Zaboravlja se proklamirati slobodu ZA. Tu su žrtva mladi. Sloboda od roditelja, od zakona…A mediji nemaju odgovornosti nego siju floskule na koje se hvataju mlade mase…Kako se došlo do tih posljedica globalizacijskog procesa? Ratzinger kaže da je došlo do dijeljenja između razuma i vjere. Čovjekov razum je umoran, sam sa sobom, došlo je do prekida s Bogom…to ne kaže samo Papa i katolici nego najveći umovi čovječanstva: potrebno je opet povezati razum i vjeru.

(Ove dvije prve činjenice su kapitalno teške)

    3. Agresivna nametljivost „kutija zla“ (tv-emisije…) su uzrokom istim razlozima odvajanja čovjeka od Boga. Pogodujem ljudskim pohotama da bih zaradio a ne pitam se kamo to vodi. Najveću moć danas imaju „kutije zla“ – diktatura medija. Neće biti Hitlera, Staljina ali ne nestaju diktature. Danas je to mnogo perfidnije. Diktatura medija je jednako pogubna kao i kad neki diktator šalje ljude u Sibir.

To mladima mora reći ljubav u očima roditelja, svećenika, učitelja…

    4. Gutanje malih naroda i malih kultura od velikih. Danas je to tako izazivalački da je nesnošljivo. Mali postaju neopazice sužnjevi, robovi. Američki način hrane ili odjevanja preplavili su svijet. Način razmišljanja postaje način svih malenih. Nameće se preko šansone, filma, interneta. Sreća da se stvara otpor malih. Etno kultura. Potrebno je i malima priznati dostojanstvo.

Sve ovo se pretvara u najtamniju stranu Globalizacije: Politika sile radi profita! Te ratove uglavno vode veliki.

Atak na Crkvu je strašan, sotonski. Crkva jedina brani vječne vrednote. Danas je potrebno biti ponovno svoj, ne plašiti se etikete: konzervativan.

    Svjetla strana globalizacije

    Kršćani bi trebali slijediti model koji je Krist izrekao.

    1. slika iz evanđelja po Luki:  „Duh Gospodnji na meni je…on me posla proglasiti sužnjima oslobođenje….“ Tekst kazuje što je kršćanska globalizacija, božanski, nepatvoreni oblik globalizacije. „Da svi budu jedno“…Sažeto: Oslobođenje a ne zarobljavanje – ali to u jednom dubokom molitvenom stanju, sebe vidjeti u tom svjetlu. Primjer u Kani: Krist oslobađa od nevolje u konkretan čas… Oslobađa grešnicu; osloboditelj koji uskrisava sina udovice, koji govori prispodobe o Bogu kao Ocu. Trajna Isusova želja je i trajni čin. Što govori to i čini. Sve je sada.

    2. slika iz poslanice Galaćanima: „više nema Židov i Grk, muško i žensko…“ sveopće tj. globalno oslobođenje. Prekida se razlika po dostojanstvu, bilo da sam učen ili neuk, rob ili slobodnjak, zdrav ili bolestan…

Danas postoji drugačije ropstvo; stavile su se druge etikete ali su stvari još pogubnije.

Iz poslanice Filemonu: Bogati rimljanin, obraćenik koji je imao robove, imao je i roba Onezima. Oslobođenje: Pavao moli „za svoje dijete (Onezima) negda nekoristan a sada tebi koristan – šaljem ti ga, njega svoje srce „primi ga kao mene“.

    3. Nova slika svijeta. Djela apostolska: nastalo novo doba među ljudima koje vodi Duh (Tekst o silasku Duha Svetoga), svatko čuje na svom jeziku, mnogi narodi; sve nacije povezane u Duhu.

Kad je kršćanstvo palo u ruke careva 313. do danas (trpi tešku ruku političke želje!?)

(Slika majke koja rađa dijete a sotona čeka da ga proždere.) Na zemlji jedva da ima čiste globalizacije pa i u Crkvi (osvajanja kolkolonijalista, bili često instrument kraljeva ovoga svijeta. Prva Crkva je bila čista od profiterskih nakana; kasnije se onečistila.

    Kad stojimo pred fenomenom globalizacije prepoznaju se svjetle strane

1. Porasla je svijest solidarnosti (kod potresa i nevolja…)

2. Porasla svijest odgovornosti za prirodu; ekološka svijest proizišla iz velike opasnosti (potpis u Kyotu nisu dali oni koji najviše zagađuju; sv. Franjo zaštitnik ekologa; Psalmi…

3. Porasla svijest za malog čovjeka, za bolesne, za stare, ali to još nije čisto…

4. Porasla svijest ljudskih prava (ali još ne savršeno)

5. Porasla svjetska informiranost („kutije dobra“ – također)

    Zaključak

    Vodi se „borba“ između dobrih i loših strana globalizacije

1. Potrebno se je uključiti u krugove dobra

2. Uključiti se u „kutije dobra“

3. Možda ni u nama nije sve svježe, dobro

    Kroz vremena i prostore je moguće ostvariti krugove dobra (sv. Franjo u svojem vremenu odgovorio Božjim Duhom na vrijeme koje nije bilo idealno; bratstvo, siromaštvo…, odgovor su na bogatstvo i zatvorene krugove)

U ovom času u gradovima mnogo toga ne pokriva župa; Ratzinger govori o krugovima u krčćanstvu koji ostvaruju krugove dobra; Za karizmatike je važno jesu li zdravi voditelji. I u župi je važno pitanje voditelja; Prema knjizi „Župa i župna zajednica“ u župi ima dvadesetak krugova: ŽPV-e, liturgijska grupa, pjevački zbor…; to mogu biti 10-20 osoba koje će se nalaziti…(ostati i ploviti u Kristovoj lađi…)

    Hvala košljunskim fratrima na bratskom prijemu, hvala fra Bernardinu koji je aktualnu, životnu temu obradio na prihvatljiv, jednostavan ali istodobno dubok način, hvala svim sudionicima na sudjelovanju i hvala Bogu na lijepom i sadržajnom susretu. (M.B.)

Smotre zborova za sv. Ceciliju

Tradicionalnim smotrama župnih zborova pjevači iz župa opatijskog i prvostolnog dekanata Riječke nadbiskupije 22. studenog proslavili su zaštitnicu crkvene glazbe sv. Ceciliju.
Misu za pjevače prvostolnog dekanata predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić. U župnoj crkvi Uznesenja Marijina okupilo se 13 zborova s ukupno 370 pjevača. Nadbiskup ih je podsjetio na važnost pjevanja u liturgiji koje “prethodi navještaju Riječi, prati ga i potiče odgovor vjernika u obliku ispovijedanja vjere, molitve i hvale”. Kod liturgijskog pjevanja važno je misliti na obrednu funkciju pjevanja ali i prisutnu zajednicu. No, glavni je cilj liturgijske glazbe poziv na svetost, očitovanje i ostvarenje novog čovjeka u Isusu Kristu. “Sveta će glazba biti to svetija što je tješnje povezana s liturgijskim činom, bilo da ugodnije izrazi molitvu, bilo da promiče jednodušnost, bilo da svete obrede obogati većom svečanošću”, objasnio je nadbiskup Devčić.
Zborovi opatijskog dekanata na svojoj 11. smotri susreli su se u Munama gdje su pjevali narodnu misu iz Muna, skladbe koje se od 15. stoljeća čuvaju u ovome kraju. Hrvatska narodna misa iz Muna predstavlja najpotpunije sačuvani oblik prastare hrvatske narodne duhovne glazbe i prema tome, glazbeni je spomenik koji treba čuvati kao muzikološku atrakciju i odjek dalekih stoljeća stvaralaštva narodne duše u zanosima duhovnog života.
Misu u Munama predvodio je opatijski dekan i župnik iz Lovrana Matija Rašpica te podsjetio okupljene kako svojim pjevanjem, ali i svojim životom pružaju neizbrisivo svjedočanstvo vjere. Istaknuo je kako se to svjedočanstvo posebno očituje u ljubavi prema bližnjemu, u onome što čovjeka čini čovjekom. Nakon mise 11 zborova izvelo je pripremljene sakralne skladbe.

Na Učki

U nedjelju popodne 7. svibnja, 2006. bili smo na izletu na Učki, na mjestu i prostoru kojeg su odabrale, izgradile i lijepo uredile "Hrvatske šume", a koji je uz  fra Tomin blagoslov, otvoren prošle godine. Još tada smo bili pozvani, a eto tek sada, ali pokazalo se da nije kasno, odgovorili smo svojim dolaskom na poziv našeg župljanina koji vodi i čuva taj dom.

Po ugodnom i lijepom vremenu našli smo se oko 13 sati na „Vratima Jadrana“ i uputili smo se na naše odredište, oko sedam-osam kilometara dalje od Veprinca.  Vozeći glavnom cestom koja vodi na vrh Učke, malo poslije Veprinca  skrene se desno na staru neasfaltiranu cestu koja kroz šumu, mnoge usjeke i nasipe, vodi prema Lanišću. Nakon pet-šest kilometara lagane vožnje stigli  smo, na oko 700-800 m nad morem, u samo srce Učke, gdje nas je u lijepom i jednostavnom ambijentu, na jednoj čistini okruženoj šumom i brdima, čekao planinski uređen kompleks: mali dom, sjenica s velikim drvenim stolom i klupama i jog za boćanje. Po čistom planinskom zraku, već kad smo došli,  širio se je privlačan miris sa roštilja. 

Uz odmor, bratski agape, razgovor u opuštenom ozračju, šetnju šumskim stazama uz znalačko vodstvo voditelja doma, u miru i tišini, ali i u igri, boćanju, veselom raspoloženju i uz pjesmu, proveli smo u zajedništvu s našim domaćinima i gostima jedno lijepo nedjeljno popodne i dio večeri.

Naša pjevačica Nena se je u jednom trenutku spotakla i pala, ali kako smo čuli, nema težih posljedica. Tako smo se ipak zadovoljni i radosni vratili u nadi da će još biti susreta na Učki (..."pa makar i prijevoz bio besplatan"...).

Hvala još jednom našim ljubaznim domaćinima na gostoprimstvu i uslužnosti, također, svima koji su na bilo koji način doprinijeli organizaciji i svima koji su uzveličali naše zajedništvo.

Našem župniku fra Dragi posebno se, osobno i u ime svih sudionika, zahvaljujem za vodstvo izleta na Učku, pripremu i koordinaciju organizacije te za animiranje svih sudionika tijekom boravka na Učki. Više smo se puta, pa tako i sada, uvjerili u njegovu rutiniranu umješnost organizacije ovakvih i sličnih susreta.

Milan

DOŠAŠĆE

Dođi, dođi nam, Gospode, Dođi, dođi nam, Gospode,

Dođi, dođi nam, Gospode, o dođi Gospode!

Mi te trebamo, Gospode... o dođi Gospode!

Mir nam podaj svoj, Gospode... o dođi Gospode!

Daj nam vjeru, o Gospode... o dođi Gospode!

Daj nam ljubav, o Gospode... o dođi Gospode!

Padaj s neba roso sveta, padaj s rajske visine!

Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne.

Otvori se, zemljo mila da iz plodnog tvoga krila

u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.

Već se bliži vrijeme blago već se bliži onaj čas

Kad će izić Sunce drago, svanit svemu svijetu spas.

Svani dane, i noć skrati sini sunce i povrati

Bogu čast na visini, svijetu mir na nizini.

Sve na svijetu, Bože blagi dare ti prikazuje;

Primi i taj dar predragi koji puk tvoj žrtvuje:

Pod prilikom kruha vina krv i tijelo tvoga Sina

Neizmjerne cijene dar stavlja tebi na oltar.

Klikujte sada zanosno, * nebo i modri vrhovi!

Nek nam gore provru medom, rode pravdom: *

Skoro će doći Spasitelj * pomoći bijednim ljudima.

Dođi o Bože milosni, * mirom nas svojim pohodi *

da se tebi čista srca radujemo.*

Ustani, Bože svemoćni, * vodi nas putem spasenja.

O da se maknu planine, * plava nebesa rastvore! *

Dođi, Bože, kaži nama lice svoje. *

Gospode, nemoj kasniti: * smiluj se puku svojemu.

Visom leteć ptice male * našem domu zapjevale: * Srca gore, evo zore!

Kore one lijene ljude, * dozivlju ih, od sna bude: * Srca gore, evo zore!

Grijehe svoje oplačimo, * dušu lijepo očistimo: * Srca gore, evo zore!

Kraj nek bude svakoj zloći, * Sin će Božji k nama doći: * Srca gore, evo zore!

Već ga nosi mila Mati, * ona će ga nama dati: * Srca gore, evo zore!

Zdravo puna svih milina, * kličimo joj iz nizina: * Srca gore, evo zore!

U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik dovijeka! (2x)

Ljubav će se i vijernost sastati, a mir i pravda zagrliti! (2x) U danima…

Dođi Gospode, Maranatha, dođi Gospode, Isuse!

Dođi Gospode, Maranatha, dođi Gospode, Isuse!

Zlatnih krila anđela si, Bože, k meni poslao.

Anđeo me svetom riječi Majkom Božjom prozvao.

Hvala, Višnji, tebi hvala, za tu milost toliku,

a u suzi u mom oku čitaj ljubav veliku.

Ja se klanjam kao cvijetak, štopod večer milotni

Sklanja glavu hvaleć tebi za svoj ukras divotni.

Slušaj srce, pjevaj srce, dobrom Kralju svojemu,

Pjevaj vijekom pjesmu lijepu, pjesmu svoju zahvalnu!

Zdravo budi, Marijo, prejasna zornice.

Istočnog bez grijeha začeta Djevice,

jer tebe vječni Bog odabra od vijeka za radost puka svog.

Začeće bezgrešno tvoje mi štujemo,

buduć’ da utješno od Crkve čujemo:

da ti si jedina od sveg svijeta ljudi začeta nevina.

Čuj jasni glas odjekuje, u tami nas opominje:

Oda sna sna se trgnite, s nebesa Isus dolazi.

Nek duh se diže klonuli nek praha više ne grli:

u visu nova zvijezda sja, od rana da nas ozdravlja.

To Bog nam šalje Jaganjca, da briše naše dugove:

svi skupa sad sa suzama za oproštenje molimo.

Kad iznovice dođe on i strahom zemlju napuni,

nek ne kazni nas grešnike, nek pomiluje blago nas.

Gospodstvo, slava, hvala, čast sa Ocem Sinu višnjemu

i s njima Duhu Svetomu nek bude u sve vjekove. Amen.

Ja Tebe tražim u svakom danu, * ja Tebe zovem u svakoj noći,

Ja Tebe tražim u svakom danu, * daj mi pokaži pravi put!

U svakoj tami Ti budi svjetlo, * u svakoj tuzi Ti budi nada,

U svakoj tami ti budi svjetlo, * daj mi pokaži pravi put!

Povedi sve nas u radost vječnu, * povedi sve nas u radost vječnu,

Povedi sve nas u radost vječnu, * povedi sve nas u svoj dom!

Bože, koje radosti

Bože, koje radosti  (3x) u dan kad dođeš ti!

Onaj dan će procvast pustinja, zažarit stepa će se sva.

Čudesna će planut svjetlost i obasjat tvoj će lik.

Novi put je već izgrađen po kojem mnogi koracaju.

Ugledat će svi Jeruzalem,  vječna radost obuzet će njih.

Probudit će se oni koje već smrt je svladala.

Vječna će zavladat radost, jer Bog će biti tu.

Okove će skinut grijeha, izbavit nas od tame zla.

Narod svoj će on utješit, dat mu vječni, pravi mir.

Smotra crkvenih zborova Riječkog dekanata

U župnoj crkvi Župe sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali, na blagdan sv. Cecilije, zaštitnice crkvene glazbe, održala se je tradicionalna godišnja smotra crkvenih zborova Riječkog dekanata. Susret je započeo u 18,30 sv. misom na kojoj je sudjelovalo 10 crkvenih zborova; uz naše svećenike i goste ukupno je na susretu nazočilo oko 300 pjevača, orguljaša i voditelja zborova. Koncelebriranu sv. Misu predvodio je dekan fra Stanko Dodig. Na misi su zajednički pjevali svi zborovi. U homiliji je Dekan istaknuo sveti, uzoran život ranokršćanske mučenice sv. Cecilije koja je iz ljubavi prema Kristu prigrlila djevičanstvo i podnijela mučeničku smrt.

Poslije mise svaki zbor je nastupio s jednom pripremljenom skladbom. Naš župni zbor izveo je skladbu Bože Antonića «Zemlja uzdrhta». Na kraju nastupa fra Stanko je svim zborovima podijelio zahvalnice. Taj dio susreta zaključen je zajedničkom pjesmom «Do nebesa». Nakon smotre svi sudionici pozvani su u obližnje prostorije Mjesne zajednice gdje se je uz prigodni domjenak i zajedničku pjesmu u vedrom i veselom raspoloženju nastavilo naše druženje.

M.B.

SMOTRA ZBOROVA RIJEČKOG DEKANATA

SV. CECILIJA, 22.11. 2005.

Smotra zborova Riječkog dekanata održati će se na blagdan sv. Cecilije 22.11.2005. u crkvi sv. Romualda na Kozali.

(Župa Sv. Romualda i Svih svetih – Kozala, Baštijanova 25, tel., 513-430)

Smotra započinje zajedničkom sv. misom u 18,30

Program za vrijeme mise:

Ulazna pjesma: Sv. Ceciliji (S.M.T. Fosić)

Misa: VIII koralna «Anđeoska»

Psalam: PGPN 129 Blagoslivljat ću Gospoda u svako doba

Aleluja: Aleluja (N. Dujić)

Prikazna pjesma: PGPN 226 Od sva se četiri vjetra 2. i 3. kitica

Pričest: Uzmi kruh i Tebi pjevam (S. Komarevski)

Završna pjesma: Zdravo Djevo

Poslije mise slijede nastupi pojedinih zborova. Svaki zbor će nastupiti s jednom skladbom.

Nakon smotre svi sudionici pozvani su na domjenak u prostorije Mjesne zajednice.

Osvrt na rad Župnog zbora u prošloj (2004. / 2005.) radnoj godini:

Kao i ranijih godina dobro se prisjetiti nekih događanja u protekloj radnoj godini kako bi:

neke stvari osvijetlili, neke popravili, neke dobre poboljšali, a za sve zahvalili Bogu.

Bili smo sudionici Susreta zborova Riječkog dekanata koji se održao u crkvi Sv. Nikole

biskupa.

Kao i do sada, dali smo svoj doprinos u proslavi sv. Nikole Tavelića i ostalih crkvenih

blagdana i svetkovina, župnih proslava, a osobito u slavljenju nedjelje kao Dana

Gospodnjeg.

Uz naš standardni, dosta širok i raznolik repertoar, koji je uglavnom potrebno obnavljati

tijekom godine, vježbali smo neke nove skladbe, neke smo naučili, nešto završili, nešto će

još trebati doraditi.

Od novih četveroglasnih skladbi naučili smo: Pjevajte Gospodinu (Wagner), Od nove

mise: Svet; skladbu: O ljubavi Božanska (28) (Bortjanski - Milanović);

Obnovili smo: Sav raj te slavi Kraljice (4-gl. o. B. Sokol);

Djelomično smo naučili ili započeli četveroglasne skladbe: od nove mise: Gospodine i

Jaganjče, Isusa ljubim (4 g1.) (Hribar - Sokol) u četveroglasnoj verziji, O Kruše živi,

Tebi pjevam život cijeli (s. Fidelis), PGPN 542 Žrtvovan je Krist;

Naučili smo nove kompletne psalme, sa solistima i pripjevom: 115 Pred poganima objavi,

152 Pjevajte Gospodu.

Obnovili psalme popijevke koje nismo dugo pjevali: 230 Darove prinesite (za darovnu),

367 Nebesa odozgor rosite, sa solistom, 233 Punina kad dođe vremena.

Naučili nove pučke pjesme: PGPN 515 Puče moj, pučki, 523 Sve vode Gospodnje;

238 Dan Gospodnji; 239 Danas Isus; te naučili pjesmu u čast fra Drage: Milosrđe tvoje

trebam.

Treba napomenuti da je na probe dolazila uglavnom ustaljena ekipa ali često su nedostajali

pjevači-ce iz jednog cijelog glasa ili bi u nekom glasu bio samo jedan pjevač. To otežava

pjevanje cijelom zboru i pogotovo tom jednom pjevaču. Također treba konstatirati da

imamo malo tenorskih i altovskih glasova pa se nedostatak samo jednog pjevača iz tog

glasa odrazi na probe. Uz to, kao i većina zborova, imamo sigurnije i iskusnije pjevače i

one koji još trebaju uz njih steći sigurnost. To je dug proces i nedolazak onih pjevača koji

su samostalniji i sigurniji također utječe na probe. Samo ovi neki navedeni razlozi,

razumije se, uvjetuju način, tijek i kvalitetu proba. Neku četveroglasnu pjesmu je otežano

učiti a još teže naučiti ako iz istog glasa jednom dođe jedan, a drugi put drugi, i treći put ni

jedan pjevač. A “četvrti” put pojave se ti pjevači skupa, ali sad ne dođu, ili djelomično dođu,

pjevači iz nekog drugog glasa. Kada konačno, “peti put”, dođu oni koji rijetko dođu,

tada neki od onih koji redovito dolaze - ne dođu, možda se pomalo umore ili pomisle: pa

mogu i ja jednom ne doći. Što opet može obeshrabriti one koji netom dođoše. I tako se

krug zatvara, međutim, to produžava vrijeme za učenje neke skladbe i onima koji su

redoviti postane ona s vremenom pomalo dosadna dok, s druge strane, neki nisu ni

započeli učiti. Ako među njima ima i onih koji pod izlikom da se ne uči novo zanemaruju

probe, oni zapravo tako i sami doprinesu da se novo i ne nauči. K tome, svatko svojim

dolaskom i sudjelovanjem na probama može doprinijeti pozitivnom ozračju, druženju,

pomoći i drugima svojim glasom ili iskustvom, jer ako nas je više lakše je pjevati pa i

naučiti nešto novo. Zadnjih godina nastojimo barem sa nekom novom skladbom

osvježiti naš repertoar i često je u pričuvi bila neka nova skladba. Naime npr., jednu

višeglasnu skladbu koja je još prošle godine bila pripremljena i umnožena, zbog navedenih

razloga, nismo uspjeli ni započeti.

Rezultat takvog stanja je, uglavnom, da su rijetko posve primjereni uvjeti za normalne

probe. To je glavni razlog da neke započete višeglasne skladbe ne dovrišimo. Tako da

ponekad imamo situaciju koja liči na onu uzrečicu iz bivšeg sistema: “ne znamo što

hoćemo ali hoćemo odmah”.

Treba napomenuti da i kod izbora skladbi treba uzeti u obzir specifičnost zbora i raspon

glasova pjevača.

Unatoč tome, već sada, na početku radne godine, uz ostale imamo pripremljenih nekoliko

novih višeglasnih skladbi koje možemo vježbati tijekom godine..

Koliko ćemo od planiranoga ostvariti ovisi uglavnom od već spomenutih razloga.

Također treba ukazati da zbog nekog opravdanog ili manje opravdanog razloga ni

nedjeljom nismo svi redoviti na misi. Uobičajena ekipa redovito i precizno, ko po satu -

kasni. Na nekim posebnim nastupima ili zajedničkim domjencima, druženjima i sl. također,

zbog opravdanih i manje opravdanih razloga, uglavnom, ne sudjelujemo svi.

Naše orguljašice, kako i same kažu, zbog opravdanih razloga, zadnje 2-3 godine rijetko

dolaze na misu, možda, nekoliko puta godišnje. I to je, naravno, jedan od čimbenika koji

utječe na zbor u cjelini. Ipak, dobro je što su s nama u važnijim prigodama i što unatoč

drugim obvezama dođu svirati koliko mogu.

Prema onome što možemo znati iz riječi samih članova, uglavnom su spomenute teškoće

zbog objektivnih razloga. Možda ima i manje opravdanih razloga, no to ostavljamo

pojedincima da pokušaju riješiti. Danas živimo u vremenu kad autoriteti nemaju ono

značenje koje su nekad imali. K tome zbor je crkvena udruga na dobrovoljnoj osnovi i,

prema našoj tradiciji, ne koristimo se nikakvim sredstvima prisile kako bi nekoga

uvjetovali.

Ipak, zbog boljeg razumijevanja situacije, treba navesti barem neke razloge koji su

objektivne naravi. Pojedinim pjevačima, narav posla i neke objektivne

okolnosti su takve da više ili manje zbog toga ne mogu dolaziti redovito na probe pa ni na

misu. Evo nekih razloga: česta putovanja, izbivanja iz Rijeke, odlazak u svoja rodna

mjesta pogotovo za veće blagdane, rad u smjenama, produženi rad, prekovremeni rad,

dežurstva, rad subotom i nedjeljom i sl. Uz to, naše dvije pjevačice zbog

zdravstvenih razloga, jedan duži period, nisu dolazile na probe i misu. Uz prehlade i gripu,

a k tome i neizbježni udio nepovoljnih vremenskih prilika, tu su i druge zdravstvene

teškoće pojedinih pjevača. Možemo spomenuti i da dobar dio pjevača nisu iz naše župe i

njima je, posebno nekima koji su udaljeniji (Rubeši, Drenova), teže dolaziti. Također neki

članovi zbora, uz navedene razloge, imaju još malu djecu i znamo da su zbog škole, bolesti

i sl. tu uvijek mogući problemi i izostanci. Postoje i drugi znani i neznani objektivni ili

subjektivni problemi.

Uza sve to, ipak trebamo nastojati da koliko možemo probleme riješimo ili svedemo na što

manju mjeru, a ono što ne možemo, a vidimo da je većina toga objektivne naravi, potrebno

je strpljivo prihvatiti.

 Bogu hvala, unatoč tim navedenim problemima i razlozima, uz zalaganje i ne mali trud

svih, posebno, pojedinih članova našeg zbora, uspijevamo odgovoriti na izazove našeg

crkvenog služenja. Nastojimo se prilagoditi situaciji u kojoj se nađemo. Često je

potrebno imati više opcija bilo za program na probama ili za program na misi. Naravno da

uvijek, zbog raznih razloga, ne bude onako kako bi željeli i mogli, svi smo mi samo ljudi i

neizbježno, više ili manje, griješimo, ali treba reći da i profesionalni zborovi, u kojima

pjevaju mahom stručni pjevači, ponekad dožive lošije i čak vrlo loše izvedbe.

Ipak, uza sve poteškoće, mi smo, uz Božju pomoć, redovito i dobro odslužili radnu godinu

i to je najvažnije. Vidljiv je i napredak u našoj međusobnoj komunikaciji, odnosima i

poštivanju našeg zajedničkog služenja.

Bili smo domaćini zboru iz Stutgarta. Možda uz Božju pomoć i asistenciju fra Drage

ostvarimo i uzvratni susret.

Imali smo i dva zapžena izravna Tv-prijenosa. Zahvaljujemo Bogu na spremnosti i

kooperativnosti naših fratara i na njihovom smislu za organizaciju, prihvat i gostoprimstvo

mnogobrojne Tv-ekipe. Voditelj tih prijenosa, gospodin Siladi, bio je iskreno oduševljen

pjevanjem zbora i Frame, izborom skladbi, ali i kompletnom misom i atmosferom za

vrijeme mise što je osobno i javno iskazao.

Bili smo na dvodnevnom izletu: Zadar-Ugljan -Pašman. Bilo je lijepo ali, kao i na prošlim

izletima, šteta da više nas nije moglo sudjelovati. Možda i tu ima opravdanih i manje

opravdanih razloga. Autobus je plaćen za 50 mjesta a nas je, skupa s gostima, bilo 28.

Hvala našem vođi puta fra Dragi, koji se ponovno pokazao kao provjereni, umješni i

velikodušni organizator, a ovaj put i kao iznimni vodič i poznavatelj mnogih mjesta i

posebnosti na našem putu.

Drago mi je da smo i ove godine uspjeli ostvariti vikend-susret na Košljunu, gdje smo uz

prijateljsko druženje imali priliku dublje upoznati temu: Euharistija. Fra Veseljko je vrlo

savjesno i životno obradio tu temu. Od mnoštva različitih utisaka, impresija, događaja,

doživljaja, koje smo nazvali različitim franjevačkim cvjetićima, svatko je mogao bar neki

cvijetić ponijeti sa sobom, barem nešto usvojiti za život.

Kao i prošle godine, bila je to ujedno i prigoda da se zajednički sjetimo naših fratara

pokopanih na Košljunu, posebno, našeg dugogodišnjeg učitelja pjevanja i crkvene glazbe,

fra Ive Perana.

Ove godine je susret bio najposjećeniji (u nedjelju je skupa s djecom bilo 42 sudionika).

Vjerujem da je i molitva naših članova doprinijela da učinimo i taj korak naprijed.

Zahvaljujući fra Dragi, zajednička kuhinja dobro funkcionira. Samostanska blagovaonica

iza oltara postala je mjesto susreta poslije mise gdje se međusobno, i s ostalim župljanima,

možemo porazgovarati i naći se na zajedničkom domijenku.

Naši pjevači Aldo i Zdenko često koriste tu prigodu da se sakupi koja kuna za opće dobro.

Izradili smo novu pjesmaricu: “Za dušu i srce”, namijenjenu za izlete i ostala druženja, ali

može poslužiti i za duhovne susrete.

Nabavljene su nove police za ormare. Naime, potrebno je urediti arhiv zbora srediti

partiture u ormarima i one u crkvi oko orgulja. To i druge tekuće stvari možemo rješavati

tijekom godine.

Nastojmo i u buduće brinuti za zajedničko dobro, posebno da poradimo, svatko prema

svojim mogućnostima, kako bi dobili barem kojeg novog člana. Također nastojmo i dalje

dolaziti na sv. misu i probe, po mogućnosti na vrijeme, imati razumijevanja jedni za druge,

nastojati svatko koliko može i prema darovima koje nam je Bog darovao, ne da ih

zakopamo nego upotrijebimo za druge, podržavati međusobno prijateljstvo, zajedničke

susrete, naše pjevanje i uopće našu službu u našoj crkvi. Ova crkvena godina (do Misijske

nedjelje ) bila je posvećena Euharistiji. Euharistija je izvor i vrhunac života i poslanja

Crkve. Možemo biti ponosni što smo i mi u službi jednog tako velikog Otajstva.

Nemojmo gledati kako se netko drugi ponaša, nije naše da sudimo, nego pazimo na sebe.

Ne budimo kao oni radnici u vinogradu koji su mrmljali što su oni koji su kasnije došli u

vinograd dobili istu plaću. Ne budimo kao Kajin koji je, kad ga je Bog upitao gdje mu je

brat, odgovorio: “Zar sam ja čuvar svoga brata!” Sjetimo se i teksta upozorenja iz one

pjesme: “Kraj tebe stoji brat tvoj, a ti ga ne vidiš...”

U današnje vrijeme grijeh uvelike vlada zemljom. Otupio je osjećaj za čovjeka, poremetila

se je ljestvica vrednota. Uzeo je maha materijalizam, egoizam i relativizam. Ciljano, često

sistematski i proračunato, napadaju se, rastaču i omalovažavaju kršćanske vrijednosti. Pa

čak i pod maskom vjere i kršćanstva. Teško je raspoznati dobro od zla.

Već je jako puno ako u takvom vremenu sačuvamo vijernost Bogu koji je Svijetlo svijeta,

te darovanom nadom, vjerom i služenjem svjedočimo i zauzimamo se za kršćanske,

katoličke vrijednosti. Sjetimo se da pravi mir i dobro nisu ljudska nego Božja djela. (Madinger).

Zato je iskrena i nesebična molitva velika i vjerujemo, za naše vrijeme, odlučujuća snaga.

Molimo se i dalje jedni za druge, da naš zbor ne bude samo skupina pjevača nego, da sve

više rastemo kao jedna uzorna kršćanska zajednica, da nastojimo biti prijatelji Božji i jedni

s drugima.

Naravno time se naš vjernički život ne iscrpljuje. Nastojmo koliko možemo sudjelovati i u

drugim aktivnostima u našoj crkvi i produbljivati svoju vjeru i rasti uopće kao ljudi.

Nedavno je Sveti Otac govorio o tome kako se vjera ne svodi samo na privatni osjećaj, što

ga je dobro sakriti kad postaje neugodna, već podrazumijeva dosljednost i svjedočenje i u

javnome prostoru u korist čovjeka, pravednosti i istine. (vidi, GKbr. 42, 2oo5. str. 7). Nastojmo se

informirati o vjerskim zbivanjima. O tome nipošto nije dovoljno čitati (gledati) iz

“svjetovnih medija” jer se oni vjerskim zbivanjima bave nesustavno, jako selektivno,

gotovo uvijek senzacionalistički. Sa svih strana smo “zapljusnuti” raznim informacijama.

Zato je nužna potreba, neki kažu: danas gotovo obveza, čitati vjerski tisak pa i koju dobru

vjersku knjigu i tako pomoći našem vjerničkom rastu i usavršavanju. ( isto, str. 33).

I dalje se molimo za naše obitelji, posebno za mlade kojima se je iznimno tesko snaći u

današnjem moralnom košmaru.

Unatoč mnogim problemima i kušnjama imajmo pouzdanja i vjere u Boga. Kao i prijašnji

i naš sadašnji papa često nam poručuje: Ne bojte se.

Ima toliko toga za što možemo zahvaljivati Bogu. Prije svega što je milosrdan, pun

dobrote i ljubavi. Ima puno dobra sarno je ono često sakriveno.

Pjevajmo Gospodinu pjesmu novu, pa i onda kad pjevamo vrlo stare i jednostavne pjesme,

jer je važno pjevati uvijek novim srcem, a Bog će sigurno znati umnožiti i cijeniti svaki

naš, pa i najmanji, doprinos, jer je njemu i malo, ako je iz čistog srca - puno.

I na kraju spomenimo citat iz Biblije koji vrijedi i za nas danas: “Radujte se, usavršujte se,

tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama.” (2. Kor.)

M.B.

Udala se je naša pjevačica!

U subotu 9. lisopada, 2004. god. udala se je u našoj crkvi naša višegodišnja pjevačica Barbarella. Obred vjenčanja vodio je fra Tomislav.  Svojim pjevanjem i sviranjem obred su uljepšali i obogatili članovi Frame koji sviraju i pjevaju u župnom vokalno-instrumentalnom sastavu, naša orguljašica Mirjana i članovi Župnog zbora. Tom prigodom darovali smo mladencima Jeruzalemsku Bibliju i franjevački križ.

Naša Tereza B., koja joj je ujedno bila i kuma, napisala je u ime svih nas u darovanu Bibliju ovaj tekst:

Dragi mladenci!

Slavimo i blagoslivljamo ovaj dan koji vas je ujedinio za novi život. Želimo vam vječnu ljubav kao što je vječna i ova knjiga. A kad vam ponekad sreću pomuti i neka teškoća otvorite ove stranice i sigurni smo da ćete u njima pronaći utjehu te svjetlost na svom putu. Crpite snagu iz žive riječi Biblije jer ona je bogata ljepotom, milošću, radošću i blagoslovom.

Bog vas blagoslovio i čuvao u zajedništvu ljubavi.

Mislimo na vas.

Uz ove blagoslove i lijepe želje još dodajmo: Barbarella, budi i dalje naša primjerna i uzorna pjevačica i prijateljica, naša sestra u Kristu!

Milan B.

POČELA TRODNEVNA PRIPRAVA POVODOM PROSLAVE ŽUPNOG BLAGDANA SV. NIKOLE TAVELIĆA NA KRNJEVU U RIJECI

11. 11. 2004. Prvog dana trodnevnice misu je predvodio fra Romeo Koščak i imali smo predstavljanje glazbene monografije našeg fra Ive Perana.

Molitvom krunice koju su predvodili članovi naše molitvene zajednice i misnom slavljem kojeg je predvodio franjevac kapucin fra Romeo Koščak započeli smo našu trodnevnu duhovnu obnovu za proslavu župnog blagdana. Fra Romeo djeluje u samostanu Gospe Lurdske na Žabici i obavlja službu magistra novaka i postulanata kapucinske provincije. Uz njega u koncelebraciji su bili naš provincijal dr. Bernardin Škunca, gvardijan s Košljuna fra Stipe Žužić, župnik fra Drago Ljevar i fra Tomislav Hrstić. Na početku misnog slavlja povezao je današnjeg svetca sv. Martina i zaštitnika župe sv. Nikolu Tavelić kao one koji su svojim životom svjedočili Krista. Martin je prvi svetac koji je proglašen svetim a da nije bio mučenikom. Vršio je vojničku službu. Dok je za vrijeme jednog pohoda dio svoga pokrivača dao jednom siromahu koji se smrzavao od hladnoće osjetio je da mora promijeniti svoj život i posvetiti ga svjedočenju za Krista. Sam će reći kako je bio vojnik i biskup po volji drugih a monah i redovnik po svojoj volji. Govoreći o važnosti Isusovih riječi propovjednik je potaknuo prisutne vjernike da svojim konkretnim zalaganjem za siromašne i potrebne žive vrijednosti Božjeg kraljevstva već sada na zemlji. Misno slavlje pjesmom je animirao veliki župni zbor pod ravnanjem dirigenta gosp. Milana Brkić, dok je misi ministriralo osam ministranata. 

Nakon misnog slavlja u crkvi je predstavljena glazbena monografija o. Ive Perana pod naslovom «Brat Ivo Peran, franjevac i glazbenik» od autorice dr. Marije Riman. Na početku predstavljanja svoje glazbene točke izveli su glazbeni umjetnici Anđela Nuić pjesmom «Biserje o vratu» i Milica Marelja  pjesmom «Pjesma nad pjesmama» uz pratnju orguljašice Danijele Martinović. Uvodeći u predstavljanje ove izuzetno važne glazbene monografije dr. Bernardin Škunca je samo istaknuo važnost naslova po kojem se fra Iva prepoznaje najprije kao brata svih nas a onda i kao vrsnog glazbenika koji je volio liturgiju i liturgijsko pjevanje.

Nakon uvodne riječi o djelu koje je sama priredila govorila je dr. Marija Riman-muzikolog. U početku je istaknula kako je danas vrlo malo onih koji ne poznaju «Peranovu misu». Riječ je o pučkoj misi koja odjekuje na mnogim misnom slavljima diljem naše domovine. Jednostavnost melodijskog i harmonijskog glazbenog izričaja naišla je na opće prihvaćanje ne samo ove mise nego i drugih Peranovih skladbi. Takvu jednostavnu melodiku mogao je skladati samo onaj tko u dubini svoje duše osjeća duhovnost i odanost pozivu kojeg je odabrao. U želji da na misnom slavlju sudjeluje puk ne samo moleći nego i pjevajući o. Ivo Peran skladao je djela koja će se s lakoćom izvoditi. Knjiga se sastoji iz dva djela. U prvom je tekstualni dio koji obrađuje Peranov životni put kao franjevca i kao glazbenika izrađen povijesnim opusom i zaključkom. U drugom su djelu objavljene skladbe za mješoviti zbor a cappella, za jedan i dva glasa uz orgulje, te za ženski i dječji zbor. Ukupno 35 skladbi. Uz ove objavljeno je 160 pripjevnih psalama i Aleluja s retkom prije Evanđelja kroz crkvenu godinu, što predstavlja poseban Peranov doprinos crkvenom pjevanju. Stoga se nadamo da će ovaj izbor djela poslužiti mnogim crkvenim zborovima koji redovito sudjeluju u euharistijskim slavljima. Tu se posebno izdvaja nekoliko većih djela «Sv. Franjo pred Dubrovnikom» (1985.), Apokalipsa i Preobraženje  (1987.), dok je djeci namijenio Božićni glazbenu igru pod nazivom «Opereta za djecu» i ogrokaze Tajna zlatna ribica, Sveta obitelj i Došao je sveti Nikola. Fra Ivo je prije svega mislio na pjevače koji nemaju posebnog glazbenog obrazovanja, ali imaju veliku volju sudjelovati na misnim slavljima na kojima bi riječju i glazbom uveličali određenu svečanost. Skladao je s velikom jednostavnošću koja se prepoznaje u svim djelima. Fra Ivo je glazbenik koji sluša riječi i stvara melodiju nastojeći improviziranu pratnju prenijeti na papir. Skladao je kroz svoje slobodno vrijeme u svim prilikama i prihvaćao je glazbu kao način življenja u Božjoj nazočnosti. Na kraju je naglasila kako je ova knjiga posebno korisna dirigentima, voditeljima crkvenog pjevanja, orguljašima i nadasve pjevačima crkvenog zbora. Naš zbor kojeg je dugo godina pratio i vodio fra Ivo pjevao je pjesmu «Radost doma Gospodnjega».

U predstavljanju knjige sudjelovao je i riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić koji se osvrnuo na sjećanja našeg fra Iva od samih početaka njegovog vođenja liturgijske glazbe na Teološkom fakultetu u Rijeci. Istaknuo je kako je kroz svoj dugi rad fra Ivo s Košljuna dolazio stopirajući i tako iskušavao dobrotu i susretljivost naših sugrađana. Njegova veličina bila je u jednostavnosti i skromnosti. Glazbom je uvodio mlade ljude u otajstvo liturgije i euharistije. S njegovih se satova uvijek odlazilo s velikom ispunjenošću, stoga je on za nas bio veliki dobitak. Uvijek je izgledao mladenački i zdravo stoga nas je iznenadio njegovo napuštanje. Vjerujem da će ga njegova knjiga još više nama približiti. On je u našoj biskupiji ostavio veliki trag koji je posebno prepoznatljiv po glazbi i jednostavnosti njegova života. Ovdje se treba sjetiti još jednog vašeg franjevca fra Krsta koji je bio veliki čovjek u malome, dok je sa silnom upornošću radio među vama više od dvadeset godina. Ne smijemo zaboraviti i božjeg ugodnika kapucina fra Antu Tomičića koji je živio u samostanu na Žabici kao i fra Srećka Badurine koji je djelovao u Rijeci a poslije postao biskupom. Još jedan svećenik je bio rodom sa Viškova fra Marijan Blažić koji je mučenički okončao svoj život. Oni su za nas bili Božji blagoslov.- zaključio je naš nadbiskup dr. Ivan Devčić.

Na kraju je zbor otpjevao dvije skladbe «Kristu Kralju i Uskrsnu radost»Svima se na lijepom odazivu zahvalio župnik i gvardijan fra Drago Ljevar koji je vodio program predstavljanja glazbene monografije.

fra Tomislav Hrstić   

Smotra župnih dječjih zborova Riječke nadbiskupije i doček Betlehemskog svjetla

Zaključci sa sastanka zborovođa:

Smotra će se održati 3. nedjelje Došašća, 12. prosinca, u 15 sati u Katedrali sv. Vida.

Prije sv. mise biti će kratka kateheza o svjetlu

Program za zajednićku sv. misu

Ulazna: Padaj s neba

Psalam: Dođi Gospode, maranatha

Aleluja: Amen, aleluja (D-dur)

Na kraju Evanđelja nakon Riječ je Gospodnja: /

Molitva vjernika: /

Prikazna: Jedan kruh

Svet: Svet, svet je Gospodin, svet

Jaganjče: /

Pričest: Ja sam s vama; Veselo braćo; Visom leteć;

Kraj: /

Nastup zborova:

Za nastup: ? (donijeti svoj sintisajzer i gitaru!) ?

Redoslijed nastupa zborova, pjesme za misu...biti će na vrijeme poslane na župu!

Za molitvu vjernika odrediti jedno dijete. Molitva će biti poslana faksom 2-3 dana prije nastupa. Molitva naše župe je prva po redu!

Svaka župa treba odrediti jedno dijete da primi Betlehemsko svijetlo koje će odnijeti u našu župu.

Za čestitke nadbiskupu: po župama, djeca na vjeronauku, uz vodstvo vjeroučitelja, nacrtati čestitke ili...? Čestitke bi se u zajedničkoj košari, na dan susreta, predale nadbiskupu.

Na kraju nastupa zborova voditelj i par djece trebaju ići izvan crkve u dvorište po domjenak za svoje pjevače.

Koju pjesmu će zbor pjevati, napisati tekst pjesme, broj djece za nastup?  To treba javiti faxom do 30. 11. 2004.  RIJEČKA NADBISKUPIJA, Katehetski ured - Rijeka:

FAX NO. : 385 51 215 287

(To ću ti ja poslati, na vrijeme, meilom, a ti ćeš proslijediti Faxom u Katehetski ured!)

Milan B.

Izlet u Krasno

19. lipnja 2004. god. naš Župni zbor bio je na izletu u Krasno. Time je naš župnik fra Drago održao obećanje da će organizirati još jedan izlet i tako «kazniti» one pjevače koji nisu mogli ići na izlet u Pazin. Izletu su se odazvali i još neki župljani i prijatelji pa je naš župnik naručio dva autobusa. Fra Drago je nastojao biti nazočan u oba autobusa i svojim dosjetkama, šalama, pjesmom i molitvom animirati izletnike. U tome se je snalazio kao riba u vodi.

U Krasnu, odnosno iznad Krasna, posjetili smo staru crkvu. Misu smo imali, na otvorenom, za to predviđenom prostoru, skupa s ostalim izletnicima i hodočasnicima s kojima smo zajednički pjevali. Prije mise, bilo je prilike i za ispovijed, pa su se mnogi pjevači i hodočasnici ispovjedili kod nekog od svećenika. Na početku nam je mjesni župnik rekao nekoliko riječi o samoj crkvi, mjestu, o Velebitu i o planovima. Naime, u budućnosti se tu želi izgraditi novo svetište. O ljepoti samog mjesta govori podatak da je Velebit izabran za najljepšu planinu od tristotinjak planina na Mediteranu.

Poslije mise našli smo prigodno mjesto za roštilj. Fra Drago je uz nekeliko dobrovoljaca znalački priredio izletnički domjenak. Meso je providio naš pjevač Slaven koji nije mogao doći na izlet. Mi ostali smo se žrtvovali družeći se i blagujući u slast pripremljenu hranu. Naravno, sve to smo začinili pjesmom.

I tako pjevajući, radosni, zahvalni Bogu i ljudima koji nam dobro čine, vratili smo se u Rijeku.

Milan B.

Majko Krasna

Majko Krasna, Krasno je, krasna jela vita.

Majko Krasna, Krasno je, srce Velebita.

Vode, spilje, svaki stvor, kamen, nebo plavo,

Majko Krasna slave te i kliču ti zdravo!

Majko Krasna, Krasno je, Velebita dika,

Čisto vrelo milosti, srca tvoga slika.

Cvijeće, šume, livade, bilje, nebo plavo,

Majko Krasna slave te i kliču ti zdravo!

Majko Krasna, odagnaj, grijeha tamne noći,

Čuvaj naše domove, mlade, dječje oči.

Srca naša, Domovina, duše, more plavo,

Majko Krasna slave te i kliču ti zdravo!

Milan B.

KRASNO

19. lipanj, 2004.

1.     Hvalospjev

1.       Sva djela gospodnja, slavite Gospoda.

Sve sile Gospodnje, slavite Gospoda.

Sunce i mjeseče, slavite Gospoda.

Sve zvijezde nebeske, slavite Gospoda!

Neka Te slave, neka Te hvale,

neka Ti pjevaju svi narodi!

2.       Sve kiše i vjetrovi, slavite Gospoda.

Rose i studeni, slavite Gospoda.

Noći i dani, slavite Gospoda.

Svjetlo i tmino, slavite Gospoda!

3.       Zemljo i more, slavite Gospoda.

Rijeke i izvori, slavite Gospoda.

Sve ptice nebeske, slavite Gospoda.

Sinovi ljudski, slavite Gospoda!

2.     Veselimo se svi

1.       Veselimo se svi i Bogu kličimo

i radosno sad pjesme pjevajmo!

Pjesmu novu pjevajmo sad svi,

divna djela učini nam Bog!

2.       U srcu našem gori svjetlo Kristovo,

i vatra sveta prožima nam grud!

3.       Krist opra grijehe naše i krivice sve,

za prijatelje odabra nas on!

4.       Sa svojim Svetim Duhom obdari nas Bog,

u njemu srca združena su sva!

5.       Krist poziva nas sada k stolu svečanom,

da blagujemo tijelo njegovo!

6.       Stvorenja sva nek’ slave Boga vječnoga,

jer velika je ljubav njegova!

3.     O Srce Sina Božjega

1.       O srce, Sina Božjega, o slava ti i čast.

Dobrote ti si izvor čist i rajska naša slast.

U tebi nam je radost sva,

u tebi nam je nada sva,

u tebi žića kras,

u tebi vječni spas.

2.       U tebi ljubav gori, sja, ko sjajnog sunca žar.

O kako divan taj je sjaj i kakav li mu čar!

4.     On među nas je došao

1.       On među nas je došao, Krist naš Gospod Bog!

Sve za nas je učinio, dao život svoj!

Kriste, Bože! O brate,

pružio si nama ruku, dao život svoj!

2.       Toliko nas je ljubio, Krist naš, Gospod Bog!

Toliko za nas trpio, dao život svoj!

3.       A onda je uskrsnuo, * Krist naš, Gospod Bog!

Da živjeti nas nauči, * dao život svoj!

5.     Kao Marija

1.       Kao Marija, da te ljubim, tvoju riječ da čuvam ja,

kao Marija da je nosim sred srca svojega.

Samo tebi da se klanjam, samo tebi predam sve,

da te ljubim srcem cijelim, kao Marija, Isuse.

2.       Kao Marija da te ljubim, tvoju bol da dijelim ja,

kao Marija da te pratim sve do križa tvojega.

3.       Kao Marija da te ljubim, tvoj put  da slijedim ja,

kao Marija da ti služim, da ti predam život sav.

6.     Kao košuta

Kao košuta što za vodom žudi, žudim za tobom ja.

Samo ti čežnja srca si moga. Tebe slavim ja!

Snago moja i zaštito, u tebi duh moj se odmara!

Samo ti čežnja srca si moga, tebe slavim ja!

7.     Ti dao si nam čvrstu riječ 

Ti dao si nam čvrstu riječ,

daj nam svima Duha svog!

Ne napuštaj nas nikada,

daj nam svima Duha svog!

1.       S nama ostani do konca sviju vijekova,

daj nam svima Duha svog!

Daj nam snage da ti vjerujemo do vijeka,

daj nam svima Duha svog!

2.       Prijateljstvo svoje već nam sada daješ ti,

daj nam svima Duha svog!

Kao djeca tvoga Oca već smo priznati,

Daj nam svima Duha svog!

3.       Svaki dan ti želim reći: Daj nam Duha svog!

Daj nam svima Duha svog!

Koji život daje i put Ocu kazuje,

Daj nam svima Duha svog!

8.     Ostani s nama

Ostani s nama jer večer je,

ostani Gospode!

Ostani s nama jer mrači se,

ostani Gospodine!

1.       Dvojica braće išli su tužni

što Isus umrije.

Al’ dođe Isus uskrsli k njima,

i tuga ih mine u tren.

2.       Riječ tvoja jasna često mi zbori,

želi me podići.

Al’ sav moj govor, djela i misli

žele te mimoići!

3.       Sabe nam daješ, život nam vraćaš,

blaguješ sa nama.

Hvala ti, Kriste, za ljubav silnu

koja nas vodi kroz svijet.

4.       Primi nas, Kriste, ko’ sinove Oca,

tvoja smo braća mi.

Premda je večer i tama sve veća,

pođimo skupa sad svi!

9.     Kriste, u tvoje ime

1.       Kriste, u tvoje ime sad smo ovdje svi!

O da, mi vjerujemo da si s nama ti!

Bez tebe bili bismo bijedni, preslabi;

za život nam snage daj!

      Glory, glory, aleluja, (3x)

      za život nam snage daj!

2.       Kriste, po ovoj gozbi svoje ljubavi

po kojoj uvijek s nama htjede ostati,

ostani s nama, blagoslovi svaki dan,

za život nam snage daj! Glory...

3.       Uskrsli Kriste, tebi vjerujemo mi

Da i naš Uskrs jednom mora svanuti,

al’ znamo da za Uskrs treba trpjeti,

za život nam snage daj! Glory...

10.             Milosrđe tvoje trebam

Milosrđe tvoje trebam pod okriljem neba svog,

poslanika vječne slave, Gospodina jedinog.

Moja duša, moje srce, Gospodine tebe traži;

boli duše, boli srca, Gospodine ti ublaži.

11.             Majko ljubežljiva

1.       Majko ljubežljiva, kraljice raja,

utjeho naša sred zemnog vaja.

Uz pjev anđeoski, čuj pozdrav mio:

Zdravo Marijo! Zdravo Marijo!

2.       Djevice presveta, vodi me brani;

budi mi zvijezda, budi mi spas.

Ako me ljubav, ne prati tvoja,

zalutat Majko, duša će moja.

3.       Kada u luku, stigne mi lađa,

koju će vodit drag pogled tvoj,

klicat će tebi, vesela, sretna,

dat ću ti hvalu i poklik svoj.

12. Bože, koje radosti

Bože, koje radosti  (3x)

u dan kad dođeš ti!

1. Onaj dan će procvast pustinja,

zažarit stepa će se sva.

Čudesna će planut svjetlost

i obasjat tvoj će lik.

2. Novi put je već izgrađen

po kojem mnogi koracaju.

Ugledat će svi Jeruzalem,

vječna radost obuzet će njih.

3. Probudit će se oni

koje već smrt je svladala.

Vječna će zavladat radost,

jer Bog će biti tu.

4. Okove će skinut grijeha,

izbavit nas od tame zla.

Narod svoj će on utješit,

dat mu vječni, pravi mir.

 13. Braćo moja, radujmo se

Braćo moja radujmo se,

Bog je tu, Bog je tu!

Braćo moja radujmo se,

Bog je tu, da, on je s nama tu!

1.       Ne brinimo se tjeskobno jer sami nismo mi,

 u molitvama s pjesmama zahvaljujmo mu svi!

2.       Da živimo u miru i kad nas tišti zlo,

jer Bog nas uvijek vodi i svladat ćemo to!

3.       Naš prijatelj nek bude Bog, Bog Izraelov vijek,

on dat će da mir i ljubav obuzme čitav svijet!

14. Bože moj dopusti mi

1. Bože moj dopusti mi, aleluja,

       mira tvog da budem glas, aleluja!

2. Ima li mržnja bilo gdje, aleluja,

       daj da ljubav nosim tu, aleluja!

3. Ima li sumnja bilo gdje, aleluja,

daj da vjeru nosim tu, aleluja!

4. Ima li očaj bilo gdje, aleluja,

daj da nadu nosim tu, aleluja!

5. Ima li žalost bilo gdje, aleluja,

daj da radost budem tu, aleluja!

6. Ima li tama bilo gdje, aleluja,

daj da svjetlo budem tu, aleluja!

15. Ti si moj život

1.      ti si moj život, drugog nemam ja.

Ti si moj put, moja istina.

U Tvojoj riječi hoditi ću ja,

dokle imam daha, dokle budeš htio Ti.

Bojati se neću sve dok Ti si tu.

Ja Te molim budi uz mene.

2.      Vjerujem u Tebe, moj Gospodine.

Rođen od Marije, Sine vječni svet.

Rođen si iz ljubavi, čovjek ko’ i mi,

Živiš među nama jedno s Ocem si.

Da ćeš se vratit ja to dobro znam,

Otvoriti nebo ćeš nama.

3.      Oče života, vjerujemo Ti,

Spasitelju, naša nado.

Duše ljubavi dođi među nas,

Sa svih strana okupljaš nas sve  u jedno Ti.

I po cijelom svijetu gdje god želiš Ti,

Tvoje sjeme biti ćemo mi.

Susret članova zbora na Košljunu

Prvog vikenda, od 3. – 5. rujna 2004. god. na Košljunu je održan susret sudionika nekadašnjeg mjuziklića «Dječji vrtić za odrasle» i članova našeg Župnog pjevačkog zbora. Na susretu su sudjelovale 33 odrasle osobe i devetoro djece. Uglavnom članovi zbora s djecom i ponekim članom uže obitelji. Odaziv sudionika mjuziklića, a koji nisu u sadašnjem zboru, bio je vrlo mali.

Ovo je treći susret ovakve vrste. Na prva dva susreta bili su pozvani samo sudionici mjuziklića no, zbog slabog odaziva, ove godine susret je proširen i sa članovima našeg zbora koji nisu bili sudionici mjuziklića.. To je i inače, od prije dvije, tri godine, bila naša namjera koja se eto sada ostvarila. Naime, da se konačno nađemo u miru i tišini na jednom mjestu dva, tri dana, zbog boljeg upoznavanja, druženja, odmora, ali i da učinimo i jedan korak naprijed u duhovnom smislu. Za to se je pobrinuo fra Klement koji je za nas obradio temu: Biblija. Predavaču je bio cilj da uzljubimo više Bibliju. U četiri predavanja ali i uz pitanja i odgovore te uz iznošenje osobnih iskustava sudionika, fra Klementu je uspjelo da nam približi temu na jedan teološki, dublji, ali istodobno i na životni način, jer Biblija nije neki roman, niti je knjiga samo za teologe, nego je sama Život.

Važnije misli kroz predavanja:

Ako želiš upoznati Osobu moraš je ljubiti, otvoriti srce Bogu da ga upoznamo.

Uvjeti: 1. Tišina (duhovna sabranost), 2. Pozornost, 3. Raspoloživost (jer riječ Božja zna biti teška), 4. Učiniti prvi korak.

Ne zaustavljati se na onom što ne razumijemo nego čitati dalje.

Biblija je skup knjiga od 46 u SZ +27 u NZ = 73 knjige. Govori o događajima otprilike 1300 god. prije Krista do 100 godina poslije Krista.

Biblija je povijest ljubavi između Boga i čovjeka. Baza je povijest ali ne kronologija.

U središtu Biblije je povijest Isusa Krista, tj. povijest uskrslog Krista.

Bibliju trebamo pokušati shvatiti paradigmatski. Naime, svaka Biblijska priča ili Isusove usporedbe i sl. Odnose se i na nas danas. Npr. poziv apostola  možemo shvatiti i kao poziv svakom od nas. Ili npr. priča o dvojici braće...? Ta dva učenika smo mi...Bog pokušava da ga prepoznaju, ali nikoga ne sili...Tumači braći povijest od Mojsija...tumači im Pisma...ali još nešto: Ostani s nama..., otvoriše im se oči, otkriva im se po svojoj Riječi (Euharistija!).

Na kraju je predavač obradio tekst Post 22,1 – 19. Priča govori o Abrahamu koji je bio u kušnji jer je morao žrtvovati svoga jedinca Izaka...Na kraju je Izak bio pošteđen..

Važno je priču smjestiti u kontekst onoga vremena. Ali priča mnogo govori i nama danas: I mi često u životu trebamo žrtvovati nešto što nam je drago ili najdraže...Žrtvuj sve radije nego povjerenje u Boga! Bog čeka do zadnjeg časa..., možda ćeš zaglaviti ali tvoja će žrtva biti svetionik za druge generacije. Abraham se ponavlja!

Zahvalni predavaču, gvardijanu i ostalim fratrima, svi smo bili radosni zbog ovakvog susreta u kojem smo osim druženja i prijateljevanja dobili i poticaj za daljnji duhovni rast, a Biblija nam je Istina, Svijetlo, i Put kroz život.

Milan B. 

Osvrt na rad Župnog zbora u prošloj (2003. / 2004.) radnoj godini:

Bili smo domaćini Susreta Zborova Riječkog dekanata. Susret je prošao lijepo. Sudionici su bili zadovoljni.

Dali smo svoj doprinos u proslavi sv. Nikole Tavelića i ostalih crkvenih blagdana i svetkovina, osobito u slavljenju nedjelje kao dana Gospodnjeg.

Uz naš standardni repertoar, tijekom godine, vježbali smo neke nove skladbe, neke smo naučili, nešto završili, nešto će još trebati doraditi...

Spomenimo i zapažen nastup našeg muškog kvarteta.

Bili smo na izletu u Pazin. Bilo je lijepo ali bilo bi i ljepše da nas je više moglo sudjelovati.

One koji nisu bili u Pazinu, kaznili smo izletom u Krasno.

Drago mi je da smo uspjeli ostvariti vikend-susret na Košljunu, gdje smo uz prijateljsko druženje imali priliku dublje upoznati Bibliju. Fra Klement je vrlo savjesno i životno obradio tu temu. Nadam se da nismo zaboravili da je Božja riječ izvor mudrosti i ključ za razumijevanje života te da je zbog toga trebamo čitati i razmišljati o njoj.

Vjerujem da je i molitva naših članova doprinijela da učinimo i taj korak naprijed. Trebamo se i nadalje moliti da naš zbor  ne bude samo pjevačka skupina nego da sve više rastemo kao jedna uzorna kršćanska zajednica, da nastojimo biti prijatelji Božji i jedni s drugima.

Zahvaljujući fra Dragi, uvedene su neke novosti koje nam u tome mogu pomoći. Imamo zajedničku kuhinju i mogućnost da se nakon mise ili proba nađemo na zajedničkom domjenku. Imamo također i novi ormar za note, novi stalak za note, mikrofone da se pjevači mogu bolje čuti, pano za vijesti..., na raspolaganju manju dvoranu (bivši župni ured) u kojoj možemo koristiti stroj za kopiranje (nota!) ili održati probe sa manje pjevača...

Nastojimo i u buduće brinuti za zajedničko dobro, nastojati dolaziti na sv. misu i probe, imati razumijevanja jedni za druge, nastojati svatko u svojim mogućnostima i darovima podržavati međusobno prijateljstvo, zajedničke susrete, naše pjevanje i uopće našu službu u našoj crkvi.

Pravi mir nije ljudsko djelo. Trebamo i dalje moliti jedni za druge i za naše obitelji. Molitva je snaga koja mnogo toga mijenja (Madinger).

Posebno bih naglasio da se nastojimo pobrinuti za nove članove, osobito nam nedostaju mladi. Trebamo, s jedne strane, pokušati shvatiti mlade i njihov svijet, a s druge strane biti im podrška i moliti se za njih. Madinger kaže da je grijeh uvelike preuzeo vlast na ovoj zemlji i da nijedna generacija nije bila pred tako teškim zadatkom kao današnja. Za naše vrijeme, molitva je odlučujuća (Madinger).

Znajmo se zahvaliti Bogu za mnoge darove i stavimo našu budućnost i budućnost naših bližnjih u njegove ruke.

Milan B.

Izlet župnog zbora u Pazin

(17. travanj, 2004.)

Oblačna, uglavnom kišna subota. Skupljamo se ujutro u autobusu. Što djece što odraslih, nas oko dvadesetak. Pomalo tužni, (kao «dvojica braće...»), žao nam je što nas nema više. Prema onoj biblijskoj, zovemo telefonom i druge «po trgovima» da nam se pridruže na «gozbi». Neki dođoše, neki će još kasnije, popodne, doći.

I krenuli smo, ne žureći, ipak s pjesmom i nadom. Svatko je osjećao, baš zato što nas je malo, da mora dati svoj doprinos. Svi smo tu, vidimo se, lako je zapamtiti tko je sve tu; nitko se ne može «sakriti» u masi; pa ima to i dobrih strana.

Ubrzo nas je dočekao jednako oblačan Pazin. Stali smo kraj samostanskog vrta. Svatko je uzeo nešto od pribora, hrane ili pića, što može ponijeti...Djeca su se kao pačići raspršila po vrtu; fra Drago, naš vođa puta, imati će posla...

Drevni samostan, oveće, staro obnovljeno zdanje, ukopano u živopisni krajolik ali s oblačnom pozadinom, pomalo je ličio na neku fra Testenovu sliku, nacrtanu, na nekom starom papiru, masnim zagasitim bojama..., istodobno velik i malen, ugledan i neugledan, kao što je to i odlika ljudi koji su u njemu živjeli i žive...

Cjelokupna atmosfera podsjećala je na neku tihu, staru, čistu, jednostavnu melodiju gregorijanskog korala. Kao glazbenu pratnju toj svetoj, nebeskoj melodiji, u taj tihi, sakralni ambijent unijeli smo miris vanjskog svijeta, sebe kakvi jesmo ali i s djecom u nama i oko nas skupa s njihovim smijehom i tapkanjem njihovih koračića po hodnicima...

Čuvari samostana, umjetnici gostoprimstva, fra Alfonz i fra Job, dočekali su nas s osmjehom, raširenih ruku i otvorena srca...

Za početak, u jednostavnoj, ugodnoj, dovoljno prostranoj blagovaonici, kava i čašica ugodnog razgovora...; fratri su imali lijepu riječ za svakoga, a na stolu (stolovima) se našlo i sendviča, da lakše, osobito djeca, dočekamo ručak. Klavir u kutu uz Antinu harmoniku, s vremena na vrijeme «uzeti će riječ», a počelo je i neslužbeno prvenstvo u šahu popraćeno lucidnim  komentarima...

Dok su se uigrane ekipe i  dobre «Marte» smjenjivale oko roštilja, zahvaljujući njima, «Marije» su otišle poslušati Riječ.

U lijepoj samostanskoj crkvici fra Drago je predvodio misu. Našao se tu i sintisajzer pa smo i zapjevali. Bilo je pomalo prohladno ali atmosferu će ubrzo zagrijati, kako i običava, svojom propovijedi, naš misnik. Uokvirio je on ovaj naš dan, od tužnih «dvojice braće», na početku dana  do Uskrslog Krista koji nam je omogućio ovo zajedništvo i do zahvale našim duhovnim ocima, fratrima. Tako smo se, uz  ostale, sjetili i fra Krste i fra Perana, koji su za naš zbor ono što su Petar i Pavao za opću Crkvu. Dva apostola: jedan dogmatik, privržen učiteljstvu, drugi karizmatik, jedan osnivač, vođa, drugi putnik, misionar, oba kao ona dva stupa u našoj novoj crkvi – jedan do orgulja, drugi do Gospinog oltara – na kojima počiva cijelo zdanje. I trebamo se njih sa zahvalnošću sjećati kako reče fra Drago i kako će kasnije dometnuti: «...moliti za naše fratre koje volite, a i one koje ne volite» –  možda, misleći na one fratre koje ponekad s razlogom ali još više bez razloga ili s našim nazovi razlozima, kritiziramo.

Kao, uostalom, što znamo, naše vrlo ljudstvo, vrlo često, ne zaobići tim vrlim kadom.  Ali naše ljudstvo ne treba braniti. Brane njega dobra djela. A to što u propovijedima zađe u razna područja, i što izrekne, pa i oštrije, što mu je na srcu, ne treba toliko pripisivati nepripremljenosti i skakanju na razne teme, nego imati više smisla za franjevačku spontanost, mentalitet i osobnost – pa bila ona i od tvrđeg materijala kojeg se u našoj dičnoj Bosni, a i oko nje, vjerojatno: dobrano zbog povijesnih razloga, može naći u nešto većoj količini. Ali temelje je dobro graditi na čvrstoj stijeni!

Naše dično ljudstvo nije dvolično, nego radišno, domoljubno, spontano i širokogrudno, koje se: «kaje kad sagriješi i hvali kad nešto dobro učini», koje još: «čeka da se dobro ispovijedi i umre», ali prije toga mora još proliti znoja na našim njivama, razočarati se još puno puta kao «dvojica braće», ali i radovati se skupa s nama – s velikim i malim ljudstvom kojega se poslije podne, sa fra Tomom, pridošlim pjevačima i gostima, skupilo preko trideset, a to je lijepi broj. Pa čak je i biskup istarski s tajnikom nazočio, bar na kratko, vrlom skupu, dobrohotno čudeći se, zanimljivom spoju samostanskog i laičkog ljudstva.

Za ručak su nevidljive «Marte» providjele i toplu juhu kako bi se ljudstvo okrijepilo i nastavilo «pokoru» roštiljskim delicijama. A sudeći po nedvojbenoj sitosti našega Ive K., mrsa nije nedostajalo, štoviše, bilo ga je obilato, dobrano zahvaljujući našim ne-izletnicima.

I naravno, poslije zajedničkog stola zajednička pjesma «od Une pa do Učke», ali i šire, bosanski lonac sastavljen od: narodnih, domoljubnih, duhovnih, svjetovnih, domaćih i stranih pjesama; nešto mi ka Europi, nešto Europa k nama!

I na kraju, neki se zahvališe i pozdraviše naše domaćine, neki to zaboraviše, a neki će to naknadno učiniti. Neki se oprostiše  i sa blagovaonicom, sanitarijama, hodnicima, kuhinjom, starim vratima, kamenim stepenicama, okopanim vrtom, stablima, zelenom travom, šupama, mostićem i ostalom živom i neživom braćom i sestrama.

Zaputismo se kući. Duša, a za nas Europljane, koji za razliku od Židova dijelimo čovjeka na dušu i tijelo – i tijelo:  «... mi je sala i mrsa sita...». Site duše, pače, i tijela, stigosmo ubrzo u Rijeku, na Krnjevo, nekako smireniji, radosniji, pa i vrijeme bijaše nekako ljepše: «... i tuga ih mine u tren».

Pa što je jedan dan nego tren. Oblačni tren. Fra Ivo je cijenio i sunce i kišu. Mali oblačni, kišni tren. Pamtim: «...ali malo je puno», kako kazivaše moj profesor duhovnosti! I mali izlet može biti velik. «Gdje su dvoje ili troje...», pa bili oni stariji, mladi, djeca, svećenici, laici – različiti po mnogo čemu, ali jedno u Kristu s Kristom i po Kristu – to je, već isprobani, stari, recept za mir i dobro!

One koji nisu mogli doći ili su bili nezadovoljni terminom ili su se uplašili kiše, fra Drago je odlučio kazniti još jednim izletom, hodočašćem u Krasno, u lipnju.

Hvala Bogu, našim domaćinima, našem župniku i svima koji su na bilo koji način doprinijeli da na ovom izletu još jednom doživimo kako je lijepo s braćom skupa živjeti!

                                                                                                                                                                                                     Milan B.

Govor Milana Brkića, dirigenta gospođi Ani za neprekidno pjevanje u zboru sv. Nikole.

Draga Ana!

Za Vašu vjernu prisutnost u našem zboru u kojem kroz dugih 50 godina neprekidno pjevate, strpljivo i uz mnoge žrtve dolazite na probe, pomažete svojim radom i savjetom, družite se s nama, živite i duboko proživljavate sve naše trenutke, te kao naš anđeo čuvar, bdijete i molite za nas, – za sve to izrečeno i neizrečeno, od svega srca zahvaljuju vam vaši prijatelji, braća i sestre u Kristu, članovi Zbora Župe Sv. Nikole Tavelića!

Bog Vas blagoslovio i darovao Vam mir i dobro!

Rijeka, 29. studenog 2003.

U  RIJECI ODRŽAN SUSRET ZBOROVA PRVOSTOLNOG DEKANATA

22. 11. 2003. Rijeka. Na blagdan sv. Cecilije u župi sv. Nikole Tavelića na Krnjevu održan je susret zborova Prvostolnog dekanata Riječke biskupije. Prigodni pozdrav i riječ dobrodošlice uputio je novi župnik fra Drago Ljevar dok je misno slavlje predvodio riječki nadbiskup msgr. Dr. Ivan Devčić uz koncelebraciju dekana Prvostolnog dekanata fra Stanka Dodiga i svećenika tog dekanata. Nadbiskup je u svojoj propovijedi istaknuo važnost pjevanja i glazbe u liturgiji ističući kako je Drugi vatikanski sabor naglasio «da je u naravi liturgije da se usmjeruje čitavom čovjeku što će poslije biti donošeno u nizu dokumenata. Jedan od najuspješnijih načina sudjelovanja je pjevanje svih vjernika u zajednici. Stoga pjesme moraju odgovarati mentalitetu i kulturi određene zajednice. Treba odabrati one oblike pučkog pjevanja koji najbolje mogu iskazati sve pastoralne učinke prave crkvene popjevke. Veliku ulogu u tome imaju voditelji crkvenog pjevanja i posebno zbor pjevača. Stoga je liturgijska glazba odgovor vjere i ljubavi na duhovne blagoslove kojima nas Gospodin obdaruje-zaključio je nadbiskup. U glazbenom djelu nakon misnog slavlja nastupilo je osam zborova Dekanata. Svoje skladbe su izveli zborovi župa sv. Nikole Tavelića, Marije Pomoćnice, Gospe Lurdske, Svetog Romualda i Svih Svetih, Katedralni zbor, sv. Nikole biskupa, Bl. Dj. Marije Karmelske i zbor sv. Josipa. Ovom prigodom zborovi su dobili prigodne uspomene i CD od FRAME sa Krnjeva. Susret je zaključen prigodnim druženjem i čašćenjem u samostanskim prostorijama sv. Nikole.

Fra Tomislav Hrstić